ODJEL ZA FIZIKU

Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u

Osijeku
Osnove fizike 3
Fizikalna optika
 OSNOVE FIZIKE III - literatura

Planinić, J., Osnove fizike III (Valovi – akustika – optika - uvod u

atomsku fiziku), Filozofski fakultet Osijek, 2004.

Cindro, N., Fizika 1, Školska knjiga, Zagreb, 1988.

Gibbs, K., Advanced Physics, Cambridge University Press, Cambridge,
1988.
Henč-Bartolić, V., Kulišić, P., Valovi i optika, Školska knjiga, Zagreb,
1991.
Krane, K., Modern Physics, J. Wiley and Sons, New York, 1996.
Paić, M., Gibanje, Sile, Valovi, Liber, Zagreb, 1997.
Paić, M., Osnove fizike, IV dio, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1983.
Young, H., Freedman, R., University Physics, Addison-Wesley Publ.,
New York, 1996.
 Fizikalna optika
Fizikalna optika - Zasniva se na valnoj teoriji svjetlosti.
T. Young (1800. g.) – Eksperimenti s dva jednaka izvora valova na
površini vode.  Otkrio pojavu interferencije (interference, engl.).

Interferencija  Pojava nastaje, pod

određenim uvjetima, superpozicijom
dvaju sljedova valova. (aplet)

T. Young (1800. g.) 

Proširio pokuse na svjetlost. 
Temeljno značenje u razumijevanju
valne naravi svjetlosti.
 Fizikalna optika
Fizikalna optika - Zasniva se na valnoj teoriji svjetlosti.

Suvremena teorija elektromagnetskih valova, odnosno, Maxwellove

jednadžbe.  Diferencijalna jednadžba koja opisuje titranje električnog
odnosno magnetskog polja i širenje vala u trodimenzionalnom prostoru:

1 2 E
E  2 2  0
c t

 = Laplaceov operator u pravokutnom koordi-  2

 2
 2
 2  2  2
natnom sustavu ima značenje parcijalnih derivacija x y z
 Fizikalna optika 2
1 2 E
E  2 2  0
c t
c = Brzina širenja vala ili brzina svjetlosti u vakuumu.
Rješenje gornje diferencijalne jednadžbe je funkcija oblika:

E (r , t )  Eos (1/ r ) cos(t  kr )

r = Iznos radijusvektora promatrane točke u prostoru (određen je

pravokutnim koordinatama, s obzirom na zajedničko ishodište):

r  x2  y 2  z 2
Kuglasti val, koji divergira iz točkastog izvora, s amplitudom Eos i
valnim vektorom k.
k = valni vektor (tzv. prostorna frekvencija) okomit na valnu plohu i ima
iznos k = 2/
 Fizikalna optika 3
1 2 E E (r , t )  Eos (1/ r ) cos(t  kr )
E  2 2  0
c t
 = Vremenska kutna frekvencija koja se ponavlja na danom mjestu u
vremenskom periodu T = 2/.
Za veće udaljenosti od izvora (u smjeru radijusvektora) r, amplituda vala
se malo mijenja.  Eos (1/r) ≈ Eo = const  Kuglasti val prelazi u ravni.
E (r , t )  Eo cos(t  kr )
Ravnom valu, koji se širi u smjeru osi x, pripada sljedeća valna funkcija:
E ( x, t )  Eo cos(t  kx) k = valni vektor usmjeren po osi Ox
 Fizikalna optika 4
1 2 E
E  2 2  0
c t
E (r , t )  Eo cos(t  kr )

Za periodičnu funkciju s vremenskim periodom T vrijedi:

E(x,t+T) = E(x,t), dok je prostorna periodičnost s periodom  dana kao:
E(x+,t) = E(x,t)

Ravni polarizirani val električnog polja u jednom trenutku, npr. za t = 0.

Ravni val je linearno polariziran, ako električni vektor ostaje trajno u
jednoj ravnini i to je tzv. ravnina titranja. (Na slici: Ravnina titranja je
Oxz ravnina; projekcija titranja vektora električnog polja na ravninu Oyz
leži na jednom pravcu, pa otuda i naziv linearno polarizirani val.)
 Interferencija svjetlosti
Promatramo dva izvora zračenja (1 i 2) od kojih je svaki idealno
koherentan.
idealno koherentan = Svaki izvor je matematička točka i emitira
savršeno monofrekventno zračenje, stalne vremenske kutne frekvencije
 i prostorne frekvencije k. ( Emitirani valovi su stalne valne duljine.)
Valovi su koherentni ako imaju iste frekvencije i stalnu razliku faza.
(razlika faza je obično nula).
Samo koherentni valovi mogu (zamjetljivo) interferirati!
interferencija  Valno polje poprima značajne promjene u raspodjeli
zračene energije, tj. energije svjetlosti, što se može eksperimentalno
ustanoviti, npr. detektorom zračenja (fotografski film, fotoelement, i sl.).
Sveukupna energija unutar neke zatvorene plohe ostaje, naravno,
nepromijenjena.
 Interferencija svjetlosti 2
Kako naći raspodjelu energije u prostoru oko dva izvora svjetlosti kad
odašilju koherentne valove koji mogu interferirati?
U prikazu pojave interferencije uobičajeno je razlikovati:
a) Područje u blizini izvora, tzv. blizo polje ili Fresnelov način
promatranja.
b) Daleko polje ili Fraunhofferov pristup, tj. način promatranja na
velikoj udaljenosti s obzirom na razmak danih izvora zračenja.
Približno razgraničenje blizog i dalekog polja izvodi se tako da su za
neku točku prostora (točka promatranja A) radijusi udaljenosti dvaju
izvora r1 i r2 približno jednaki, odnosno da se ne razlikuju više od /2, ili
r1 – r2 <  /2 (što odgovara granici razlučivanja kod optičkih uređaja).
 Interferencija svjetlosti 3

Približno razgraničenje blizog i dalekog polja izvodi se tako da su za

neku točku prostora (točka promatranja A) radijusi udaljenosti dvaju
izvora r1 i r2 približno jednaki, odnosno da se ne razlikuju više od /2, ili
r1 – r2 <  /2 (što odgovara granici razlučivanja kod optičkih uređaja).
Za izvore na udaljenosti d, granica između blizog i dalekog polja ro
vrijedi približno (uzmemo točku A tako da je r1 okomit na d):
r2  r1  2ro d 2  r22 - r12 =  r2  r1  r2  r1 

d2 d2
r2  r1  /2 ro >
2ro 
 Interferencija svjetlosti 4

d2
ro >


Primjer:
Za izvore međusobno udaljene d = 0,5 mm i svjetlost valne duljine
 = 600 nm, razgraničenje između blizog i dalekog polja je:
 0,5 10 
2
2 3
d 25 108 25
ro > r>    42cm
 o
600 109 600 10 9
60

Obično se daleko polje uzima oko deset puta veće od ro, dakle u ovom
slučaju oko 4 – 5 m;  Tada su valne plohe svjetlosnih valova, što
dolaze iz izvor I1 i I2, praktično međusobno paralelne.
 Interferencija svjetlosti u dalekom polju
Promatramo dva koherentna vala svjetlosti i gledamo njihovu
superpoziciju: E1(x,t) + E2(x,t) = E(x,t) , gdje su Ei jednadžbe valova:

E1 ( x, t )  Eo1 sin t  kx  1 

E2 ( x, t )  Eo 2 sin t  kx   2 

Umjesto kosinusa koristimo sinusnu funkciju (faze pomaknute za /2).

U općem slučaju početna faza ne mora biti nula te ju označujemo kao .
Rezultantni val superpozicije E(x,t) jednak je zbroju dva koherentna vala.
Koristimo trigonometrijske transformacije:
sin(   )  sin  cos   cos  sin 

E ( x, t )  Eo1 sin t  kx  cos 1  Eo1 cos t  kx  sin 1

 Eo 2 sin t  kx  cos  2  Eo 2 cos t  kx  sin  2
 Interferencija svjetlosti u dalekom polju 2
E ( x, t )  Eo1 sin t  kx  cos 1  Eo1 cos t  kx  sin 1
 Eo 2 sin t  kx  cos  2  Eo 2 cos t  kx  sin  2
E ( x, t ) 
 Eo1 cos 1  Eo 2 cos  2  sin t  kx    Eo1 sin 1  Eo 2 sin  2  cos t  kx 
E( x, t )  A sin t  kx   B cos t  kx 

Napravimo pravokutni trokut tako da su konstante A i B njegove katete,

s Eo obilježimo hipotenuzu, dok je  kut između stranica A i Eo 

A   Eo1 cos 1  Eo 2 cos  2   Eo cos

B   Eo1 sin 1  Eo 2 sin  2   Eo sin

E( x, t )  Eo cos sin t  kx   Eo sin cos t  kx 

E( x, t )  Eo sin t  kx  
 Interferencija svjetlosti u dalekom polju 3
A   Eo1 cos 1  Eo 2 cos  2   Eo cos
E( x, t )  Eo sin t  kx  
B   Eo1 sin 1  Eo 2 sin  2   Eo sin
Jednadžba rezultantnog vala kao superpozicija dva koherentna vala u
pojavi interferencije valova.
Amplituda novog vala odlučuje o raspodjeli energije (intenzitet svjetlosti
je razmjeran kvadratu amplitude vala).
Zbog preglednosti prikaza amplitude, pojednostavnjujemo oznake za
konstante: Uzmimo da je 1 = 0 i 2 = 
Također, pretpostavljamo da su amplitude dva vala iz koherentnih izvora
jednake, tj. neka je Eo1 = Eo2.  Amplituda rezultantnog vala postaje:

E02  A2  B2  2E01
2
1  cos  
Koristimo trigonometrijsku transformaciju : 1  cos   2 cos2 ( / 2)

E02  4 E01
2
cos 2 ( / 2)
 Interferencija svjetlosti u dalekom polju 4

E( x, t )  Eo sin t  kx   E02  4 E01

2
cos 2 ( / 2)

Raspodjela intenziteta svjetlosti u pojavi interferencije određena je

kvadratom kosinusne funkcije i razlikom faza dva vala, , koji sudjeluju
u interferenciji.

