»Cakavska ric« XXIX (200 1) • br.

2 • Split • srpanj - prosinac

Barbara Kolanovic
Zadar

NA PASMANU NI NIKADA GLADA BILO ...

(GASTRO-LINGVISTICKI OPIS ZIVOTA NA OTOKU PASMANU)

UDK: 811.163.42' 373.6:642](497.5 Pasman)

811.163.42'282(032)
Rukopis primljen za Iisak: 20.10.2001.
Cakavska ric, Split, 2001. br. 2
Pregledni rad
Survey article
Recenzenti: Jasko Botanic i Josip Lisac

u radu se sazimaju informacije 0 zivotu stanovnika

otoka Pasmana na osnovu njihove prehrane. Interes
se bazira na nacin zivota koji su otocani vodili do
60. -ih godina ovog stoljeca kada na otok dolazi
elektricna energija, a sa njom sve prednosti suvre-
menog zivota. Takav pogled unazad zanimao nas je
ne samo iz kulturoloskih vee i iz razloga lingvis-
ticke naravi. Nairne, trudili smo se popisati sto veCi
broj dijalektalnih leksema unutar korpusa vezanog za
polje prehrane i opisati karakteristike govora otoka.
Popis leksema iznesenih u poglavlju o nacinu pri-
preme nalazi se u glosaru, a o karakteristikama go-
vora zbog prirode rada nismo mogli reci vise nego
se pozvati na autore kao sto su: Bozidar Finka,
Milan Mogus, Mate Hraste, Josip Lisac i drugi.
Pasmanski cakavizam spada u sjeverozapad juznoca-
kavskog dijalekta i odrazava njegove osnovne kara-
kteristike u leksickom, morfoloskom i fonoloskom
inventaru.
U kulturoloskom pogledu, Pasmanu se dogada isto
sto i drugim hrvatskim otocima, a to je izumiranje
izvorne tradicije. Time dolazi i do gubljenja mnogih
izraza jer se s promjenom nacina zivota mijenja i
leksik.

47
 B . K o Ian o v ic , Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (200 I) • br. 2 • Split • srpanj - prosinac

Uvod
2
Povrsinom od 63.45 km otok Pasman spada u srednje velike otoke,
ima 11 sela i zaselaka, a prema posljednjem popisu broji 2862 stanovni-
ka. Od kopna je odijeljen kanalom sirokim 2,5 nauticke milje.
Na Pasmanu ni nikad glada bilo, rekao je jedan covjek u toku raz-
govora, jer, kaze on, uvik je bilo maslin, grozja i mora. Ko je tija radi-
ti ima je uvik nisto za prodati i prihraniti se. Kako na Pasmanu, tako
vjerojatno i na drugim nasim otocima. Komu je ulja u kamenici tomu je
zlata u skrinjici.
Ipak, gladi je u proslom stoljecu bilo i to najvise nakon Prvog svjet-
skog rata kada su zene brale divljac da bi prehranile svoje obitelji. Iako
je Pasmanski kanal za plovidbu bio dosta znacajan, Pasmanci su se najvise
bavili obradom zemlje. Sijali su Zito koje je bilo osnovom njihove prehrane
i siguran znak da obitelj nece gladovati. Obradivali su masline i trsje koji
su se nalazili uz rub agrarne zone na prijelazu u vapnenacke padine.
Uzgojem povrca nisu se naglaseno bavili. Ribarili su uglavnom uz obalu
i veCi dio ulova prodavali. Nacin zivota bio je za veCinu bazican, trebalo
je puno raditi na zemlji da bi se od nje moglo zivjeti.
Upravo su cinjenice da otok posjeduje vrijedne agrarne povrsine i izvore
slatke vode, te blizina kopna bile presudne za njegovo naseljavanje.
Stanovnici otoka Pasmana oduvijek su bili vezani uz kopno gravitira-
juci Zadru i Biogradu. Do 50-ih godina 20. stoljeca vise od svih mjesta
na kopnu gravitirali su Sibeniku. BuduCi da je Zadar bio pod talijan-
skom upravom svoje su proizvode Pasmanci odlazili prodavati upravo u
Sibenik.
Ustajalo se rano, prije sunca izlaza i odlazilo za poslom. Posao je bio
podijeljen jos sinoc za kominom kada je gospodar iii starjesina svakome
od ukucana dodijelio zadatke. Gospodar je uglavnom bio najstariji muskarac
u kuCi, ali je to cesto bila i zena. Baba je imala glavnu komandu i ana
je kljuCi drzala. Ono sto je gospodar rekao moralo se postivati.
Jednu je obitelj cinilo, u prosjeku, od 9 do 18 !judi, muskaraca, zena
i djece. To su bili baba i did te stricevi i strine sa svojom djecom.
Kad su !judi bili povazdan u polju rucak se nije kuhao, nego se sa
sobom nosilo kruva i smokav te vode iii vade i kvasine za popiti. Obitelj
se nalazila za vecerom, koju je najcesce kuhala mlada nevjesta, ali za sto-
lom nisu sjedili svi skupa. Tu su privilegiju imali samo oni koji su mogli
motiku ddati u ruci . Mala su djeca imala svoj stolic i svoj banCic gdje
bi objedovala .. Prema zasluzi, prvo bi se posluzili stariji pa tek onda djeca.

48
 8. K o Ian o vic, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (200 I) • br. 2 • Split • srpanj - prosinac

Djeca bi prije skole vrlo rano pognala blago, a onda bi otiSli na nas-
tavu koja je pocinjala u 8 sati i trajala do podne. Mnoga su, medutim,
stigla samo do treceg razreda jer su ih roditelji izneli iz skole jer je trib-
alo raditi, a ni ima ko. U crkvu se islo svake nedjelje i to je bila duznost
i obaveza. Majke su znale prijetiti da nece objedovati tko ne ode u crkvu.
Blago se gonilo u goru iii u brdo, po drva se odlazilo na Donje more 1
gdje je bilo i maslina, i po buri i po ledu i po kisi. Kazu da im nista
od toga nije bilo tesko jer su odmalena tako naucili, pa su bili otporniji
i zdraviji nego sto su to ljudi danas. Do najblizeg lijecnika u Zadru iii
Biogradu stizalo se gajeton, jer ga na otoku nije bilo. Po selima su ipak
postojali ljudi, a najcesce su to bile zene, babice, koje su se pomalo razu-
mijele u trave iii su imale iskustva u lijecenju. Kako su ljudi zivjeli u
velikim zajednicama, za viceron bi se svi okupili, a cesto i susjedi, te bi
se kazu, uz komin pilo i pivalo. Mladi i stari u ljetno doba godine sas-
tajali su se na kolediscu gdje bi se razgovarali, pivali i kola igrali do
kasne desete ure kad je tribalo leCi jer je ujutro cekao novi posao.
50 -ih godina mnostvo je otocana pobjeglo gajetama u Italiju, a oda-
tle u Ameriku, Australiju i drugdje, tako da sada po svijetu vjerojatno zivi
veCi broj Pasmanaca negoli na samome otoku. Neki su se od njih i vratili,
a neki to namjeravaju uciniti.
Do podataka koji ce ovdje biti izneseni dosli smo donekle i iz vlasti-
tog iskustva i iskustva blize obitelji koja je podrijetlom upravo s Pasmana,
ali nadasve anketiranjem stanovnika otoka. To su: Sime Rudie (Tkon), Ruza
i Marijan Kustera (Ugrinic, Kraj), Ante Pedisic - Capo (Pasman), Redina
Brdaric (Mali Pasman), Krsto Storie i Danijel Ribic - Bade (Nevidane),
Andelka Kraljevic (Mrljane), Kreso Lactic (Dobropoljana), Anica Kraljev
(Banj) i Slavka i Pamela Cosic (Zdrelac). Zaziruci, u vecoj iii u manjoj
mjeri, od diktafona i trudeCi se stoga da govore sto »pravilnije« nasi su
se sugovornici povedeni sjecanjem prepustali svom govoru i svom nacinu
izrazavanja dok ne bi ponovo ugledali diktafon pa se pozurili ispricati sto
su svinju nazvali prasicon ili slicno.
Na osnovi njihovih prica ovaj ce rad sadrzavati:
1. opis i nacin pripreme hrane prema kategorijama (meso; riba
skoljke; povrce; voce; zitarice, kruh i tjestenina; pice; ostalo i posude)

I Donjim morem Pasmanci nazivaju vanjsku, jugozapadnu stranu atoka.

49
 B. K o Ian o vi 6, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (2001) • br. 2 • Split • srpanj- prosinac

2. karakteristike govora otoka Pasmana

3. glosar dijalektalnih izraza

Opis i naCin pripreme hrane

1. meso
Meso i jela od mesa jela su se rijetko, u vecini otockih obitelji iskljuci-
vo prigodom blagdana Bozica, Uskrsa iii za mjesne feste. Tako se punjeno
siljeze, tj. janje od godinu dana, spremalo za Uskrs. Za Bozic se sprema-
lo janje na zgvacet s kumpirima ili brav na ldo i dinstan sa kiselin kopu-
son. Janje, kozle ili ovca pekle su se na raznju u vrijeme festa, isto kao
i volovi, iako su najvjernije sluzili kao zaprezne zivotinje. Za feste se spre-
mao i gulas sa kumpirima kao posebna delicija. Stara bi se ovca klala i
u doba trganja. Gotovo su svi imali ovce ili koze cije su miijeko iskoris-
tavali za sirenje. Svaka je obiteij imaia barem dva pracica koji su se ranili
iii za prodaju ili za prsuti, koje su u principu jeli samo gosti u doba feste.
Od praca su iskoristavaii jos i drab i zigericu, a Zebra su biia dobra uza
zelje. Od svinjske krvi, kukuruza, divljeg luka i saia radiie su se divenice.
Suha je slanina bila dobra uz zeleno i soCivo. Kokosi, a ni ostaia perad,
nisu se uzgajale pa su jaja biia dosta rijetka. Cesto bi se kakva stara kokos
klaia za juhu, a boiesnima je za okrijepu bila dobra juha od pulastra.
Meso zaklanih zivotinja, buduci da se nije mogio sacuvati od propada-
nja, dijeiilo se susjedima, a u Zdrelcu su ga obicavali staviti u bunar kako
bi par dana ostalo svjeze.

2. riba i skoljke
Prioritet stanovnika otoka Pasmana bilo je poljodjelstvo, a ribarenje je
biio sekundarni izvor prehrane iii zarade. Na ribe su isli ugiavnom muskar-
ci ali i zene. Riba se lovila samo zimi, spremaia se na ldo, na gradele
ili na brudet i bila je cesta hrana na otockim stoiovima. Najcesce su se
spremale manule na brudet, iii pak jozice, tj. raziicita sitna riba koja se
nije mogla prodati. Brudet je cesto bio pripravljen od same vode i kva-
sine bez pomidorov i kumpirov. JoZice su bile dobre i za friganje, jednako
kao i girice. Lovilo se i glavoce, skrpune, skarpine, ciple, ugore, zubace,
podlanice i arbune ali ta je riba rijetko kad zavrsavaia na otockim stolovi-
ma jer je bila namjenjena prodaji. Jedino se za Badnji dan kupovao bakalar
i spremao se tako da bi se kuva s kumpirima ili se peka na gradele.

50
 B. Kola nov i (;, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (200 l) • br. 2 • Split • srpanj - prosinac

Kupljeni se Acanthias vulgaris nazivao bakalar, a onaj ulovljeni u mreze

kostilj. Zanimljivo je da se srdele nisu solile kod kuce vee su se slane
kupovale. Ribe je, kazu !judi, bilo u izobilju jednako kao i skoljaka. Ako
nije bilo sto za isti, dosta je bilo pojti u Kona nabrati kunjak i lostir
koliko si tija. Lostira je bila dobra i na salatu. Ako se sto povazdan radi-
lo uz more dosta je bilo, kazu, ubrati ogrcov, ostriga ili prsuric pa pojesti
dok ne bi dosao red na veceru. Po cilu bimo zimu kunjke iii za viceru,
rekli su, i to najcesce kuvane, ali i pecene jer su bile velike da su se one
sitnije i bacale. Vrpli tj. njihova skoljka, osim za jelo sluzili su, i kao svi-
jece uljenice u koje bi, obicno zena, meknila komad gucetine za stinj neka
gori. Sipe, hobotnice i musuni spremali su se na ldo s krumpirima, ali
su se najcesce susili i onda spremali s jajima.

3. povrce
Zelje se koristi kao opCi naziv za zeleno lisnato povrce kao sto je
kupuslkopus, zelje, broskva i blitva. Sve se to kuhalo na leso, s malo masH-
nova ulja i soli, obicno bez mesa, a iznimno uz komad slanine. Cesto se
kuhalo skupa sa soCivom. SoCivo cine: grah, bob, bizi, leca, bizaljka, Cic-
varda. Socivo se jelo i uz kopus i uz palentu, a najcesce se kuhalo tijekom
zime i to za marendu. Uz soCivo i zelje jeo se kruh. Kupus bi se kuhao
na leso sa kumpirima, najcesce za veceru. Iako su znali za razliku izmedu
broske i kopusa jednostavno su sve to nazivali kopus. Glavati bi se pak
kupus sadio za kiseljenje. Cesto se, a narocito u siromasnijim obiteljima
kuhalo i korenje, tj. tvrdo korijenje kupusa koje su znali /dati ili peci u
lugu. Sve je to skupa bio prisad, tj. lisnato povrce koje je tebalo presa-
diti da bi se razvilo. Ripu su isto tako kuhali, a sirovu bi jeli kao voce.
Krumpir je bio poprilicno cijenjena poslastica jer ni njega nije bilo u
izobilju buduci da su ga radije prodavali negoli jeli. Ipak u litnje doba bi
se kumpir kuva i po dva pu na dan. Kuhalo ga se na brudet, sa pomi-
dorima, s malo ulja i soli, uglavnom za veceru. Tada bi djeci one vece,
jos neraspadnute Iande, nataknuli na zbicu pa bi oni s njima trcali uoko-
lo kao sa slatkisem. Zatim, kuhao se kumpir na moru, tj. u vodu bi ulili
mora kako ne bi morali trositi sol. Krumpiri su bili ukusni i zaprecani u
lugu, sto se nazivalo pole ili polovice.
U doba vece oskudice zene su znale po poljima skupljati divljac, tj.
razne trave koje se nisu uzgajale, ali su bile jestive kao npr. koromac,
zutenica, breberusa i dr.

51
 B. K o Ian o vic , Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (200 I) • br. 2 • Split • srpanj - prosinac

Vazan dodatak jelima bila je i kapula, tj. cesce ljutica, vrsta luka koja
je sluzila kao zacin pa bi domacica znala reCi: Poj donesi friga, ljutice!
Zelena salata, pomidori i paprika nisu se cesto uzgajali, osim u Banju
gdje ima dosta izvora vode pa je to moglo i uspjevati. Tamo se stoga radi-
la i kuserva, tj. prokuhana pa potom pasirana rajcica koja bi sluzila kao
dodatak jelu. Drugdje su pomidori sami nicali na mjestima gdje se odla-
gao zivotinjski gnoj pa bi ih odatle domaCice koristile za jela. Bili su
maleni i tvrdi. Rige je bilo ubrati po poljima pa je ona sluzila kao sala-
ta. Petrosimul se kao zacin posipao po ribi le§o ili pecenoj, a selen se
stavljao u govedu juhu koja bi se u principu kuhala jedino za feste.
Articok s mladim bizima se jeo u vrlo malo obitelji. U Banju se nazi-
va vadicok.
Fazo se susio i kuhao uglavnom s manestrom.
Masline su se uzgajale iznimno pomno, ali su se koristile samo za
preradu. Ulje je bilo jedno od vaznijih artikala za prodaju iii razmjenu.
Svi su obradivali masline, nadnicari su na njima najviSe zaradivali, a gov-
orilo se da je onaj tko nije imao ulja sigurno lijen te ga nije volja radi-
ti. Na Pasmanu postoje 3 vrste maslina: orkulje, gra(m)bucele i drob-
niceldrobnjake. Neki dijele grambucele na pel}uzake/ peljuf.ice i divljake
(Nevidane). U Zdrelcu dijele masline beranice (one koje se pobiru ispod
stabala) od maslina cupanica (one koje se beru na stablu).