Zavisnost relativnog kvadrata amplitude (ili relativnog intenziteta

svjetlosti) rezultantnog vala o razlici faza dva koherentna vala 
pri nastupu interferencije.
 Interferencija svjetlosti u dalekom polju 5

E( x, t )  Eo sin t  kx   E02  4 E01

2
cos 2 ( / 2)

Maksimumi intenziteta svjetlosti (vršne vrijednosti kvadrata amplitude)?

Kada je: cos 2 ( / 2) M  1

 M  0, 2 ,...  2 p p  0,1, 2,3

Minimum amplituda nastupa kad je kosinus nula, tj za:

 m  (2 p  1) p  0,1, 2,3

 Blizo polje interferencije
Neka dva točkasta koherenta i sinhrona izvora odašilju kuglaste valove,
koji se ne razlikuju u početnoj fazi, npr.:
E1 (r , t )  Eo1 (1/ r1 ) cos(t  kr1 )
E2 (r , t )  Eo 2 (1/ r2 ) cos(t  kr2 )
Ukupna razlika faza? (t  kr1 )  (t  kr2 )  k (r2  r1 )  

Razlika faza ne zavisi o vremenu!

Razlika putova? r  r2  r1   / k  const

Iz geometrije je poznato da su plohe za koje vrijedi r = const,

rotacioni hiperboloidi.
 Blizo polje interferencije 2
Razlika putova? r  r2  r1   / k  const
Razlika putova definira u prostoru plohe konfokalnih rotacijskih
hiperboloida; svakoj vrijednosti (+ const) pripada jedan plašt, a
vrijednosti (–const) pripada drugi njemu simetričan plašt hiperboloida.
Fokusi tih hiperboloida leže u ishodištima radijusa r1 i r2, odnosno u
izvorima svjetlosti I1 i I2.

Plaštevi hiperboloida kao

geometrijska mjesta
maksimuma interferencije.
 Blizo polje interferencije 3
Uvjet maksimuma? Od prije:  M  0, 2 ,...  2 p p  0,1, 2,3

Razlika hoda daje: r   / k   / 2

rM  p p  0, 1, 2,...

Ako je razlika hoda jednaka cijelom broju valnih duljina ("Brijeg

jednog vala sastaje se s brijegom drugog vala.").
Minimumi? Od prije:  m  (2 p  1) p  0,1, 2,3
rm  (2 p  1) / 2 p  0, 1, 2,...
Ako je razlika hoda jednaka neparnom broju polovica valnih duljina
("Brijeg jednog vala sastaje se s dolom drugog vala.").
Zaključak: Kada je razlika putova dva vala jednaka cijelom broju valnih
duljina, u interferenciji nastupa pojačavanje svjetlosti, tzv. konstruktivna
interferencija; ako razlika putova odgovara neparnom broju polovica
valnih duljina, tada na tom mjestu nastaje minimum svjetlosti ili
destruktivna intereferncija.
 Blizo polje interferencije 4
Plaštevi hiperboloida kao
geometrijska mjesta
maksimuma interferencije.
Redovi maksimuma interferencije
označuju se kao vrijednosti od p (= 0,
 1,  2, …); za dvije susjedne plohe
p se razlikuje za 1, dok je pripadna
razlika putova  (za valove koji dolaze
iz izvora I1 i I2).
Ravnina paralelna s osi rotacije simetrije, osi na kojoj leže točke I1 i I2,
siječe hiperboloide u familiji konfokalnih hiperbola, koje su simetrične s
obzirom na središnji pravac (u koji degeneriraju sve hiperbole i koji je
presječnica sa središnjom ravninom p = 0). Skup hiperbola čini figuru
interferencije,
Presjeci ravnina okomitih na os rotacije daju koncentrične kružnice;
tada figure interferencije imaju oblik koncentričnih prstenova.
 Fraunhoferovo daleko polje interferencije
Daleko polje interferencije.  Konfokalni hiperboloidi danog reda
interferencije, p , prelaze asimptotski u rotacijski simetrične stošce, sa
zajedničkom osi koja prolazi kroz točke (izvore) I1 i I2, i sa zajedničkim
vrhom u raspolovnici, O, razmaka I1I2.

Figure interferencije u ravnini normalnoj na pravac kroz točke I1, I2 su

prstenovi (kao i u prethodnom razmatranju blizog polja interferencije),
kojima dijametar raste razmjerno s udaljenošću od I1, I2.

U dalekoj ravnini paralelnoj s pravcem, koji prolazi točkama I1, I2 ,

figure interferencije su približno usporedne hiperbole, koje u dovoljno
malom prostoru možemo aproksimirati paralelnim dužinama

Takve dužine možemo

promatrati kao pruge
interferencije, koje leže na
zastoru (Z) okomitom na
ravninu crtanja.
 Fraunhoferovo daleko polje interferencije 2
Kako odredili položaj neke pruge odnosno udaljenost maksimuma (M)
figure interferencije na koordinatnoj osi y?

r22  ( y  d / 2)2  D 2 
r12  ( y  d / 2)2  D 2

r22 - r12  2 yd
Razliku kvadrata rastavimo na produkt binoma: r22 - r12 =  r2  r1  r2  r1 

Za daleko polje: y << D  Vrijedi aproksimacija: r2  r1  2D

2 yd 2 yd yd
 r2  r1  r2  r1   2 yd r2  r1   r 
r2  r1 2 D D

Razlika puta dva vala.

 Fraunhoferovo daleko polje interferencije 3
Kako odredili položaj neke pruge odnosno udaljenost maksimuma (M)
figure interferencije na koordinatnoj osi y?

Za nastanak maksimuma interferencije,

razlika puta dva vala mora biti:
rM  yM d / D  p p  0, 1, 2,...
Udaljenost p-te pruge interferencije od ishodišta O (položaj maksimuma
na zastoru):

yM  pD p  0, 1, 2,...
d
Slično dobivamo položaje minimuma interferencije:
rm  ym d / D  (2 p  1) / 2 p  0, 1, 2,...
D
ym  (2 p  1) p  0, 1, 2,...
2d
Razmak susjednih pruga interferencije je: y  2( ym  yM )   D / d
 Fraunhoferovo daleko polje interferencije 4
Razmak susjednih pruga interferencije je:

y  2( ym  yM )   D / d

 Pruge interferencije su ekvidistantne (y = konst).

Za dobivanje prepoznatljivih, međusobno udaljenijih pruga interferencije
na zastoru (veći y).  Odabrati veću udaljenost zastora (D) i manji
razmak između izvora svjetlosti (d).
Razmak između pruga interferencije
zavisi i o valnoj duljini svjetlosti ,
 Efekt interferencije s bijelom
svjetlošću pokazuje niz obojenih
maksimuma ili pruga, koje slijede
kvadrat cosinusne funkcije. Maksimumi za modru i crvenu
boju svjetlosti.
 Fraunhoferovo daleko polje interferencije 5
Razmak susjednih pruga interferencije je: y  2( ym  yM )   D / d
Praksa: Za dobivanje pruga interferencije koriste se dvije paralelne
pukotine koje predstavljaju niz točkastih parova koherentnih izvora. 
Tako se pojačava intenzitet svjetlosti na prugama interferencije.
Primjer: Laserska svjetlost valne duljine 630 nm pada na par pukotina i
daje pruge interferencije, kod kojih su dvije svijetle pruge udaljene 8,3
mm. Druga svjetlost daje interferenciju kod koje je udaljenost dviju
svijetlih pruga 7,6 mm. Kolika je valna duljina te druge svjetlosti (2)?
1  630 nm y2  2 D / d y2 2
y1  8,3 mm : 
y1  1D / d y1 1
y2  7, 6 mm
2  ? y2 7, 6
2  1  630 nm 2  577 nm
y1 8,3
 Youngov pokus za dobivanje pruga interferencije
Youngov pokus - Najstariji i najjednostavniji eksperiment za dobivanje
pruga interferencije.
Pokus je zasnovan na principu razdvajanja valne plohe.

I = Izvor svjetlosti.
Z1 = Dijafragma s malim otvorom (Io).

Huygensov princip  Ako je izvor Io,

točkast, onda bi se iz njega u cijeli
poluprostor iza dijafragme širili kuglasti
valovi stalne amplitude.
Na udaljenosti D' od prve dijafragme (Z1) nalazi se drugi zastor Z2 s
dvije male pukotine I1 i I2, razmaknute za udaljenost d.
Tu se prva valna ploha razdvaja na dvije valne plohe približno jednakih
valnih amplituda.
 Youngov pokus za dobivanje pruga interferencije 2
 Od dva koherentna i sinhrona izvora I1 i I2
nastaju paralelne i ekvidistantne pruge
interferencije na zastoru Z3; pruga nultog reda je
svijetla. S obzirom na to da interferencija nastaje
svugdje u prostoru gdje se šire koherentni valovi,
takvu pojavu nazivamo nelokaliziranim prugama
interferencije.
Pokus: U Youngovom pokusu za dobivanje pruga interferencije neka je
prva pukotina (I) širine 0,25 mm, druge dvije pukotine (I1, I2) širine 0,1
mm i razmak (d) između pukotina 0,7 mm; udaljenost između prvog i
drugog zastora (dijafragme) D' = 1m te udaljenost između drugog i
trećeg zastora D = 5 m. Kao primarni izvor služi lučnica (električni izboj
u plinu), odnosno elektronska cijev. Iza prve pukotine postavlja se
obojeni filtar (crvene) svjetlosti. Može se zapaziti nekoliko pruga
interferencije (naravno, u tamnoj komori).
Pokus s laserom i dvije pukotine daje intenzivne pruge interferencije na
zastoru, što se može motriti i pri dnevnoj svjetlosti.
 Srednja škola:
Sk
r1
I1 sk
 r2

d B S0
A
zastor
I2 k
D

k sk k 
Iz I1I2A: sin   
d D d
sk
Iz BSoSk: tan   sk d
D  , k = 1,2,3...
kD D
tan   sin  s1d s
Za k = 1:   d
D
Zadatak 1: U Youngovu pokusu dvije pukotine obasjavamo
monokromatskom svjetlošću valne duljine 400 nm. Na zastoru
opažamo 10 pruga unutar 1,8 cm. Kada izvor svjetlosti
zamijenimo drugim na zastoru opažamo 10 pruga unutar 2,7 cm.
Koliku valnu duljinu ima svjetlost iz drugog izvora?
Rješenje:
1= 400 nm 1 
s1d
N = 10 D
l1 = 1,8 cm s2 d
2 
l2 = 2,7 cm D
2 = ? 2 s 2 l2
2  1  400 nm 
2,7 cm

1 s1 l1 1,8 cm

s1 
l1 , s  l2 2= 600 nm
2
N N
Zadatak 2: U pokusu s dvije pukotine, na koje okomito upada
svjetlost valne duljine 650 nm, opažamo treću svijetlu prugu pod
kutom 15o. Koliki je razmak među pukotinama?
Rješenje:
 = 650 nm
k=3
 = 15o
k
d=? sin  
d
k 3 650 nm
d 
sin  sin15 o
d = 7500 nm = 7,5 m
 Fresnelova zrcala
Fresnelova zrcala = Dva ravna zrcala koja se dodiruju jednim bridom i
zatvaraju međusobno mali kut γ.
Od izvora Io nastaju virtualne slike Io1',
Io2'.  Slično kao u Youngovom
pokusu.