4. voce
Ako se voce moze podijeliti po vaznosti u konzumaciji onda smokva
na Pasmanu zauzima prvo mjesto bez ikakve konkurencije. Nairne, suhe su
smokve bile (uz kruh) najcesca hrana tijekom godine, narocito u doba kada
se po cijeli dan boravilo u polju. Bile su toliko cijenjene i vrijedne da su
se zabijale brukvama i zakljucavale u kasune kako ne bi bile svima i uvi-
jek nadohvat ruke. Takoder su se i prodavale iii mijenjale. Svaku sedmicu
dan bi se smokva cupala. Friske smokve ke su bile na lesama, na teleri-
ma, su se pokrivale, one ke su se vee posusile stavljale su se na taracu
i svaki su se dan morale uvecer kupiti da ih rosa ne uvati. Dvije se vrste
razlikuju na Pasmanu: petrovka i bilica, a nezrela je strokavica isto dobro
sluzila u pravljenju jogurta.
Vinogradi su se obradivali, ali je grozje sluzilo samo za preradu, bilo
je kazu griota isti grozja jer je sve tribalo staviti u vino. Djeci bi ceful-
ja grozja u torbaku na putu do skole predstavljala pravo bogatstvo. Na

52
 8. K o Ian o vic, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (2001) • br. 2 • Split • srpanj- prosinac

Pasmanu postoje sljedece sorte grozda: crno- babic, plavina i maraskin;

bijelo- solin i pljuscevac.
Od ostalog je voca bilo jos i mendullmindul koje su se takoder najcesce
prodavale, zatim korub, trisanj/Cirisanj, Cicindrov, orihov, armelinov, sliv,
barakokul, amit, murav, skorusak/skorusak, a voce kao sto su jabuke, kruske
ili maruni bilo je vrlo rijetko. Prigodom Bozica djeci se znalo dijeliti jabuk
marunov kao poklon.

5. zitarice, kruh i tjestenina

Kruh je, uz smokve i ulje, bio najcesca i najbitnija prehrambena namir-
nica. Uglavnom se mijesio od jecma, a za blagdane od psenice. Hljibi
kruha mijesili su se od oko 3 kg brasna i takav je hljib morao trajati i
do 8 dana. Nije bio dostupan kad se komu prohtjelo jesti, vee je bio cuvan,
obicno objesen pod gredom u sprti i jeo se kad je cijela obitelj bila za
objedom. Kako svi nisu imali krusnu pee, vise bi obitelji zajedno pekle
kruh u jednoj peCi. U UgriniCima se za placu ostavljala peearina: svaka
bi zena ostavila komad tijesta pa bi se to spojilo u jedan hljib. Cesto je
takav hljib bio od raznih vrsta brasna, jer svatko nije imao istoga. Kruh
pecen pod pekon zvao se kvasnica. Djeca bi za poslasticu prilikom pecen-
ja kruha dobivala babuk/babuCic/bobuk/bubicu!bubak, tj. komad tijesta koji
bi se speka na pose. Za Bozic bi se pekli kolaCi bez kvasa. Kupovni kvas
nazivao se bira, i rijetko se koristio. To nisu bili kolaci u danasnjem smis-
lu vee obican kruh od bijelog brasna, od psenice. Mijesila su se tri kolaca
koja su se ukrasavala kiton od javora, od bora, i od masline. Prvi bi se
kolac poija odma, drugi potle, a treCi, blagoslovljeni bi se supa u vino
na Cistu sidu. To bi bio baskotin od turte. Mijesili su se bez kvasa kako
bi se sacuvali od kvarenja. Pogaca svicarica mijesila se takoder za Bozic
i to tako da bi se na fino sito ustrojilo brasno o senice, a u tistu bi se
naCinila buf.a i ka bi se pogaca spekla u nju bi se stavila svica da gori.
U Mrljanama se ta pogaca ostavljala do Ciste sride i onda bi se supala
u vino. Za Uskrs ili za krsnici se pekla pogaca/turta o senice ispo cirip-
nje. Bila bi samo namazana jajima i posuta cukron. Za Uskrs su se jos
pekle i kolube, tj. pogace u obliku vijenca i pletenice koje su se najcesce
poklanjale djeci od rodbine koja bi dosla u posjete, a spremale su se i
frite, tj. tijesto zacinjeno koricom limuna iii narance i groZdicama pa friga-
no na ulju. Frite nisu mogle biti bez grozja, bez amite, a stavilo bi se i
jabuk, korice od limuna i od narance, a uf.alo se i smokve unje staviti.

53
 B . K o Ian o vic, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (200 I) • br. 2 • Split • srpanj - prosinac

Grozje hi se zavisilo u planju i cuvalo za u frite mekniti. Od slatkoga jos

su se spremale frostule/ krostule, radene od valjanog tijesta pdenog na ulju.
Svakodnevni se kruh mijesio od f.ita, tj. od cetverorednog jecma koji
su nazivali jarik. Zito je bio opceniti naziv za sve vrste zitarica osim
psenice. Jeeam se zva f.ito, od njega se radija kruh svaki dan osin tri
dana u godini, za Bozic, Uskrs i Festu.
Senica bi se sijala na boljoj zemlji i to u tolikoj kolicini koja bi bila
dovoljna da se za ta tri dana moze ispeCi bijeloga kruha. Sijao se i kuku-
ruzlfrmenta, a od kukuruznog se brasna radila pulenta/pura!pula koja se
jela cesto i to uglavnom za marendu, prije odlaska u polje. Bilo je jed-
nostavno spremiti je: u vodu hacis saku soli i pod misaljkun u cas posla
palenta je gotova. Jela se i zafrif.ena na ulju.
Kasa se spremala od bijelog brasna za razliku od pulente koja se spre-
mala od f.ita, kukuruza.
Pasta/manestra/manistra se kuhala tri-cetiri puta godisnje, kupovali smo
je za fdtu. Postojale su tri vrste paste: makaruni, suhioti i spageti. Cesto
su se spremale i rizi koje su otocani kupovali kod trgovaca, a domacice
su kod kuce spremale lazanje tj. domace rezance koji su se valjali
vaganelon. Spremale su se na frig i najcesce su se kuhale nedjeljom kao
i tarci. Iz hoce hi se ulilo ulja u prsuru, ljutice hi se isikle, pa ka ulje
zaCiCi hacile hi se unutra. Ka hi ljutica umrla ili pocela f.utiti unda hi u
prsuru mekli tarci ili lazanje. To se ilo zlicon.
Tarci su se radili od prosijanog brasna koje bi se poprskalo vodom,
uvaljalo u valjke i kuhalo u vodi. Suhi kolaCi, ali oni kupljeni kakvi se
jos i danas mogu naci u nasim prodavaonicama, u obliku koluta, rnrvili
bi se u kamilicu za okrijepu bolesnima ili rodiljama. To se jelo nazivalo
panjada. Panjada hi hila od kolaCi, kad hi f.ena rodila za nju se kolac
izmrvija u kamamilicu. Dica su hila goluf.a na to. Govorilo se da gredu
lispinjati, panjadice srkati.
Popara se pak radila od suhoga kruha polivenog zaslanjenom ukuhanom
vodom.

6. pice
Vino se uz vodu od svega pica pilo najcesce i naJVIse, cini se u velikim
kolicinama. I djeca su takoder imala pravo piti vina. Nisu nan hranili vina
piti. Od sedan godin smo sami hodili na kanelu utociti hevandu, a rakije
hi nan dali ujutro sa smokvama. Vino se ipak najcesce prodavalo lokalnim

54
 8. K o 1an o vic, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (200 1) • br. 2 • Split • srpanj - prosinac

krcmarima ili anima na kopnu, a bevanda se cuvala u posebnim bacvama

uglavnom bi se popila vee do Bozica.
Za vrijeme rada u polju naJcesce se pila voda i kvasina.
Rakija se pekla najcesce od dropa ali tko ga nije imao pekao je rak-
iju od mogunj ili smricke.
Kafa se pila ujutro, za marendu, ako ne bi bilo cega drugoga za pojesti,
no to je bila kafa od Zita, a ona kupovna, prava nudila se samo gosti-
ma. Mnoge domacice nisu je znale skuhati jer se kafa od zita kuhala u
lonCicu koji je ddao litru-dvije vade, a pravu je kavu trebalo kuhati u
puna manje vade.
Mliko se pilo rijetko, i to uglavnom nakon sto se prestalo siriti krajem
lipnja, no nakon sirenja ostajalo bi surutke koja se cesto pila, a bilo je i
jogurta.
Jogurt/ jorgut su obicno radila djeca dok su cuvala blago u polju i to
taka da bi u smokvin list pomuzli mlijeka i ukapali smokvine tekuCine,
mlicca. Cajevi su se kuhali samo za bolesne i rodilje. lndijski su kupo-
vali refuzo, a znali su brati i susiti sliz iii slavulju od koje bi kuhali
cajeve. Za prihlade je slavuja dobra.
Iako vrsta caja, kamamilica se uvijek s njim stavlja u opoziciju kao
nesto drugo, a ne caj.

7. ostalo
Sira je bilo u gotovo svim obiteljima jer su svi imali ovce iii koze pa
su sirili, no i on se cuvao za goste i za feste. Svaki dan se sirilo. Sir ka
bi se osusija opra bi se u moru radi one soli onda bi se }ope stavlja u
kamenicu, u Cisto maslinovo ulje. To je bija najprvi sir. Nesta se sira stavl-
jalo u salamuru. Ka jaje pliva u njoj, salamura je gotova i vridna je zenska
ka zna salamuru napraviti. Sir iz salamure se upotrebljava za rakatati za
pastasutu.
Jaja su bila rijetka jer se kokose nisu uzgajale, davala su se onemocaloj
djeci, bolesnima iii rodiljama kao Iijek. Ka bi dite bilo bolesno, to bi bija
lik da poide jaje u meko, a koristila su se jos uglavnom samo tijekom
uskrsnjih blagdana. Jaja bi imali samo o Uskrsu, drugo se prodavalo za
kupiti cukar iii konca za robu krpati. Cukar je bio rijetkost jer je bio jako
skup. Dan nadnicarenja, zurnata, placao se muskarcima 10 dinara, a zenama
i manje dok je kilogram secera u Zadru kostao 16 dinara. To bi danas
odgovaralo vrijednosti od oko 120 kuna. U Sibeniku se, i kod svarcera u

55
 8. K o I a n o vi 6, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (200 I) • br. 2 • Split • srpanj - prosinac

Zadru, znalo nact secera za 10 dinara za kilogram. Seeer se nije prodavao

rasut kao danas vee u kockama. Zvali su ih tikulice cukra i svak bi dobio
po jednu tikulicu za zasladiti caj. Cesto su se kao nadomjestak kuhale
smokve sa slavujon, da pusti miris za cukar.
Kad god se na otoku spomene ulje misli se na maslinovo. Ono je bilo
zlata vrijedno jer se moglo prodati, a i jelo se cesto samo tako da bi se
bokun kruva u njega mocio. u prehrani se iskoristavao cak i talog od
ulja, tj. murka. Djeci bi, na primjer, u murku ili ulje znali izmrviti kruha
pa im je to sluzilo kao nadomjestak za primjerice, cokolino. A murka je
sluzila u izradi sapuna.
Sol je bio neizostavan zacin, a papra je bilo manje i to iskljucivo
onaga u zrnu.
Mekinje, iako stocna hrana, u vrlo siromasnim obiteljima koristle su
se, umjesto brasna za bubice.

8. posude
Sude je bio opCi naziv za posude koriSteno u kuhinji i u poljodjelstvu
dok je sud bio naziv rezerviran samo za posude koristeno u poljodjeljstvu
i preradi ulja, vina i sl.
U kueanstvu su zdile, lonci, terine, poti i sl. bili prilicno velike zapre-
mine jer je i kueanstvo brojilo puno !judi, a oni su svi jeli iz iste posude,
pa su tako lonCic ili potic drzali i do 3 litre. U veCini se kueanstava
moglo naCi samo najosnovnije posude.
Zdila i Zonae cesto se mijesaju kao pojmovi. Zdila je uglavnom meta-
Ina, od late i sluzila je kao posuda iz koje se jelo socivo i zeleni buduei
da se pijati nisu upotrebljavali svaki dan iii ih uopee nije bilo.
Lonac/lopif/zemljena teca/lonac od trine, iski, je pak zemljana, glinena
posuda u kojem se kuhao brudet ili palenta.
Te su zemljane !once, kao i crijepnje, dolazili na Pasman prodavati
loncari iz Iza, a za plaeu bi dobivali onoliko zita koliko je stalo u posudu
koju su donijeli. Novi zemljani lonac jos je odisao zemljom pa ga je tre-
balo murkon namazati i opaliti na ognju, da bi se miris zemlje izgubio. I
tada bi se prvo jelo kuhano u njemu bacilo blagu jer jos nije bilo ukus-
no. Sto je lonac stariji to je jelo kuhano u njemu bilo bolje.
Broncin/bruncin/brunac od late ili giza je posuda u kojoj se kuhalo
socivo i zeleni. Iz posude u kojoj se kuhalo nije se jelo vee bi se hrana
iskrenila u zdilu. Crni bruncin bi se objesio o komostre koje su na kocunu

56
 B. K o Ian o vic, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (200 I) • br. 2 • Split • srpanj - prosinac

visile nad kominom, u njemu se kuhalo i brudet, iako je najbolji brudet

bio onaj skuhan u lopizu.
Kotlenica je takoder sluzila za kuhanje sociva i zeleni, bila je od rama,
a i veca od bruncina i bez ostrih prijelaza od dna na gornji dio. Terina
je bila niska, a siroka zdjela od zemlje iz koje se jelo. Bila je ocakljena,
a one koje se nisu koristile svaki dan bile su i oslikane. Terina je od od
majoliga, iz nje se ito.
Teea je u principu bio sinonim za brunac, jer tece su se zvale brun-
ci!, a postojale su i teeice, posude iste svrhe ali manje zapremine. U teci-
cama i loncicima se kuhala kafa. U Kraju se loncic za kuhanje kave nazi-
vao kafal, a ddao je dvije litre.
Prsura je niska metalna posuda sa dugom drskom, a sluzi za friganje.
Ciripnja!pita!peka je bila niska, siroka zemljana posuda pod kojom se
pekao kruh ili meso ili krumpiri u zeravi na kominu.
Pijate nije imala svaka obitelj, cesce samo one imucnije, a bili su od
majoliga, od late, dugi, koji se zvao i pladanj te duboki. Tamo gdje ih je
bilo koristili su se samo za feste ili kad bi doSli gosti, a inace se jelo iz
zajednicke zdjele.
Pijadela je slicila na ono sto danas nazivamo ovalom, ali je bila od
pecene gline i iznosila se na stol uglavnom za vrijeme festi. Piruni, zlice
i nozi bili su dio svakog kucanstva, a bili su od late, ali pocincani i morali
su se dobro lustrati ko si tija da svitlu. Vrlo je malo obitelji posjedovalo
i posade. Za razliku od njih svaka je kuca imala misaljku za kasu iii
pulentu koja je bila od planike sa tri roga, te mirulmiricu za pravilno
odmjeravanje ulja koja je licila na lateni picerin. I kacijola je bila od late
i pocincana, a sluzila je uglavnom za grabljenje vode iz kabla i sl.
Pasabrod je prilicno kasno usao u uporabu i rijetke su ga obitelji posje-
dovale. Jednako kao i cikare koje su, ako su ih imali bile siroke i basi-
je nego denas. Case su postojale, ali nije bio obicaj piti iz njih, te se
ponegdje smatralo uvredljivim ako bi domacin ponudio gosta da se napije
vina iz case, a ne iz pota. Ostalo sude u kojem se ddalo i sluzilo vino
(i voda) bilo je: bukara, buklija koja je visa od breme, brema koja je bila
sira od buklije, vrc od zemlje, boce, damljane i bocuni. u konobi se u
badnju od crnike iii bukovine cuvalo vino. A ucija i barilo su sluzili za
nosenje vode. I u karatelu se, osim u kamenici, cuvalo ulje, a tonica je
bila namijenjena za murku. Postojali su jos razni vazi, kaini od emajla za
umivanje, driveni kabli i sl.