Približna se monokromatizacija
svjetlosti postiže obojenim filtrom.

Figure interferencije su ekvidistantne paralelne pruge, koje su većeg

intenziteta nego u Youngovom pokusu.
 Fresnelova biprizma
Fresnelova biprizma = Dvije jednake prizme malih lomnih kutova.

Od pukotine I nastaju dvije virtualne slike, I1' i

I2'  Te slike predstavljaju onda izvore iz kojih
se šire koherentni valovi.
Kada je pukotina I obasjana bijelom svjetlošću
iz lučnice, na zastoru se vide tamne i svijetle
pruge, pri čemu su svijetle pruge obojene (šare),
osim središnje koja je bijela. Naravno, ako
upotrijebimo obojeni filtar ispred pukotine, na
zastoru vidimo samo tamne i svijetle pruge.

Pokus s biprizmom i monokromatskom svjetlošću lasera. 

Na zastoru vidimo intenzivne tamne i svijetle pruge.
 Lloydovo zrcalo
Lloydovo zrcalo - Valovi iz realnog izvora Io interferiraju s valovima iz
virtualnog izvora Io', odnosno s odbijenim valovima
(Io' = virtualna slika od Io).

Pukotina se obično postavlja usporedo s rubom zrcala, a središnja pruga

interferencije je tamna (zbog refleksije vala i skoka u fazi za )
Objašnjenje: Pokus s dvije pukotine kod Youngovog pokusa. 
Razlika faza je:  = kr .  Za središnju prugu je r = 0. 
cos 2 ( / 2)Y  1 Intenzitet svjetlosti za M je maksimalan!
Pokus s Lloydovim zrcalom.  Razlika faza dva vala je  = kr  : 
Središnja prugu ima intenzitet nula jer je: cos2 (/2)L = 0.
 Lloydovo zrcalo 2
Lloydovo zrcalo pokazuje kako je Fresnelova teorija o rubnim uvjetima
pri refleksiji elastičnih mehaničkih valova valjana i u primjeni na
elektromagnetske valove.
Naime, u mehanici refleksija vala pokazuje skok u fazi za , ako se
refleksija zbiva na nepomičnom kraju sredstva; promjena faze je nula
ako je refleksija na slobodnom kraju.

Refleksija elektromagnetskih valova na dioptrijskoj plohi.  Fresnelovi

rubni uvjeti pokazuju da na optički gušćem sredstvu (n2 > n1) dolazi do
promjene predznaka amplitude reflektiranog vala, što je identično
promjeni faze za ; za refleksiju vala na optički rjeđem sredstvu (n2 < n1)
nema skoka u fazi.
 Interferencija svjetlosti na planparalelnoj ploči
Planparalelna ploča  Amplituda upadnog vala se pri refleksiji
višestruko dijeli; upadni val (V) se dijelom odbija (V1) a dijelom lomi
(V2) i onda ponovno odbija i lomi:

Valovi V1 i V2 su par međusobno koherentnih valova koji dolaze

prividno iz vrlo dalekih sinhronih virtualnih izvora I1' i I2', ili iz
beskonačnosti.
Najveći dio energije upadnog vala prolazi kroz ploču (debljine d), koja
kao dio interferencijskog uređaja ima ulogu razdvajanja amplitude.
 Interferencija svjetlosti na planparalelnoj ploči 2
Razlika optičkih putova (l) za valove V1 i V2?

Iz pripadnih geometrijskih putova!(lg = nl)

Zbog refleksije na gušćem sredstvu (n2 <

n1).  Treba dodati skok u fazi za  kod
vala V1 (ili pomak vala za /2).

l  n2 ( AB  BC )  n1 AD 
2
Odnosi kutova i stranica, te zakon loma svjetlosti daju sljedeće relacije:
AB  BC  d / cos  AD  AC sin  AC  2d  tg 
n1 sin   n2 sin 

2n2 d 
l   2dn1tg  sin    2n2 d cos    / 2
cos  2
 Interferencija svjetlosti na planparalelnoj ploči 3
l  2n2 d cos    / 2
Maksimum interferencije? 
Nastupa kad je razlika hoda valova:
lM  p p  0, 1, 2,...

2n2 d cos    / 2  p

cos  M 
 p  1/ 2  
2n2 d
Red maksimuma zavisi o kutu loma () odnosno kutu upada svjetlosti
() na planparalelnu ploču.
Ova pojava se ponekad naziva interferencijom na tankim listićima.
Primjer: Interferencija na mjehurićima sapunice ili na tankom sloju ulja
na mokroj cesti, s time da od upadne sunčeve bijele svjetlosti vidimo
obojene figure interferencije.
Zadatak 1: Svjetlost valne duljine 550 nm (u vakuumu) prolazi
kroz dva različita sredstva (slika). Prije prolaska kroz sredstva
svjetlosni valovi su u fazi. Kolika je razlika hoda svjetlosnih valova
nakon prolaska kroz sredstva?
Kada prođu kroz sredstva svjetlosni valovi interferiraju.
Hoće li se kao rezultat interferencije vidjeti interferencijski
maksimum, minimum ili nešto između?
Rješenje:
= 550 nm
n1 = 1
n2 = 1,6
d = 2,6 m = 2600 nm
 = n2d – n1d
 = (n2 – n1)d = (1,6 – 1)· 2600 nm  = 1560 nm
 1560 nm
 = 2,84  = 2,84 
 550 nm
Zadatak 2: Leće se, zbog smanjenja refleksije, često prekrivaju
tankim slojem magnezijeva fluorida indeksa loma 1,38 da se
poništi središnja valna duljina spektra žute svjetlosti, pa leća
izgleda purpurno (mješavina ljubičaste i crvene svjetlosti).
a) Kolika mora biti debljina najtanjeg sloja tog premaza da se
zrake reflektirane od njegove površine i od površine stakla
leće indeksa loma 1,5 međusobno interferencijom ponište
za valnu duljinu 550 nm?
b) Pretpostavite da materijal za prekrivanje leća ima indeks
loma 1,7. Kolika je sada najmanja debljina premaza pri
kojoj dolazi do poništavanja?
Rješenje:
n’= 1,5
 = 550 nm
1 2
a) n = 1,38  550 nm
d  n
 = 2nd 4n 4 1,38 d
 d = 99,6 nm n’
2nd 
2

b) n = 1,7
 
  2nd  d 
550 nm
2 2n 2 1,7
 
2nd   d = 161,8 nm
2 2
Zadatak 3: Prozirni listić indeksa loma 1,6 i debljine 276 nm
obasja se okomitim snopom zraka bijele svjetlosti.
Koje će boje biti listić u reflektiranoj svjetlosti?
Kolika je iduća debljina listića pri kojoj će on biti jednako
obojen?
Napomena: bijela svjetlost sastoji se od crvene ( 760-620 nm),
narančaste (620-590 nm), žute (590-560nm), zelene
(560-500 nm), plave (500-480 nm), modre (480-450 nm) i
ljubičaste (450-380 nm).
Rješenje:
n = 1,6 , d = 276 nm 
2nd   2
=? 2
 5  5  589 nm
2nd   d
2 4n 4 1,6
4nd 4 1,6  276 nm
   = 589 nm d = 460 nm
3 3
 Newtonovi kolobari
I. Newton (17. st.) - Za dobivanje prstenastih figura interferencije koristi
plankonveksnu leću velikog polumjera zakrivljenosti, s konveksnom
plohom na ravnoj staklenoj ploči.
Sferna kalota i tangencijalna ravnina čine
dvije dioptrijske plohe koje djeluju kao dva
dioptrijska zrcala Z1 i Z2.

Upadni val svjetlosti se dijelom odbija na sfernoj plohi kalote (Z1), a

dijelom se odbija na ravnoj plohi staklene ploče (Z2).
Dva odbijena koherentna vala mogu interferirati u ravnini slike
konvergentnog optičkog sustava, odnosno nakon prolaza kroz pozitivnu
leću valovi daju na zastoru (Z) prstenaste figure interferencije, ili se te
figure zapažaju izravno okom.
 Newtonovi kolobari 2
Razlika hoda dva odbijena vala? 
Jednaka je dvostrukom putu između
sferne i ravne plohe (što je približno 2d,
gdje je d razmak između tih ploha), s time
da uzimamo u obzir i skok u fazi za  ili
(/2) pri refleksiji na optički gušćem
sredstvu (Z2).
Ukupna razlika puta: l  2d   / 2
Razmak d zavisi o udaljenosti (r) promatranog mjesta refleksije od
središta kalote (koja ima radijus zakrivljenosti R).

 R  d   R2  r 2 R 2  2 Rd  d 2  R 2  r 2
2

r2
Aproksimacije d << R  d2 zanemarivo d
2R
 Newtonovi kolobari 3
Ukupna razlika puta: l  2d   / 2
r2
d
2R
Razlika faza za dva odbijena vala je:   k l
2  r 2  
   
  R 2
2 r 2
 
R
Maksimum interferencije nastupa kad je cos2 (/2) = 1.
Figure interferencije su koncentrični prstenovi, naizmjenično svijetli i
tamni, a središnja figura Newtonovih kolobara, na mjestu dodira ploče i
kalote, tj. za položaj r = 0 , tamna je i ima značenje minimuma ili
destruktivne interferencije svjetlosti kad je cos2 (0-/2) = 0.
 Newtonovi kolobari 4
Ukupna razlika puta: l  2d   / 2
r2
d
2R
Newtonovi kolobari omogućuju i
određivanje valne duljine svjetlosti!
r2
l    / 2
R
Uvjet za nastup minimuma interferencije: l  (2 p  1) / 2
r2 r2
  / 2  (2 p  1) / 2   p  1 
R R
r2

 p  1 R
Valna duljina  Mjeri se radijus, r, p-tog tamnog prstena (p = 0,1,2, …).
Radijus zakrivljenosti kalote R, konstanta je danog uređaja.
 Newtonovi kolobari 5
Ukupna razlika puta: l  2d   / 2
r2 r2
d 
2R  p  1 R

Ako između staklene ploče i kalote stavimo tekućinu indeksa loma n 

Razlika optičkog puta za dva vala koji interferiraju postaje:
l  2dn   / 2
nr 2

 p  1 R
Relacija omogućuje određivanje indeksa loma tekućine kada su poznati
drugi parametri u jednadžbi.
 Newtonovi kolobari 6
Kod transmitirane (propusne) svjetlosti red
je pruga obrnut, tj. središnja figura
interferencije je svijetla.
Upadni val dolazi prvo na staklenu ploču
(rekli bi da val dolazi "odozdo"), prolazi je i
onda se dijelom odbija i drugim dijelom
lomi na sfernoj plohi kalote; odbijeni val se
još jednom odbija na ploči i zatim lomi na
sfernoj plohi:
Dva lomljena vala imaju razliku puta: l = 2d - 2/2 (dodatni put vala
koji se dva puta odbija na optički gušćem sredstvu te ima dva skoka u
fazi za  /2).
Nakon prolaza kroz konvergentnu leću, ta dva koherentna vala tako
interferiraju da je središnja figura svijetla (tj. konstruktivna interferencija
nastaje za r = 0)
 Newtonovi kolobari-srednja škola, okomito

R 2  ( R  d ) 2  rk2

1 2 R 2  R 2  2 Rd  d 2  rk2
rk2  2 Rd
R-d

R
rk (2k  1) R
d rk  k = 1,2,3...
n 2n

polumjer k-tog svijetlog kolobara


Opt. razl. hoda:   2nd 
2 k R
 rk  k = 0,1,2...,
2nd   k , k = 1,2,3... kon. int. n
2
polumjer k-tog
  , k = 0,1,2..., des. int.
2nd   (2k  1) tamnog kolobara
2 2
Zadatak 1. U pokusu s Newtonovim staklima indeksa loma
1,5 polumjer zakrivljenosti plankonveksne leće je 5 m, a valna
duljina svjetlosti 589 nm. Koliko se svijetlih kolobara opaža u
krugu promjera 20 mm? Koliko se kolobara opaža na toj širini
kada se između leće i ploče nalazi voda indeksa loma 1,33?
Rješenje:
ns = 1,5 (2k  1) R
rk 
R=5m 2
 = 589 nm = 58910-9 m rk2 1 (0,010 m) 2 1
k   
2rk = 20 mm = 0,020 m R 2 589 10 m  5 m 2
9

nv = 1,33
k = 34
k=?

(2k  1) R nrk2 1 1,33  (0,010 m) 2 1

rk  k    k = 45
2n R 2 589 10 m  5 m 2
9
Zadatak 2. Newtonova stakla obasjavamo monokromatskom
svjetlošću i promatramo kolobare u reflektiranoj svjetlosti. Dva
susjedna tamna kolobara imaju polumjere 4 mm i 4,38 mm.
Polumjer zakrivljenosti plankonveksne leće je 6,4 m. Koji su to
kolobari po redu i kolika je valna duljina svjetlosti?
Rješenje:
rk = 4 mm = 410-3 m
rk+1 = 4,38 mm
R = 6,4 m rk2 (4 103 m) 2
 
k, = ? kR 5  6,4 m
rk2
k
rk21  rk2  = 510-7 m = 500 nm
rk  k R (4 mm ) 2
k
(4,38 mm ) 2  (4 mm ) 2
rk 1  (k  1) R
k=5
 Michelson-Morleyev eksperiment
Z2
Interferometar vlastite konstrukcije: S
Izvor svjetlost  na polupropusnu ploču v
 dio se reflektira okomito, a dio prolazi u 2
prvotnom smjeru. d Z1
I P
Obje zrake reflektiraju se na zrcalima i 1
vraćaju se do polupropusne ploče. d
Udaljenost polupropusne ploče od oba
zrcala je jednaka (d).
Polupropusna ploča skuplja reflektirane zrake
i šalje ih u oko (interferometar).
Ideja:
Os aparata (pravac od izvora do ploče) postaviti u smjeru gibanja Zemlje kroz eter. 
1 zraka ide od propusne ploče do zrcala u smjeru gibanja Zemlje, a reflektirana zraka
od zrcala do polupropusne ploče u suprotnom smjeru.
Izračunajmo vrijeme potrebno svjetlosti za taj put:
S – sustav vezan za eter → c-v (PZ1), c+v (Z1P)
 Michelson-Morleyev eksperiment
S d d 2dc
Z v t1    2
1) cv cv c  v2
2
d Z1 2d
I P 2d  v 2 
1
t1  c 2  1  2 
d v c  c 
1 2
c

2) Svjetlosni signal uzduž kraka

(okomito na smjer gibanja Zemlje)?
Z2 2 2
 ct2   vt2 
2 2
 t2   vt2   
 
2
   
2
 c  d   d
 2  2   2   2 
d ct2/2
d t22  c 2  v 2   4d 2
P
vt 2d 
2d v2 
vt2/2 t2   1  2 
c v
2 2 c  2c 
 Michelson-Morleyev eksperiment

Razlika u vremenu dolaska zrake 1 i 2 na zastor:

2d  v 2  2d  v 2
 2d v 2 d v2
t  t1  t2  1  2    1  2   c 2c 2  c c 2
c  c  c  2c 

Rotiranje eksperimenta za 90°:

2d  v 2  2d  v 2  2 d v 2
d v 2
t '  t '1  t '2  1  2   1  2    
c  2c  c  c  c 2c 2
c c2

2d v 2 Razlika u interferencijskoj
Ukupna vremenska razlika: t  t '  2
0
c c slici zraka svjetlosti!

Zaključak:
GIBANJE ZEMLJE KROZ ETER NIKAKO NE UTJEČE NA BRZINU SVJETLOSTI!
 Michelsonov interferometar
Uređaj koji (uz pojavu interferencije) omogućuje mjerenje valne duljine
svjetlosti, ali je više poznat po izvedbi Michelson-Morleyevog pokusa; u
tom pokusu s interferometrom pokazana je stalnost brzine svjetlosti u
svim inercijskim sustavima (koji se gibaju jednoliko po pravcu).
Snop monokromatske svjetlosti pada na
polupropusnu pločicu (zrcalo) P kroz koju dio
upadnog vala prolazi prema zrcalu Z2, a dio
vala se odbija prema zrcalu Z1 ; pločica je
izvedena tako da su ta dva dijela snopa
svjetlosti jednakih amplituda).

Svjetlost se odbija na zrcalu Z1 (nepomičnom) odnosno Z2 (pomičnom) i

vraća prema pločici koja je ponovno djelitelj snopa, tako da se približno
polovica intenziteta polazne svjetlosti usmjeruje prema zastoru ZA (ili
konvergentnom sustavu), gdje se dobiju svijetle figure interferencije kad
je razlika putova p (p = 0, 1, 2, …) za dva vala odbijena od navedena
dva zrcala.
 Michelsonov interferometar 2
Ako Z2 odmaknemo mikrometarskim vijkom za
/4  Snop će imati veći put za  /2 
Destruktivna interferencija; ako Z2 odmaknemo
još za /4, nastaje svijetla figura, itd.

Mjerimo li pomake zrcala Z2 mikrometarskim

vijkom.  Možemo odrediti valnu duljinu
svjetlosti .
Michelson-Morleyevo pokus (1887. god.) - Korišten kao interferometar
koji bi p(d)okazao relativno gibanje Zemlje kroz pretpostavljeni eter (ili
medij što miruje, kroz koji se širi svjetlost).
Kada se interferometar giba zajedno sa Zemljom u jednom pravcu (npr.
od lijeva na desno, prema gornjoj slici), očekivao se pomak na figurama
interferencije u jednom smjeru, a kad se interferometar zakrene za 90o,
očekivao se pomak figura u protivnom smjeru (prema hipotezi etera,
brzine svjetlosti bi bile različite u ta dva slučaja).
 Michelsonov interferometar 3
Michelson-Morleyevo pokus (1887. god.) - Korišten kao interferometar
koji bi p(d)okazao relativno gibanje Zemlje kroz pretpostavljeni eter (ili
medij što miruje, kroz koji se širi svjetlost).
Kada se interferometar giba zajedno sa Zemljom u jednom pravcu (npr.
od lijeva na desno, prema gornjoj slici), očekivao se pomak na figurama
interferencije u jednom smjeru, a kad se interferometar zakrene za 90o,
očekivao se pomak figura u protivnom smjeru (prema hipotezi etera,
brzine svjetlosti bi bile različite u ta dva slučaja).

Rezultat: Nikakvog pomaka figura interferencije nije bilo; 

Zaključak: Pretpostavljeni eter ne postoji, a brzina svjetlosti ne zavisi o
izboru inercijskog sustava.