57
 B. K o Ian o vi 6 , Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (2001) • br. 2 • Split • srpanj- prosinac

Pregled karakteristika pasmanskih govora

Jezokoslovci se slazu u cinjenici da zadarsko otocje zauzima sredisnji

polozaj medu cakavskim govorima te da je stokavski utjecaj znacajan naro-
cito na Pasmanu. Bozidar Finka tvrdi da u osnovi pasmanski govor jest
cakavski cak i u onim mjestima koja su izgubila najuocljiviju cakavsku
oznaku, upitnoodnosnu zamjenicu ca, i zamijenila je odgovarajucom stoka-
vskom zamjenicom sto jer jedan govor iii dijalekt odreduje kao cakavski
ukupnost njegovih strukturnih osobina, a ne njegove pojedinacne oznake. 2 Ta
ukupnost obuhvaca fonoloski, morfoloski i prozodijski inventar svih govora.
Cakavski govori zadarskog otocja u svom vokalskom inventaru imaju
parove za vokalne glasove e, a, o, tj. prednje ili srednje i straznje ili
zatvorene parnjake f!, q., Q u fonoloskoj funkciji koji se ostvaruju kao
diftonske alofone varijante. Ali to nije slucaj u svim govorima na Pasmanu
vee samo u mjestima Zdrelac i Banj dok se i u ostalim mjestima ostvaruju
diftonske varijante samo u slucaju e - ie. Izgovor fonema e -(! pred nazal-
nim suglasnicima (n, m, nj) suzava se u zatvorenom slogu, sve do ost-
varenja fonema i samo u slucaju govora mjesta Zdrelac. Pr. mindula mjesto
mendula.
Fonemi o - Q u jednakoj poziciji cesto alterniraju s fonemom u pa
imamo: un, unda, zbogun, a ta je pojava osobito karakteristicna u rijeci-
ma talijanskog podrijetla tipa: bocun, pirun, bokun. U ovim prilikama nazal-
ni konsonantni fonem redovito se reducira na samu nazalnost pa je rezul-
tat nazalni izgovor predhodnih vokala, bez ostvarenja nazalnog konsonanta
na kraju rijeci. Pr. boku, ne bokun.
Na Pasmanu nismo primjetili alternaciju tipa a - q. s vokalnim fonemom
u.
Govori atoka Pasmana spadaju u skupinu govora blage sonorizacuje gdje
ostaje vokalno r, ali se ograniceno javlja i sekundarno vokalno r u nekih
starijih posudenica: mrta, krneval, krcati ...

Konsonantskih je fonema u govorima zadarskog otocja manje nego u

hrvatskom knjizevnom jeziku. Svim govorima na tom podrucju nedostaje
konsonantska zvucna afrikata tipa dz, a i fonem je d moogo manje zastu-
pljen nego u knjizevnom jeziku, ali vise nego u nekim drugim govorima

2
Bozidar Finka, 1975. str. 109

58
 B. Kolanovic, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (200 I) • br. 2 • Split • srpanj - prosinac

zadarskog otocja te se najcesce zamjenJUJe sa j: tuji, grozje, slaji, ali ne

i meja, preja ili seja, dok je na mjestu dz redovito z : naruzba, svidozba
mjesto narudzba, svjedodzba. Kao i u vecini cakavskih govora bezvucna
se meka afrikata c nadomjesta bezvucnim mekim okluzivom t': kut'a, ret'i,
mat'a, t'akula.

Druge su posebnosti u konsonantizmu:

sc kao u: blitvisce, sirisce, scap, sCirenica
n mjesto -m na kraju rijeci i sloga: cujen, iman, govorin, moren,
mislin, navigan, kopan, sijen, tucen ...
Korjensko -m ipak ostaje: dim, gram, pitom ... U nekih se rijeci javlja
i sekundarni nazalni konsonant, kao u: dunbok, dunbina, odnosno dumbok,
dumbina. Sekundarno n cesto prijanja na zavrseni paradigmatski vokal kao
u primjerima: zenamin, njiman iii njimin, brodiman iii brodimin.

Karakteristicne su disimilacije tipa:

vn < mn: guvno, sedavnajst, osavnajst
mlj < mnj: dimljak, sumlja, sumljati
l < r: lezerva - lizerva, slebro

Konsonant h ima u svim govorima fonolosku funkciju, tj. sustavno je

clan konsonantskog fonoloskog inventara, ali je dosta nestabilan. Na istocnoj
periferiji podrucja u koju spada Pasman u nekim se pozicijama zamjenju-
je glasom v (kuvati, kuvar, kruva), a ponegdje i glasom f iii obrnuto (ceful-
ja, a ne cehulja od etim. odcehnuti). Pocetne se konsonantske grupe
uglavnom uproscuju. Pa tako imamo: tica, senica, sekrva, ci, cela ...
Tipicna cakavska osobina da se cuva stara grupa cr dobra je zastu-
pljena pa se kaze: crivo, cripnja, ali ima slucajeva kada je ona presla u
cr: ern, crljen, crivo.
Na kraju rijeci i sloga dobra se cuva i konsonant -l: fazol, tine!, val.
A ako se izgubi ostaje bez vidljive zamjene: tine < tine!. Ali i u mjesti-
ma gdje se krajnje l dobro cuva redovito ga nema u glagolskom pridjevu
radnom: ja san reka, cu(ja), vidi(ja), nosi(ja).
Ponegdje na Pasmanu (Zdrelac, Banj), u tom obliku, u simbiozi s pred-
hodnim vokalom, dobiveno je krajnje -o: ja san reko, peko, doso itd. 3

3 Bozidar Finka, 1975. str. 113

59
 B. K o Ian o vic, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (2001) • br. 2 • Split • srpanj- prosinac

Cakavstina je vjerojatno najoriginalniji i najsamostalniji hrvatski dijalek-

talni tip, a karakterizirana je posebnoscu u nizu znacajki na svim jezicn-
im razinama, a narocito u prozodiji, jer sve do danas cuva mnogo naglasne
starine. Uz dva silazna nastavka, kratki i dugi, cakavci su u srednjem vijeku
govorili i poseban naglasak uzlazne intonacije, akut, koji je predstavljao
cuvanje praslavenskog nasljeda, ali je dolazio i u nekim drugim kategori-
jama. Do sada mnogi cakavci dobro cuvaju akut, a takoder i staro mjesto
naglaska, kao u praslavenskom4 • Na Pasmanu se (u Zdrelcu, Banju,
Nevidanima) govori i ca i sto, pa je ocito da je tu bio izrazitiji stokavs-
ki utjecaj nago na otocima sjeverozapadno od njega. Mozda je bas taj pri-
tisak uvjetovao znatno cuvanje cakavske starine, poglavito u akcentu. Na
Pasmanu se akut, naime, cuva bolje nego npr. na Ugljanu. Mate Hraste
konstatirao je 1957. da je na otoku Pasmanu stari troakcenatski sistem, koji
nije nicim narocito poremecen. Takav je akcenatski sistem, tj. stari troak-
cenatski (" ~ - ), od Pasmana jugoistocno sve do Lastova. Cakavski akut
se cuva i na kopnu i uz more, gdje god se cuvaju tragovi stare akcen-
tuacije.6 Takav se sustav razlikuje od standardnog jezika s cetveronaglas-
nim sustavom po kvantitativnim i intonacijskim oprekama i po raspodjeli:
dva dug a ( ~ - ), a jed an kratak ( ") i dva silazna ( ~ "), a jed an uzlazni
( -), dok u standardnom jeziku imamo dva duga i dva kratka, odnosno dva
silazna i dva uzlazna.
Prvenstveno na temelju refleksa jata, u novije se doba ustalila podjela
cakavskog narjecja na sest dijalekata: buzetski (uglavnom se cuva jat kao
zatvoreno e u naglasenoj poziciji), jugozapadni istarski (ikavski, ali mu je
glavna znacajka stakavizam), sjevernocakavski (ekavski), srednjocakavski
(ikavsko-ekavski), juznocakavski (ikavski), lastovski Uekavski).
Pasmanski cakavizam po ovoj podjeli spada u sjeverozapad
juznocakavskog dijalekta koji ima dosta ekavizama u svom sastavu, ali ne
dovoljno da bi se mogao uvrstiti u srednjecakavski dijalekt. 7

Po oblickom se inventaru pasmanski govori ne razlikuju znatno od

inventara drugih govora zadarskog otocja. Oni se, jednako kao i drugi

4
Josip Lisac, 1999. str. 10
5 Josip Lisac, 1999. str. 99.
6
Mate Hraste, 1957. str. 89
7
Josip Lisac, 1999. str. 10

60
 B. K o Ian o vi 6, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (200 I) • br. 2 • Split • srpanj - prosinac

odlikuju brojnim arhaicnostima, ali su te arhaicnosti v1se ocuvane u para-

digmatskim oblicima (tj. u cuvanju starih zavrsnih morfema) nego u cuva-
nju nekadasnjih brojnih oblicnih kategorija. Kategorijalno su nestali aorist
i imperfekt; cuvaju se tek poneki tragovi imperfekta (bijase doci, bijase
znati), ali u izmjenjenoj funkciji.
Medu morfoloskim cinjenicama u deklinaciji treba spomenuti da je
mnozina kratka (oci, sini, strici) te da je za postojece deklinacijske kate-
gorije jos je uvijek tipican zavrsetak -ov u G pl. imenica mus. i sred.
roda (selov, brodov) i zavrsetak u tom padezu bez nastavka u imenica zen.
roda (zen, kuc, motik) .
U muskom rodu karakterizira mnoge govore zavrsetak na -i u A pl.
mus. roda prema zavrsetku -e u knjizevnom jeziku i vecini drugih
cakavskih govora: peren pijati, vidin brodi, gonin tovari.
U pronominalnoj deklinaciji obicno su izjednaceni oblici GA pl. (dobi-
la je od mojih: vidila je mojih). Kategorijalno je zatrta posebna promjena
odredenog oblika pridjeva, cuvajuci trag samo u N sg. mus. roda (zut,
zelen), ali se i u predikatnoj funkciji cesto upotrebljava oblik odredenog
pridjeva (un je visoki).
Medu glagolskim kategorijama najkarakteristicniji je stari cakavski oblik
kondicionala glagola biti koji cuva punu paradigmu s licnim nastavcima:

bin bimo
bis bite
bi bi(ju)

Glagolska je specificnost i ta da je licni zavrsetak u 3. lieu pl. preze-

nta redovito -u (oni vidu, govoru, mislu, nosu isto onako kao beru, kopa-
ju, siju), a ne -e (oni vide, govore, nose) kao u knjizevnom jeziku. Iako
je u tom obliku zavrsetak -u pa nema uvjeta za provedbu palatalizacije
velara, po analogiji iz ostalih lica prenosi se rezultat palatalizacije i u 3.
lice plurala (oni sicu : on sice, oni strizu : on strize). U veCini je govo-
ra Zadarskog otocja analosko stanje i u imperativu, tj. u imperativu je u
tim govorima izostao rezultat druge palatalizacije: strizi, sici, vrzi obicnije
nego strizi, sici, vrzi.

61
 B. K o 1an o vi 6, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (200 I) • br. 2 • Split • srpanj - prosinac

Solidan leksikoloski opis zahtijeva ozbiljan rad na v1se razina kakav

sada nismo u stanju izvrsiti vee cemo samo spomenuti najbitnije (i najoci-
tije) karakteristike leksika govora otoka Pasmana.
Podrucje je prostiranja juznocakavskog dijalekta vrlo veliko i geografs-
ki nekompaktno jer obuhvaca prostor od Pasmana do Korcule, zatim go-
vore sjeverozapadne Istre i jug GradiSca. 8
U leksickom smislu cakavci do danas cuvaju mnogo slavenske starine,
a sam im je leksik izrazito izdiferenciran. Opcenito govoreci najjaci je
romanski leksicki utjecaj koji obuhvaca latinski, talijanski, mletacki i manje
rumunjski jezik. Odmah su iza romanizama rijeci arapskog podrijetla, a iz
grckoga su rijeci preuzete direktno u dalekoj starini ili posredstvom latin-
skog ili talijanskog jezika: buklija, komostre, koromac... Iz njemackoga ima
vise novijih pozajmljenica kije su vrlo ceste u djelatnom govoru: kopus,
spaher ... Posudivale su se rijeci i iz madarskog i to jos u staro doba. 9

Glosar 10

amlta -e f, biljka slicna koromacu, (v. tal. amido), skrob, Amylum

arbfm, rbun, jarbun -a m, riba, Pagellus erythrinus
armelln -a m, tal. armellino, marelica, Prunus armenica
articok, vadicok -a m, (tal. artichiocco), biljka, Cynara solimus
babic -a m, eponim, sorta groZda
badanj badnji m, vrsta bacve s jednim dnom
bakalar -a m, (tal. baccalaro), riba, Acanthias vulgaris
barakokuli -ov m pl. (tal. albicocco, albicocca, albercocca, biricocola),
vocka, Prunus armeniaca
barilo -a n, tal. barile, drvena bacvica koja ddi oko 66 litara; mjera za
tekuCinu
baso adv. tal. basso, nisko
bas, basetan -tna, tno adj. tal.basso, nizak

8
Josip Lisac, 1996. str. 59
9 Blaz Jurisic, 1973. str. 6
10
U Glosaru se nalaze rijeci koje ne ulaze u standardni oblik hrvatskog jezika,
odnosno one koje imaju isti oblik, a razlicito znacenje od standardnojezicnog.

62
 8 . K o Ian o vi 6, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (200 I) • br. 2 • Split • srpanj - prosinac

baskotln -i m, tal. biscotto, dvopek, suhi kruh zagrijan na ognju

beranica -e f, glag. imenica od brati; masline koje se pobiru ispod
stabla
bevanda -e f, tal. bevanda, razvodnjeno vino
bilica -e f, vrsta smokve
bira -e f, tal. birra, kupovni kvasac
biz -i, m, tal. pisello, lat. pisum, zrno graska; kao jelo: vadicoci s
bif.ima
bizaljka -e f, divlji biz, zecak, Pisum arvese
bociin -a m, tal. bozzione, mlet. bozzon, velika staklenka uska, visoka
grla
bokiin -a m, tal. boccone, zalogaj, komad
brav -a m, ovan
breberusa -e f, vrsta trave (reste ispo borov) usp. Berberis vulgaris
brema -e f, vrsta drvene posude za vino iii vodu, usp. buklija; Brema
je sira od bukljije,a buklija je visocija.
broskva, broska -e f, tal. brassica, vrsta kupusa, rastika, Brassicaceae
brudet -a m, tal. brodetto, vrsta jela od ribe
brukva -e f, tal. brocco, cavao
brunac -nca m, tal. bronzo, mjed, bronca; lonac od bronce iii drugog
me tala
bruncln -a m, tal.-ven. bronzin, zeljezni lonac, trebao bi biti broncani
bubica -e f, prijesan kruh, pecen pod zeravicom iii pod pekom; dem.
od buba (kukac)
bukara -e f, tal.-ven. bocal, vrsta drvenog suda za tekucine, za pijenje
dok se radi u polju
buklija -e f, vrsta drvene posude za vino iii vodu, usp. brema
biiza -e f, tal. bugio, rupa
cipal -a m, vrsta ribe, Mugil spec.
cukar -kra m, tal. zucchero, secer
ciciindra, Zizula -e f, prema tal. giuggiola, stablo plod, Zizyphus sativa
ciCiti v. tr, kapula na ulju Cici
ciripnja -e f crijepnja, usp. crijep
cupanica -e, f, od cupati; maslina koja se cupa sa grane
cicvarda -e, f, tal. cichera, lat. cicer, slanutak; biljka i jelo, Cicer ari-
entium
Cikara -e f, tal. chicchera, salica

63
 B . K o Ian o vi 6, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (200 I) • br. 2 • Split • srpanj - prosinac

damljana --e J, tal. damigiana, velika opletena staklenka za vmo

dellcija --e J, tal. delizia, naslada, slast
dlvenica -e ; g. pl. divenic, kobasica
dlvljac -i, J, nekultivirane, divlje biljke koje su sluzile u prehrani ljudi
dlvljaka --e, J, sorta masline, Olea oleaster
drlveno adv. drveno
driven -a, -o, adj. drven
drob -a, m zivotinjske iznutrice
drobnlca, drobnjaka --e, f sorta masline; v. drobno, adj. sitno
drop -a, m komina
fazo --Ola m, tal. fagiolo, grah, pasulj, Phaseolus
frig -a m, nacin pripreme jela; napraviti sto na frig, u frig; kapula
zafrif.ena na ulju
frlgati v. tr, tal. friggere, pditi
frlta --e J, tal. fritto, ustipak
frmenta --e J, tal. formento, frumento, kukuruz, Zea mays
frostula, krostula --e, J, ven. crustulum, domaci kolac od razvucenog
tijesta pdenog u ulju
gmca -e J, riba, Smaris alcedo
glavoc -a m, vrsta ribe, Gobius spec.
goluz (goluzi) -a, -o adj. tal. goloso, ukusan, tecan; sladokusac
grabuN~Ia, grambuceta --e J, sorta masline, veca od drobnice
gradele f pl. tantum, ven. gradella, rostilj u obliku resetke
griOta --e J, od grijeh, sto gresno
grozje m pl. tantum, groZde
grug -a m, tal. grongo, Conger vulgaris (Nevidane)
guca --e J, ven. gucchia, tal. agucchiare, donja majica domace izrade
gulas -a m, mad. gulas, jelo od komadica mesa pirjanih na luku
hljlb -a m, okrugli oblik kruha pecenog u krusnoj peci
hobotnica, hubotnica, kubOtnica --e J, hobotnica, Octopus vulgaris
hodlti v. intr. ici, hodati
iskrenlti v. tr. prosuti, presuti
lspo prep. ispod
lsti v. tr. jesti
jarlk -a m, cetveroredni jecam, Hordeum sativum
javor -a m, lovor, Laurus nobilis
jozica --e J, svaka pojedinacna mala riba