Znameniti pokus s "negativnim rezultatom" uzdrmao je tadašnju fiziku i

bio je uporište novoj specijalnoj teoriji relativnosti (A. Einstein, 1905.
god.).
 Ogib svjetlosti
Ogib svjetlosti na pukotini
Youngov
pokus
Ogib na
pukotini
Ogib monokromatske svjetlosti

Ogib bijele svjetlosti

 Ogib svjetlosti
Geometrijska optika - Svjetlost se širi pravčasto ili zrakasto iz nekog
točkastog izvora!
Kako objasniti tamne i svijetle figure ogiba, koje nastaju uz rub sjene
osvijetljenog predmeta?

Svjetlost iz točkastog izvora trebala bi nakon prolaza kroz kružni otvor

AB (dijafragmu) osvijetliti na zastoru krug promjera A'B'. Međutim,
osvijetljene su na zastoru i točke (CD) koje su izvan kruga A'B', premda
manjim intenzitetom svjetlosti (naročito kod užih otvora ili pukotina).
Kod vrlo uskih pukotina svjetlost se širi gotovo u svim pravcima, tj. po
cijelom zastoru.
 Ogib svjetlosti 2
Kako objasniti tamne i svijetle figure ogiba, koje nastaju uz rub sjene
osvijetljenog predmeta?

Rezultat: Ne može se više govoriti o pravocrtnom širenju svjetlosti, jer se

svjetlost ogiba na rubu pukotine; ta se pojava naziva ogib ili difrakcija.
Primjeri ogiba: Geometrijska sjena predmeta oštrog ruba, npr. kod
nožića, ili na nekoj niti. U sjeni predmeta zapažamo figure, npr. pruge
difrakcije, sličnog oblika figurama interferencije.
Uličnu svjetiljku promatramo na većoj udaljenosti kroz usku pukotinu
između dva prsta:  Figure (pruge) ogiba.
Pojave ogiba naročito se zapažaju na rubu neprozirne zapreke, ali i kod
optičkih uređaja.  Ne postoji savršena stigmatičnost optičkih sustava.
 Ogib svjetlosti 3
Metode razmatranja ogiba zasnivaju se na Huygensovom principu prema
kojem je svaka točka valne plohe izvor sekundarnih, elementarnih
sfernih valova, što se šire u svim pravcima.
Sfere elementarnih valova po sredini pukotine zbrajaju se tako da njihova
anvelopa predstavlja kuglasti val, koji nastupa kao i bez zapreke;
međutim uz rub pukotine sekundarni valovi imaju druge uvjete za
stvaranje zajedničkog vala te dolazi do ogiba.
2 općenita slučaja ogiba: a) Izvor koherentne svjetlosti i figure ogiba su
beskonačno udaljeni od zapreke, što znači da na zapreku pada ravni val,
a figura ogiba je u dalekom polju; to je slučaj tzv. Fraunhoferove
difrakcije.
b) Takozvana Fresnelova difrakcija - Nastaje kad je točkasti izvor ili
ravnina promatranja figura ogiba u blizom polju s obzirom na
difrakcijsku zapreku.
Fraunhoferov ogib, koji je važan u teoriji optičkih instrumenata, granični
je slučaj Fresnelova ogiba.
 Fraunhoferov ogib
Na pravokutnu usku pukotinu pada ravni val koji se na rubu pukotine
(zapreci) ogiba promatramo figure ogiba na vrlo velikoj udaljenosti od
zapreke.

Fraunhoferova difrakcija svjetlosti na uskoj pukotini ostvarena pomoću

dviju pozitivnih leća (L1, L2)
Izvor svjetlosti postavljen u žarištu prve leće.  Ravni val na izlazu.
Dužina pukotine na zapreci Z1 okomita je na ravninu crtanja.

Zastor Z2 (smješten u žarišnoj daljini druge leće) - fotografska ploča.

Figure ogiba mogu se promatrati i okularom (dakle bez L2 i Z2).

 Fraunhoferov ogib 2
Izdvojimo pukotinu širine b i dva elementarna vala, od kojih prvi polazi s
ruba pukotine, a drugi iz točke na polovici pukotine.
Ta dva koherentna vala pod kutom ogiba , nakon prolaza kroz
konvergentnu leću, susreću se i interferiraju u ravnini zastora Z.

Razlika hoda dva promatrana vala?

b
Pravokutni trokut, s hipotenuzom b/2  l  sin 
2
Sjetimo se: Maksimum konstruktivne interf.  Kad je razlika hoda p,
a mimimum nastupa za razliku puta: (2p+1) /2, gdje p = 0, 1, 2, … ;
 Fraunhoferov ogib 3
Sjetimo se: Maksimum konstruktivne interf.  Kad je razlika hoda p,
a minimum nastupa za razliku puta: (2p+1) /2, gdje p = 0, 1, 2, … ;
b
l  sin 
2

Maksimumi nastupaju uz uvjet:

b
sin M  p
2

Odnosno, maksimumi nastupaju za kut ogiba: M  arcsin(2 p / b)

Drugi elementarni valovi s pukotine također imaju svoje parove: Svakoj
točki (tj. točkastom izvoru sekundarnog vala) u gornjoj polovici pukotine
nađe se na isti način par iz donje polovice pukotine.  Ukupni učinak
svih elementarnih valova je tamna figura za l = /2 , itd
 Fraunhoferov ogib 4
Pokus – Laserskim snopom svjetlosti osvjetljujemo pukotinu;  Na
zastoru iza pukotine zapažamo figure ogiba; središnja svijetla figura je
najjače osvijetljena (što je glavni maksimum), a ostale slabe prema
krajevima niza figura.
Kako objasniti razdiobu intenziteta svjetlosti u pojavi figura ogiba?
Interferencijom mnogostrukih valova u dalekom (Fraunhoferovom)
polju, metodom transverzalnih linearnih izvora:
Neka je n koherentnih sinhronih izvora (I1, I2, I3, …, In), stalnog razmaka
d, poredano na jednom pravcu i neka svi točkasti izvori odašilju valove
jednake amplitude; u dalekom polju to su ravni valovi, s valnim zrakama
istog kuta ogiba (), i s međusobno usporednim valnim ravninama, koje
su okomite na valne zrake:
 Fraunhoferov ogib 5
Neka je n koherentnih sinhronih izvora (I1, I2, I3, …, In), stalnog razmaka
d, poredano na jednom pravcu i neka svi točkasti izvori odašilju valove
jednake amplitude; u dalekom polju to su ravni valovi, s valnim zrakama
istog kuta ogiba (), i s međusobno usporednim valnim ravninama, koje
su okomite na valne zrake:
Razlika hoda između valova, iz izvora I1 i I2:
l  d sin 
Razlika hoda između valova, iz izvora I1 i I3:
2l  2d sin 
Razlika hoda između valova, iz izvora I1 i I4:
3l  3d sin 

Razlika puta između dva susjedna izvora je l, a razlika faza  = kl.
 Fraunhoferov ogib 5
Interferenciju tako odabranih valova možemo promatrati na
odgovarajućem modelu kao superpoziciju n jednako razmaknutih
oscilatora (izvora elektromagnetskih valova), jednake amplitude, ali
različitih faza, s time da je razlika faza dva susjedna oscilatora  = kl.
Valove iz pojedinih izvora (oscilatora) prikazujemo kao (Fresnelove)
rotacijske vektore: Ei , i = 1,2,3, …n, tako da je ER= E1 + E2 + … + En.

Fresnelovi rotacijski vektori (a), preneseni na poligon vektora

s rezultantom (b), te izdvojena dva trokuta s vrhom u S (c).
 Fraunhoferov ogib 6

Vektori pojedinih valova imaju

jednake amplitude (Eo) i razlike
faza ().

Iznosi pojedinih valova?

Ei  E0 cos  t  (i 1) )

Iznos rezultante:
ER  E0 cos t  cos(t   )  cos(t  2 )  ...  cos(t  (n  1) ) 

Poligon vektora na sl. b upisan je u kružnicu radijusa r (sa središtem u S)

 Trokut s vrhom u S, hipotenuzom r, katetom ER/2 i kutom (n/2):
ER / 2  r sin (n / 2)
 Fraunhoferov ogib 7

ER / 2  r sin (n / 2)

Slično, iz manjeg trokuta (s

vrhom u S) iznad jednog vektora:
E0 / 2  r sin ( / 2)

Dijeljenje gornjih dviju jednadžbi

daje izraz za relativnu amplitudu:
 n 
sin  
Er 
ER
Er   2 
Eo  
sin  
2  n 
2
sin  
Jer je kvadrat amplitude razmjeran intenzitetu vala, Ir   2 
kvadriranje gornjeg izraza daje relativni intenzitet: 2  
sin  
2
 Fraunhoferov ogib 8
2  n 
sin  
Ir   2 
2  
sin  
2
Vraćamo se linearnim izvorima,
kojih ima n na pukotini širine b,
međusobno udaljenim za d, te
vrijedi odnos: b = (n-1) d

Slično, ukupna razlika faza između prvog i posljednjeg izvora u nizu je:
  (n  1)
Kada je n vrlo velik (n >>1), možemo uzeti:   n
2   
sin  
Ir   2 
2  
sin  
2
 Fraunhoferov ogib 9
  
sin 2  
  n Ir   2 
2  
sin  
2
Za male razlike faza () možemo
uzeti aproksimaciju:
sin  / 2   / 2

  / 2 n
2
2 2 
n sin
Ir  2
  
2

 
 2 
Uvodimo kraće oznake:    sin 2

I rn  I r / n 2 I 
2
rn
 2
 Fraunhoferov ogib 10
sin 2 
I rn 
2
Grafički tok funkcije?  Dobivamo niz periodičnih ekstrema sa
središnjim izrazitim maksimumom:

Raspodjela intenziteta svjetlosti za pojavu figura ogiba.

Kako figure difrakcije nastaju interferencijom valova svjetlosti iz

mnoštva izvora, a obično pojava interferencije nastaje od nekoliko
izvora, može se reći da nema suštinske razlike između pojava
difrakcije i interferencije.
 Optička rešetka

Optička rešetka ili mrežica - Sastoji se od velikog broja vrlo uskih

pukotina, međusobno paralelnih, na jednakim malim udaljenostima.
Obično se optička rešetka izvodi na staklenoj ploči, na kojoj se
dijamantnim šiljkom (nožem) i pomoću stroja (s mikrometarskim
vijkom) napravi veliki broj zareza s jednakom razmacima (npr. 1000
zareza na 1 mm).
Na mjestima zareza, gdje je površina neizglađena, svjetlost se difuzno
reflektira (raspršuje).
Između zareza je staklo s ravnom površinom i svjetlost prolazi pravilno,
pa se taj dio ponaša kao pukotina na neprozirnom zaklonu.
Udaljenost između dviju pukotina (d) je konstanta rešetke.
 Optička rešetka 2

Optička rešetka ili mrežica - Sastoji se od velikog broja vrlo uskih

pukotina, međusobno paralelnih, na jednakim malim udaljenostima.

Načini izrade optičkih rešetki:

Na bijelom papiru nacrtaju se paralelne pruge, npr. 15 pruga na 1 mm, a
onda se ta mreža pruga fotografira i na fotografskom filmu (negativ, s
umanjenom slikom) dobivamo optičku rešetku.
Prve Fraunhoferove mrežice bile su građene od usporednih tankih žica.

Čađom zacrnjena staklena ploča na kojoj se onda ucrtaju paralelne pruge.

 Optička rešetka 3

Optičke pojave na optičkoj mrežici ili rešetki?

Ako promatramo samo dvije susjedne pukotine na rešetki, susrećemo

pojavu interferencije od dva koherentna izvora, kao kod Youngovog
pokusa, čemu se pribrajaju figure difrakcije na svakoj pukotini;
uglavnom prevladavaju ekvidistantne pruge interferencije.
Kako povećavamo broj pukotina, efekti difrakcije pojedinih pukotina će
biti sve manje izraženi; kod velikog broja pukotina prevladava ukupni
efekt difrakcije, koji potječe od interferencija nastalih između valova iz
različitih pukotina (u prikazu ukupnog efekta zanemaruju se učinci
difrakcije na jednoj pukotini).
 Optička rešetka 4

Difrakcija svjetlosti na optičkoj mrežici M (uz uobičajene oznake).

Na optičku mrežicu pada ravni val, a iz pukotina izlaze sekundarni valovi
u svim smjerovima (što je pojava ogiba).
Paralelne zrake koje produžuju kroz pukotine rešetke bez ogiba dat će
(zbog interferencije, a nakon prolaza kroz konvergentnu leću) središnju
prugu najvećeg intenziteta (na gornjoj slici, So).
Zrake koje se ogibaju pod kutom , a kada je između susjednih zraka
razlika hoda , odnosno između prve i daljnjih zraka razlika hoda 1,
2 , 3 , …, dat će pojačanje svjetlosti.
 Optička rešetka 5

Uvjet za maksimum interferencije: lM  d sin M  p ; p  0,1, 2,...

d = Konstanta mrežice, ili udaljenost između susjednih pukotina,
(Fraunhoferov ogib  Isto slovo imalo je značenje širine pukotine.)

Središnja svijetla pruga - Snop zraka kod kojih je razlika hoda nula, p = 0
Snop u kojem susjedne zrake imaju razliku hoda 1, ili za p = 1 , daje na
zastoru svijetlu prugu S1, odnosno dvije takve simetrične pruge s
obzirom na So.
Snop u kojem susjedne zrake imaju razliku hoda 2 , ili za p = 2, daju
maksimume S2, itd. S3, …

Kaže se još da je snop S1 u smjeru pravca prvog reda, snop S2 u smjeru

pravca drugog reda, itd.
 Optička rešetka 6

Uvjet za maksimum interferencije: lM  d sin M  p ; p  0,1, 2,...

Optička mrežica – Služi za određivanje valne duljine () monokromatske
svjetlosti, tako da uz određenu (zadanu) konstantu mrežice (d) mjerimo
kut () pravca p-tog reda i koristimo jednadžbu:  = (d/p) sin .
Primjer: Ako odaberemo u pokusu drugu svijetlu prugu S2, za koju je
p = 2, onda mjerimo udaljenost (S2o) između pruga S2 i So, te udaljenost
(L) od mrežice (M) do zastora (Z2); za male kutove tada vrijedi približno:
sin   tg  s2,o / L   d s2,o / 2 L
Pokus – Kolimirani (usporedni) snop laserske svjetlosti usmjeravamo
pod nekim kutom na neku CD ploču; zrake odbijene pod kutom upada
daju na zastoru središnju svijetlu figuru ogiba CD-mrežice (CD kanali ili
žljebovi na metalnoj ploči imaju dubinu od 0,1 m, dok je njihova
jednolika radijalna udaljenost d = 1,6 m).
Pokus s CD pločom primjer je refleksijske mrežice koja je bila izgrađena
(krajem 19. st.) na metalnom zrcalu.
 Optička rešetka 7

Uvjet za maksimum interferencije: lM  d sin M  p ; p  0,1, 2,...

Primjer – Difrakcijska mrežica ima 6000 crta po cm. Prvi red spektralne
linije se vidi pod ogibnim kutom od 30 o. Kolika je valna duljina
svjetlosti ()?
d  1/ 6000 cm 
1
p  d sin  6000
sin 30 cm
p 1
  30   8,33 105 cm  8,33 107 m  833 nm
 ?
 Optička rešetka 8
Uvjet za maksimum interferencije: lM  d sin M  p ; p  0,1, 2,...
Kada na optičku mrežicu pada snop bijele svjetlosti, na figurama ogiba
možemo zapaziti spektar boja prvog reda, drugog, itd.
Uvjet za nastanak maksimuma svjetlosti, p = d sin ,  Zavisnost o
valnoj duljini svjetlosti (), pa u spektru pruga npr. prvog reda, polazeći
od središnje svijetle pruge, prvo nailazimo na najkraću valnu duljinu
vidljive svjetlosti, ljubičastu, i onda redom veće valne duljine, do crvene.
Crvena svjetlost se više ogiba od modre, pa spektar optičke mrežice ima
obrnuti redoslijed boja od spektra bijele svjetlosti na prizmi.  Optička
mrežica omogućuje spektrometriju polikromatskog zračenja u
spektrometru, (umjesto prizme, kao disperzijski dio uređaja, služi optička
mrežica).
Kada je detekcijski dio uređaja (ili zastor s figurama ogiba) baždaren na
valne duljine, spektrometrom mjerimo valne duljine svjetlosti.
Ako se spektri boja na optičkoj mrežici za pojedine redove preklapaju,
koriste se svjetlosni filtri za dobivanje jednoznačnih spektara.
 Optička rešetka: ponavljanje

1 S1

d
1
So

2 3 zastor

d - konstanta rešetke

1 sin  1 
d
d k
sin  k  d sin k = k , k = 0,1,2...
d

k – redni broj ogibnog maksimuma
Primjer: Zelena svjetlost, valne duljine 540 nm ogiba se na
rešetki koja ima 2000 zareza na 1 cm.
a) Pod kojim je kutom ogibni maksimum trećeg reda?
b) Postoji li ogibni maksimum desetog reda?
Rješenje:
 = 540 nm = 54010-9 m
N = 2000
l = 1 cm = 0,01 m b) sin10 = ?
k=3
a) 3 = ? 10  540 10 9 m
sin 10 
l 0,01 m 5 10-6 m
d sin k = k d 
N  1 2000 - 1 sin10 = 1,08 > 1
k d = 510-6 m
sin  k 
d
3  540 109 m 3 = 18,9o
sin  3 
5 10-6 m
 Zadatak: Optička rešetka ima 4000 zareza na 1 cm duljine.
Na rešetku upada okomito svjetlost valne duljine 589 nm.
a) Koliki je najveći red spektra koji se može dobiti tom
rešetkom?
b) Koliki kut pripada najvišem redu spektra?
Rješenje:
N = 4000
l = 1 cm = 0,01 m
 = 589 nm = 58910-9 m b) 4 = ?
a) k = ? l 0,01 m 4  589 109 m
d  sin  4 
N  1 4000 - 1 2,5 10-6 m
d = 2,510-6 m
d sin k = k 4 = 70,4o
d sin  k 2,5 10 6 m  sin 90o
k  k=4
 589 10 9 m
 Zadatak 2: Kolika je frekvencija svjetlosti koju optička rešetka
s 1000 zareza na 1 cm otklanja u spektru drugog reda za 6o3'?
Rješenje:
N = 1000
l = 1 cm = 0,01 m
k=2
2 = 6o3’
f=? l 0,01 m
d sin k = k d 
N  1 1000 - 1
c = f d sin  k
 d = 10-5 m
k
c 3 108 m s -1
f   105 m  sin6 o3'
 5,27 10-7 m 
2
f = 5,691014 Hz  = 5,2710-7 m
Zadatak 3: Paralelni snop bijele svjetlosti upada okomito na
optičku rešetku koja ima 250 zareza na 1 mm duljine. Pod
kojim se kutom ogiba crvena svjetlost valne duljine 700 nm u
spektru prvog reda? Koliki je razmak između prve ogibne
pruge crvene boje i središnjeg maksimuma na zastoru
udaljenu 1m od rešetke?
Rješenje:
N = 250
l = 1 mm = 10-3 m
 = 700 nm = 70010-9 m
k=1 l 10 3 m
a=1m d 
N  1 250 - 1
1,s1 = ?
d = 410-6 m
d sin k = k
k 1 700 109 m
sin  k  sin 1  1 = 10o
d 4 10-6 m
 S1
1 s1
So
a

s1 = a tan1 = 1 m tan10o
s1 = 0,176 m = 17,6 cm
Zadatak 4: Okomito na optičku rešetku konstante 10 m
upada svjetlost dviju valnih duljina: 444 nm i 592 nm. Pod
kojim će se najmanjim kutom pokriti ogibni maksimumi ovih
valnih duljina?
Rješenje:
d = 10 m = 10000 nm
1 = 444 nm
2 = 592 nm
=?
d sin  = k11 k1 2 592 nm k 1 = 4 k1 = 3
 
d sin  = k22 k 2 1 444 nm k11 4  444 nm
sin   
k1 1 = k 2 2 k1 4 d 10000 nm

k2 3  = 10,2o
 Difrakcija rentgenskih zraka na kristalnoj rešetki
Nakon otkrića rentgenskih ili X-zraka (W. Roentgen, 1985.) zamišljen je
pokus, a onda i izveden, u kojem atomi s pravilnim rasporedom u
kristalu mogu poslužiti kao difrakcijska rešetka (budući da je valna
duljina rentgenskih zraka, koje su elektromagnetske naravi, reda veličine
kao udaljenost između atoma, 10-10 m).
Difrakcija rentgenskih zraka na kristalnoj rešetki  Važna metoda za
mjerenje valnih duljina rentgenskih zraka,(određivanje strukture kristala)
Kad snop paralelnih X-raka pada na familiju ili skup mrežnih ravnina u
kristalu.  Svaki atom postaje izvor kuglastih valova (Huyg. princip).
Uzima se da je svaki kristal sastavljen od velikog broja ravnih
monoatomnih slojeva.
Sloj atoma koji prolazi čvorovima kristalne rešetke naziva se mrežna
ravnina; u kristalu postoji niz paralelnih ekvidistantnih i ekvivalentnih
mrežnih ravnina.
 Difrakcija rentgenskih zraka na kristalnoj rešetki 2

Jednostavni kristali imaju kubične i heksagonalne rešetke.