64
 B . K o Ian o vi 6, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (200 I) • br. 2 • Split • srpanj - prosinac

kaba kabla m, kabao

kacijola -e f, tal. cazzuola, velika duboka zlica kojom se grabi juha
kaia -e f, kava
kaffll -a m, posuda za kuhanje kave
kain -a m, ven. cain, lat. cainus, lavor
kamamilica -e J, kamilica, Matricaria chamomilla
kamenica -e f, skoljka, Ostrea edulis
kamenica -e f, spremiste za ulje od kamena
kanela -e f, tal. cannella, cijev, slavina na bacvi
kapula -e f, lat. cepulla, crveni luk, Allium cepa, apr.
karate, -ela m, tal. caratello, bure
kasiin - a m, ven.-tal. cassone, sanduk
kita -e f, vijenac od lisca i granja kao ukras u blagdanskim svecanosti-
ma
kocun - a m, zeljezna kuka
kolac -a m, kruh od psenicnog brasna
koluba -e f, uskrsni bijeli kruh s JaJima
komin -a m, tal. camino, lat. caminus, grc. kominos, ognjiste
komostre f pl. tantum , grc. kremat6s, verige, lanac o koji se vijesa
lonac nad ognjistem
kopus -a m, (i kupus), tal. cappucio, mlet. capuzzo, Brassicacae, glavati
Brassica oleracea capitata
korenje n pl. tantum, korijen kupusa koji se spremao kao zasebno jelo
koromac -a m, tal. amoraco, lat. amoracum, biljka, Foeniculum vulgare
koruba -e f, rogac, stablo i plod, Ceratonia siliqua
kost'ilj - a m, morski pas, Acanthias vulgaris
kotlenica -e J, veliki metalni lonac bez ostrog prijelaza od dna na gorn-
ji dio, mali kotao
krsn'ici m pl. tantum, svecanost prilikom krstenja
kump'ir -a m, krumpir, Solanum tuberosum
kiinjka -e f, tal. conca, skoljka, Area noae
kupovno (kupovni) -a, -o, adj. kupljeno
kuserva -e J, tal. conserva, kuhana pa presana rajcica, sluzi kao zacin
pri kuhanju
kuvati v. tr. kuhati
kvas -a m, rus. kvasac
kvasina -e J, ocat

65
 B. K o Ian o vic, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (200 I) • br. 2 • Split • srpanj - prosinac

Ianda -e f, tal. Janda, ravno odrezani komad necega, Landa kumpira,

Landa kruva
lata -e f, tal. latta, lim
lateno (lateni), -a, -o, adj. od late
lazanje f pl, tal. lasagne, rezanci od tijesta
lebro -a n, rebro
lesa -e J, resetka od drva
leso, adv. tal. lesso, skuhan u vodi, obaren
lesati v. tr. skuhati na ldo
Ilk -a m, Iikarija -e f, lijek
fito -a m, ljeto
lonac Janca m, zemljana posuda
lopiz -a m, lat. lapideus, zemJjani Jonac
lostira -e f , skoljka, Pina nobilis
lustrati v. tr. tal. lustrare, lastiti, svjetlati
ljut1ca -e f, vrsta luka, luk kozjak, Allium ascalonicum
majolig - a J, od majoliga; tal. maiolica, pocakljena glinena posuda
majstor -a J, riba, Smaris alcedo (Tkon)
makarfin -i m, tal. maccherone, vrsta tjestenine
manestra -e f, tal. minestra, tjestenina i vrsta juhe sa tjesteninom
manula -e J,· tal. menola, riba, Smaris vulgaris
maraskin -a m, sorta grozda
marenda -e f, tal. merenda, dorucak
marfin -i m, tal. marrone, kesten, Castanea sativa
mekinje f pl. tantum, stocna hrana, ljuske od zita
mekniti v. tr. staviti
mendula -e f, bajama (stablo i plod), tal. mendorla, amandola, Prunus
amygdalus
mira, mirica -e f, metalna posudica za odmjeravanje kolicine ulja
misaljka -e f, drveni kolcic za mijesanje palente, kase i sl.
mllcac mlicca m, tekucina koja izlazi iz nezrele, a ubrane smokve
mliko -a m, mlijeko
mogunja -e J, plod planike, Arbutus unedo
mfirka -e f, tal. morchia, talog od ulja
miirva -e f, tal. mora, dud, Morus alba
musun a m, skoljka, Eledone moschata
napose adv. posebno, sa strane

66
 B. K o Ian o vic, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (200 I) • br. 2 • Split • srpanj - prosinac

ogre -a m, Trochochlea turbinata

orih pl. orisi, orihov m, orah, Juglans regia
orkulja -e f, vrsta masline
ostriga -e f, tal. ostrica, skoljka, Ostrea edulis
palenta -e J, tal. polenta, kuhana kasa od kukuruznog brasna
panjada -e f, tal. panata, popara
pasabrod -a m, tal. passare brodo, cjedilo
pasta f, tal. pasta, tjestenina
pastasuta -e f, tal. pasta asciuta, kuhana tjestenina prelivena umakom
od mesa iii rajcice
pecarina -e J, naknada vlasniku krusne peci u tijestu
peka -e f, zemljana crijepnja
peljuzaka, peljuzica -e f, sorta masline, Puljizica
petroslmul, peterslmul -a m, persin, Petroselinum hortense, P. sativum
petrovka - e f, vrsta smokve koja dozrijeva oko blagdana Sv. Petra i
Pavia
picerin -a m, tal. piccino, malena casa od cca. I del
pijadela -e f, pladanj, oval
pijat -a m, tal. piatto, tanjur
pirfm -a m, tal.- ven. piron, vilica
pita -e f, v. peka
pladanj pladnja m, dugi glineni tanjur
pUmja -e J, vrsta kosare od pruca
plavlna -e f, sorta groZda
pljuscevac -a m, sorta groZda
podlanica -e f, vrsta ribe, Chrysophrys aurata
pojti v. intr. svrseni, poCi
pola, polovica -e f, krumpir razrezan na pola i pecen u Jugu
pomidor -i m, pl. pomidorov, pomidorin, tal. pomodoro I pomidoro,
rajCica, Solanum lycopersicum
popara -e f, juha s ukuhanim kruhom
posada -e J, tal. posata, manji noz
pot -a m, limeni loncic s ruckom za grabljenje vode sl.
potle adv. poslije
povazdan adv. po cijeli dan
prasac praca m, svinja
pracic dem. od prasac

67
 8. K o Ian o vi 6, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72 )