Primjerice, aluminij ima kubičnu rešetku te na pločici debljine 1mm ima
oko 5x106 paralelnih mrežnih ravnina.
Jedna mrežna ravnina koherentno difraktira pa i reflektira upadno X-
zračenje.
Dio reflektirane energije je mali, pa snop X-zraka prolazi u kristal malo
oslabljen i reflektira se dalje na prvoj, drugoj, trećoj … mrežnoj ravnini.
Zbog stalnog razmaka mrežnih ravnina, između X-zraka, reflektiranih na
dvije susjedne mrežne ravnine, postoji stalna razlika hoda.
O razmaku mrežnih ravnina, dužini vala i upadnom kutu rentgenskih
zraka ovisi u kojem će smjeru (u beskonačnosti) interferencijom doći do
pojačanja odnosno slabljenja difraktiranih valova.
 Difrakcija rentgenskih zraka na na kristalnoj rešetki 3

Tok reflektiranih valova poprimit će znatne vrijednosti, odnosno doći će

do konstruktivne interferencije, kada su razmak između mrežnih ravnina
(d) i kut () tako podešeni da je razlika hoda između valova,
difraktiranih na susjednim mrežnim ravninama, jednaka cijelom broju
valnih duljina, tj. kada vrijedi tzv. Braggova jednadžba:

2d sin   p p  0,1, 2,

 = Kut upada odnosno odbijanja (Kut između upadne zrake i mrežne

ravnine.)
d = Udaljenost između ravnina
 Difrakcija rentgenskih zraka na na kristalnoj rešetki 4

2d sin   p p  0,1, 2,

Razlika puta između dvije odbijene usporedne zrake je:

AB + BC = 2 d sin (gdje je: AB = BC = d sin )
Mrežne ravnine ne djeluju kao zrcala nego reflektiraju X-zrake samo pod
određenim kutovima, koji zadovoljavaju Braggovu jednadžbu.
Npr. Mrežne ravnine aluminija daju refleksiju pod kutovima 1 = 21,8 o
(p = 1) i 2 = 49,5 o (p = 2) , dok refleksije trećeg reda nema, jer je
3/2d > 1 !
Slika difrakcije na fotografskoj ploči omogućuje određivanje veličine 
ili d , ako je poznat kut !
 Fresnelov ogib
Kada je udaljenost od izvora svjetlosti do zapreke mala, ili je otvor na
zapreki velik, zrake više ne promatramo kao paralelne pravce; svjetlosni
val je kuglast, a pojava ogiba se promatra kao Fresnelova difrakcija.
Fresnelova aproksimacija dijeli valnu plohu na male kružne zone,
umjesto u infinitezimalne zone koje koristi egzaktnija teorija (potpuna
matematička analiza je vrlo složena).
Promatramo sferni val monokromatske svjetlosti, koji polazi iz izvora
(O) i u jednom trenutku taj val će biti dijelom na plohi ABCD na kojoj su
sve točke izvori sekundarnih (elementarnih) valova i koji su u fazi.
 Fresnelov ogib 2

Elementarni valovi, koji polaze s dijela plohe površine S, imaju različite

putove do točke P, koja leži na pravcu OO' i udaljena je za a od plohe S,
u čijem središtu je točka O'; ti valovi stižu s različitim fazama u točku P.
Oko točke O' opisujemo kružnicu tako da je njena udaljenost od P
jednaka a +/2, a udaljenost od središta O' do luka kružnice r1
Slično.  Neka je obod drugog kruga udaljen od P za a + 2/2, a
pripadni radijus r2.  …
Formiraju se krugovi s udaljenostima oboda od O' s r3, r4, …, a oni su
udaljeni od točke P za a + 3/2, a + 4/2, …, a + n/2.
 Fresnelov ogib 3
Formiraju se krugovi s udaljenostima
oboda od O' s r3, r4, …, a oni su
udaljeni od točke P za a + 3/2, a +
4/2, …, a + n/2.

Rezultat: Površina S podijeljena je na elementarne prstene površine S od

kojih će elementarni valovi dolaziti u točku P, ali tako da valovi svjetlosti
s dvije susjedne površine dolaze s faznom razlikom odnosno razlikom
puta /2 (udaljenosti uzimamo od sredine prstena do P).
Prsteni se nazivaju poluperiodni elementi ili Fresnelove zone.
Valovi sa svih neparnih zona, tj. iz 1., 2., 3., …, (2n+1). zone su u fazi.
Valovi s parnih, 2., 4., 6., …, 2n., zona su također u fazi.

Valovi iz parnih i neparnih susjednih zona se razlikuju za /2, odnosno

oni su u suprotnoj fazi ili međusobno u protufazi.
 Fresnelov ogib 4

Pojednostavljenje: Uzimamo da je dio valne plohe ABCD približno dio

ravnine.  r1, r2, … radijusi ravnih prstena. Iz pravokutnih trokuta. 
r1 +a   a   / 2  r1 +a  a  a    / 2    

2
2 2 2 2 2 2 2
r1
2
 a  / 2

Kada je a veliko s obzirom na :  Zanemarujemo (/2)2  r12  a

r1  a

Slično vrijedi za radijuse drugih zona:

r +a   a  2 / 2   a  2a   r22  2a
2 2 2 2 2
2
r2  2a  2  r1
 Fresnelov ogib 5

r1  a
r2  2a  2  r1

r3  3a  3  r1

rn  na  n  r1 n  1, 2,3,...

Promatramo površine zona odnosno prstena:

Središnja zona (krug) ima površinu: p1  r12
Površina susjednog prstena: p2  r22  r12 p2  2r12  r12  r12
Površina sljedećeg prstena: p3  r32  r22 p3  3r12  2r12  r12

 Svi prsteni ili zone imaju jednake površine!

p1  p2  p3  ...  r12
 Fresnelov ogib 6

rn  na  n  r1 n  1, 2,3,...

Jer je amplituda valova svake zone razmjerna površini zone 

Amplitude emitiranih valova iz pojedinih zona su jednake.
Ipak, amplitude valova koji dolaze u točku P neće biti jednake, jer su
različite udaljenosti pojedinih zona od točke P. 
Udaljenije zone imaju manje amplitude Ai (i = 1, 2, 3, …).
Treba uzeti u obzir da su amplitude susjednih zona u protivnoj fazi, tj.
neparne zone imaju jedan predznak amplitude, dok parne zone imaju
suprotan predznak amplitude.
Rezultantna amplituda u točki P: Ar  A1  A2  A3  A4  ...  An
 Fresnelov ogib 7

rn  na  n  r1 n  1, 2,3,...
Ar  A1  A2  A3  A4  ...  An

Budući da amplitude opadaju jednoliko.  Možemo za pojedine

amplitude uzeti da su aritmetičke sredine amplituda susjednih zona, tj.
A  A3 A  A5 ...
A2  1 A4  3
2 2
A A A  A A 
Ar  1   1  A2  3    3  A4  5  ...
2  2 2   2 2 

Zbrajanje članova reda daje u zagradama vrijednost ništice!

Od svih članova reda preostaje prvi član, jer ostatak možemo zanemariti:
 Fresnelov ogib 8
rn  na  n  r1 n  1, 2,3,...
A1  A1 A3   A3 A5 
Ar     A2      A4   ...
2  2 2   2 2 

Od svih članova reda preostaje prvi član, jer ostatak možemo zanemariti:
Površina S predstavljena s parnim brojem Fresnelovih zona (2n): 
ostatak reda je oblika: A2n-1/2 – A2n
Za neparan broj zona (2n+1)  Ostatak reda ima oblik člana: A2n+1/2.
Amplitude opadaju jednoliko.  Za veliki broj zona ostatak reda u oba
gore navedena slučaja je približno nula.
Zaključak: Uzimamo približno da rezultantna amplituda odgovara
polovici amplitude prve zone, tj. da vrijedi:
A1
Ar 
2
 Fresnelov ogib 9
rn  na  n  r1 n  1, 2,3,... Ar  A1
2
Promatramo Fresnelovu difrakciju na
kružnom otvoru, eksperimentalno:

Iz izvora O pada svjetlost na zastor Z1 s kružnim otvorom i pripadnim

središtem O'; na zastor Z2 mogu dolaziti valovi samo iz tog otvora (O').
Amplituda svjetlosti u točki P, (točki koja leži na zastoru Z2 i udaljena je
za a od O') zavisi o radijusu otvora (ro).
Mijenjamo li radijus otvora i ugodimo tj. smanjimo ga tako da sadrži
samo prvu Fresnelovu zonu 
r0  r1  a
Amplituda svjetlosti u točki P je Ar1 = A1 (samo 1 zona).
Dva puta veća nego u slučaju kad nema zastora Z1 ( Ar = A1/2)
 Fresnelov ogib 10