»Cakavska ric« XXIX (2001) • br. 2 • Split • srpanj- prosinac

prihlada -e f, prehlada
prlsad -a m, svako lisnato povrce u vrijeme presadivanja
prsura -e f, mlet. farsora, tal. fersora, tava
prsurica -e f, skoljka, Pecten jacobeus
prsut -a m, tal. prosciutto, lat. prexsuctus, susena svinjska butina
pulastar, pulastra m, pl. pulastri; tal. pollastro pile
rakatati v. tr. ribati
ram rama m, tal. rame, mjed, bakar
raniti v. tr. hraniti
ripa -e f, repa, Brassica rapa
skoruska -e f, oskorusa, Sorbus domestica
slavulja -e f, vrsta ljekovite trave, kadulja, Salvia officina/is
sfiva -e ak.sliv f, sljiva, Prunus domestica
sliz -a m, sljez, Malva silvestris
smricka -e f, smreka, Juniperus communis
socivo -a m, grahorasto povrce
solin -a m, sorta groZda
splza -e f,· tal. spesa, prehrana
sprta -e f, kosara od pruca
stinj -a m, stijenj
sud -a m, posuda koja se koristi u poljodjeljstvu
sude m pl. tantum, posude koje se koriste u poljodjeljstvu i u kuhinji
supati v. tr. mociti kruh u neku tekucinu, mlijeko, kavu, vino ...
svlca -e f, svijeca
svitliti v. tr. svijetliti
senica -e f, psenica, Triticium
siljeze n, janje staro godinu dana
skrplna -e f,' tal. scarpena, scarpina, Scorpaena scrofa
skrpun -a m; tal. scrofano, vrsta ribe, Scorpaena porcus
spageti m pl. tantum, tal. spaghetti, vrsta tjestenine
strokavica -e f, nezrela smokva
subioti m pl. tantum, vrsta tjestenine
sufigati v. tr. tal. soffogare, pirjati
siisiti v. tr. susiti
taraca -e f, terasa
tarci m pl. valjci od tijesta
teca -e f, tal. tegghia, plitki metalni lonac

68
 B. K o Ian o vic, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (2001) • br. 2 • Split • srpanj- prosinac

teler -a m, tal. telaio, okviri prozora ( u sluzbi susenja smokava)

terina -e f, tal. terrina, velika plitka zdjela od porculana
fikula -e f, ven. ticola, opeka
tisto -a m, tijesto
t1ti v. tr. htjeti
trganje n, jematva
tribati v. tr. trebati
trina od trine, tal. trina, cipka (za lonac od zemlje!)
trisnja I cirisnja -e f, tresnja
tiirta -e f, tal. torta
uCija -e J, drveni sud od 40 litara za nosenje vode na magarcu
CZdrelac)
ugor -a m, vrsta ribe, Conger vulgaris
uljenica, uljanica -e j, SVJjeCa od uJja
ustrojiti v. tr. procistiti brasno iii neku drugu rasutu tvar
uvatiti v. tr. uhvatiti
uzati v. tr. imati obicaj, obicavati
vaganela -e J, valjak za tijesto
vaz -a m, tal. vaso, sud
vicera -e J, vecera
vrldan (vridni), -a, -o, adj. vrijedan
vrpa vrpla m, skoljka, Murex trunulus
zafriziti v. tr. napraviti jelo na frig
zdila -e f, zdjela
zeleno -a m, sve lisnato povrce za jelo
zelje -a m, opCi naziv za sve lisnato povrce kao sto je kopus, broskva
zelje i Artemisia abrotanum
zlica -e J, zlica
zubatac zubaca m, riba, Dentex vulgaris
zbica -e J, sibica, malena siba
zerava, zevara -e f, zar
zgvacet -a m, nacin pripreme mesa ' pirjano na pari
Zigerica -e f, zivotinjska jetra
Zito -a m, zajednicki naziv za zitarice tipa jecma
zutenica -e J, radic, biljka, Cichorium intybus
zutoperka -e J, riba, Smaris alcedo, (Nevidane)

69
 8. Ko Ian o vic, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (2001) • br. 2 • Split • srpanj- prosinac

Bibliografija:

Anic, Vladimir, Rjeenik hrvatskog jezika, Novi Liber, Zagreb, 1998.

Deanovic, Mirko, Jernej, Josip, Hrvatsko-talijanski rjeenik, Skolska
knjiga, Zagreb, 1991.
Deanovic, Mirko, Jernej, Josip, Talijansko-hrvatskosrpski rjecnik, Skols-
ka knjiga, Zagreb, 1960.
Finka, Bozidar »0 govorima zadarskog otocja« Zbornik Zadarsko
otocje, Narodni muzej Zadar, Zadar, 1975.
Finka, Bozidar i Mogus, Milan »Karta cakavskog narjecja«, Hrvatski
dijalektoloski zbornik 5, JAZU, Zagreb, 1981.
Hraste, Mate, »Dvoakcenatski sistem u hrvatskom ili srpskom jeziku«,
Zbornik za filologiju i lingvistiku MS, Novi Sad, 1957.
Hraste, Mate, »Osnovna akcentuacija Biograda na moru i njegove
okolice«, Filologija 2, Zagreb, 1957.
Jakic-Cestaric, Vesna, »Refleks jata na sjevernodalmatinskim otocima«,
Radovi JAZU u Zadru III, Zagreb, 1957.
Jurisic, Blaz, Rjeenik govora atoka Vrgade, II dio, JAZU, Zagreb,
1973.
Lisac, Josip, Hrvatski dijalekti i jezicna povijest, Matica hrvatska
Zagreb, 1996.
Lisac, Josip, Hrvatski govori, filolozi, pisci, Matica hrvatska, Zagreb,
1999.
Sokota, Mirjana, »Rodbinsko-svojbinski i slicni nazivi u Zdrelcu«
Cakavska ric XXVI, Knjizevni krug Split, Split, 1998.
Vinja, Vojmir, Jadranska fauna, etimologija i struktura naziva, JAZU,
Logos, Split, 1986.
Vulic, Sanja, Maresic, Jela, »Mali rjecnik tkonskog govora«, Filologija
26, Zagreb, 1996.

70
 B . K o Ian o vic, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (2001) • br. 2 • Split • srpanj- prosinac

SU PASMAN NON CI FU MAl LA FAME ...

(descrizione gastro-Jinguistica della vita sull'isola di Pasman)

Riassunto

In questo studio ci siamo provati a riassumere Je informazioni sulla vita degli

abitanti dell'isola di Pasman in base alia !oro alimentazione. Ci siamo interessati
a! modo di vita degli isolani fino agli anni '60 di scorso secolo quando sull'isola
e stata portata Ia corrente elettrica, e con essa tutti i vantaggi della vita modema.
Questo sguardo retrospettivo ha come motivazione non solo interessi culturo-
Jogici, rna anche di natura linguistica. Si e cercato di registrare il maggior numero
possibile di lessemi dialettali entro il corpus correlato a! campo dell 'alimen-
tazione e di descrivere le caratteristiche della parlata insulare. L'elenco dei esse-
mi riportati nl capitolo sulla maniera di preparare i cibi si trova nel glossario,
mentre sulle caratteristiche della parlata per Ia natura dello studio non abbiamo
potuto dire altro che richiamarci ad autori quali: B. Finka, M. Mogus, M. Hraste
e altri.
II ciacavismo di Pasman appartiene all'area nord-ovest del dialetto ciacavo
meridionale e rispecchia Je sue caratteristiche principali nell 'inventario Jessicale,
morfologico e fonologico. In senso culturologico, a Pasman si sta verificando
quanto avviene sulle altre isole croate, si sta spegnendo Ia tradizione originaria.
Con questo si verifica anche Ia perdita di molte espressioni, infatti con il cambi-
amento del modo di vita cambia anche il lessico.

HUNGER WAS NEVER ON PASMAN ...

(gastro-linguistic description of the life on the island Pasman)

Summary

This paper gives concise information on the life of Pasman's inhabition

founded on their nourishent. Our interes is based on the way of life of the
islanders in the 60s of 19th century when electricity arrived on the island accom-
panied by all the welfare of the modem life. Such a retrospect was of great inter-
est not only for the curtural bur also linguistic reason. The idea was to list the
greatest number of nourishment and describe the characteristic of the islanders'
speech. The list of lexemes in the chapter on the way of preparation is in the glos-

71
 B. K o Ian o vic, Na Pasmanu ni nikada glada bilo (47-72)

»Cakavska ric« XXIX (200!) • br. 2 • Split • srpanj- prosinac

sary. Regarding the speech characteristics we consulted the authors: B. Finka, M.

Magus, M. Hraste, J. Lisac, eta!.
The Pasman chakavian belongs to the north-west of the south chakavian
dialect reflecting its basic characteristic in the Iexie, morphologic and phonolog-
ic inventory. From the culturologic view point Pasman, as well as the other
Croatian islands, is subjected to dying out of their original tradition. This results
in losing a lot of idiomatic expression due to the change in the way of living that
Iexie as well.

Podaci o autoru:
Barbara Kolanovic, znanstveni novak na odsjeku za francuski jezik i
knjizevnost Filozofskog fakulteta u Zadru, Obala kralja Petra Kresimira IV
br. 5, 23000 Zadar; kucna adresa: ul. biskupa Jurja Divinica 1, 23000
Zadar, tel. 023 250 784.

72