Dva puta veća nego u slučaju kad nema zastora Z1 ( Ar = A1/2)

Dva puta veća amplituda  Četiri puta veći intenzitet svjetlosti (i to se
eksperimentalno može dobro uočiti).
Opravdanje za zahtjev iz uvodnog razmatranja ogiba kako se traži mali
otvor (točkasti izvor svjetlosti) za pojavu ogiba.
Ako otvor sadrži dvije Fresnelove zone.  Rezultantna amplituda
svjetlosti u točki P je: Ar2 = A1 – A2, što je vrlo blizu nule (jer je A2 samo
malo manji od A1).
Otvor (O') sadrži tri Fresnelove zone  Rezultantna amplituda je:
Ar3 = A1 – A2 + A3 , što je blizu vrijednosti A3, a to je povećanje s
obzirom na Ar2, itd.;

Rezultantne amplitude se izmjenjuju kako povećavamo otvor i

približavaju se vrijednosti A1/2, što odgovara prethodno opisanom
slučaju Fresnelovog ogiba bez zastora Z1.
 Fresnelov ogib 11
rn  na  n  r1 n  1, 2,3,... Ar  A1
2
Drugi dio pokusa: Otvor na zastoru Z1
ostaje stalan, a udaljavamo zastor Z2, tj.
povećavamo a.  Rastu radijusi zona, u
skladu s jednadžbom gore.
 S povećanjem udaljenosti a biti će sve manji broj Fresnelovih zona na
otvoru, pa će efekti na zastoru Z2 biti kao u prethodnom razmatranju:
S povećanjem a izmjenjuje se i raste rezultantna amplituda svjetlosti dok
središnja zona ne dostigne veličinu otvora (tada je Ar1 = A1).

Opravdanje za zahtjev: "Efekt ogiba svjetlosti je izraženiji za veću

udaljenost točke P." (Ovo razmatranje je relativno, jer amplituda
svjetlosti također se mijenja tj. opada s udaljenošću).
 Fresnelov ogib 12
Primjer: Na zastor Z2 postavimo fotografsku ploču.  Nastaju
fotografski negativi s Fresnelovim figurama difrakcije.
Uz uvjete: a = 8,5 m; = 546 nm.  Mijenjamo kružni otvor. 

Mjerenje najvećeg promjera kružnih figura na negativu dalo je sljedeće

vrijednosti: 2ra = 4,3 mm; 2rb = 6,1 mm i 2rc = 7,4 mm (gdje se slova u
indeksu odnose na oznaku slike).
Zadatak: Za računsku vježbu provjeriti slaganje eksperimentalnih
radijusa kružnih figura s teorijskim predviđanjima, tj. pokazati da je
r1 = ra , r2 = rb i r3 = rc.
 Fresnelov ogib 13

Objašnjenje slika: Prvi tamni krug radijusa ra (gustoća zacrnjenja na

negativu razmjerna je intenzitetu svjetlosti) odgovara središnjoj
Fresnelovoj zoni, dok gore druga slika (b) odgovara prvoj i drugoj zoni,
a treća slika (c) predstavlja prve tri Fresnelove zone.
Rezultati pokusa su u skladu i s prethodnim razmatranjem intenziteta
svjetlosti odnosno rezultantne amplitude u središnjoj točki (P):
a) Ar1 = A1 (svijetla središnja točka ili zacrnjenje na negativu)
b) Ar2 = A1 – A2 (poništavanje svjetlosti, nema zacrnjenja u sred. točki)
c) Ar3 = A1 – A2 + A3 (ponovno svijetla središnja točka ili zacrnjenje koje
nastaje uglavnom od amplitude A3).
 Fresnelov ogib 14
Efekti difrakcije pojavljuju se i iza malih zapreka, kao što je žica ili igla,
kada nastaju difrakcijske pruge.
Posebno je zanimljiva difrakcija na neprozirnoj kružnoj pločici ili kuglici
koja zaklanja manji broj središnjih Fresnelovih zona: središnja točka
figura je uvijek svijetla. Obrazloženje za središnju svijetlu točku
(rezultantna amplituda Fresnelovih zona u središnjoj točki odgovara
polovici amplitude prve nezaklonjene prstenaste zone).
Pokus – Snop laserske monokromatske svjetlosti usmjerujemo na rub
zapreke (kružni otvor ili rupica, žica, žilet, kuglica) i na zastoru motrimo
figure difrakcije
Seminarski rad – zašto je nebo plavo !? (Veći ogib crvene svjetlosti na
česticama atmosfere, pa u snopu bijele sunčeve svjetlosti preostaje više
plave boje; također plavoj boji neba doprinosi i raspršenje sunčeve
svjetlosti u interakciji s elektronima atoma zraka, koje je obrnuto
razmjerno četvrtoj potenciji valne duljine svjetlosti).
 Holografija
Seminar: Holografija = Potpuni zapis svjetlosnog vala.

a) Izvedba holograma na filmu (F) za dani premet (P).

b) Postupak rekonstrukcije s hologramom (H).
 Holografija

 predmet
objektni
snop
fotografska
referentni ploča
polupropusno
zrcalo snop

 virtualna slika realna slika


hologram
 Polarizirana svjetlost
Od prije: Valna funkcija ravnog vala (elektromagnetski ravni val):

E (t , z )  E0 cos(t  kz )

Za promjene električnog polja tog vala, (giba se u smjeru osi z ), kažemo

da je linearno polarizirani ravni val, jer je vektorska funkcija E(t,0)
segment pravca, tj.
projekcija promjenjivog vektora električnog polja na ravninu (x,y) leži na
jednom pravcu.
Promjene vektora polja E(0,z) zbivaju se u jednoj ravnini koju nazivamo
ravnina titranja.

Linearno polarizirani val svjetlosti nazivamo i planarno polariziranim

valom, ili kažemo da je val svjetlosti u P-stanju.
 Polarizirana svjetlost 2
E (t , z )  E0 cos(t  kz )

Svaki linearno polarizirani val možemo prikazati kao da nastaje

sastavljanjem dvaju linearno polariziranih i međusobno koherentnih
ravnih ortogonalnih valova, određene i konstantne razlike faza .
Komponente linearno polariziranog vala prikazujemo u obliku:
Ex (t , z)  E0 x cos(t  kz)
Ey (t , z)  Eoy cos(t  kz   )

Dva vala koji se šire u pozitivnom smjeru osi Oz, s razlikom faza 
Rezultantni val je: E(t , z)  Ex (t , z)  Ey (t , z )
Želimo da taj zbroj bude polariziran val.  To je moguće za 2 slučaja:
a) Komponentni valovi u fazi.  Komponentni valovi koji imaju razliku
faza: a =  m2 (za m = 0,  1,  2, …) 
Ea (t , z)  ( E0 x  E0 y ) cos(t  kz)
 Polarizirana svjetlost 3
Dva slučaja: a) Komponentni valovi u fazi.  Komponentni valovi koji
imaju razliku faza: a =  m2 (za m = 0,  1,  2, …) 
Ea (t , z)  ( E0 x  E0 y ) cos(t  kz)
b) Komponentni valovi u protufazi. Komponentni valovi koji imaju
razliku faza: a =  m (za m = 0,  1,  2, …) 
Eb (t , z)  ( E0 x  E0 y )cos(t  kz)

a) Komponentni valovi u fazi;

b) Rezultantni linearno polarizirani val;
c) Vektorski odnos amplituda rezultantnog vala i ortogonalnih
komponentnih valova.
 Polarizirana svjetlost 4
Ea (t , z)  ( E0 x  E0 y ) cos(t  kz) Eb (t , z)  ( E0 x  E0 y )cos(t  kz)

U određenom trenutku (to) i položaju na osi širenja vala (zo), amplituda

rezultantnog električnog polja jednaka je vektorskom zbroju amplituda
ortogonalnih valova (slika c):
E0 (t0 , z0 )  E0 x  E0 y
 Cirkularno polarizirani val
Ex (t , z)  E0 x cos(t  kz) Ey (t , z)  Eoy cos(t  kz   )
Cirkularno polariziran val ili C-stanje svjetlosnog vala pojavljuje se u
dva oblika: u L (lijevo; left, engl.) i R (desno; right, engl.) – stanju.
L - stanje daju dva ortogonalna vala kada je njihova razlika faza:
 L   / 2  2m m  0,  1,  2, ...
 L  ..., 7 / 2,3 / 2,  / 2, 5 / 2, 9 / 2
Razlika faza L pretvara funkciju cosinus u sinus.
Ako su jednake amplitude valova: E0 x  E0 y  E0
I ako vrijedi: E0 x  E0 x i ; E0 y  E0 y j
Rezultantni val možemo pisati u sljedećem obliku:
EL (t , z)  E0 i cos(t  kz)  j (sin(t  kz) 
 Cirkularno polarizirani val 2
Ex (t , z)  E0 x cos(t  kz) Ey (t , z)  Eoy cos(t  kz   )
EL (t , z)  E0 i cos(t  kz)  j (sin(t  kz) 
Osobitost ovog rezultantnog vektora je da njegov iznos ima stalnu
vrijednost, npr. za t = 0 njegov iznos ili apsolutna vrijednost ima oblik:

E (0, z )  E0 2 (i 2 cos 2 kz  j 2 sin 2 kz )  E0  konst.

Kvadrat jediničnog vektora je 1, zbroj kvadrata sinusa i kosinusa daje 1.
Zapravo se taj vektor električnog polja, stalnog iznosa, zakreće.

Ako promatramo profil vala u jednom trenutku, npr. za t = 0, uzduž osi z

po kojoj se širi val.  Odaberemo neke karakter. vrijednosti, npr. z1 = 0,
z2 =/4 , z3 = 2 /4, z4 = 3 /4, itd., jednadžba daje za vektore polja:
EL1 (0, 0)  E0 (i cos 0  j sin 0)  E0i
 Cirkularno polarizirani val 3
Ex (t , z)  E0 x cos(t  kz) Ey (t , z)  Eoy cos(t  kz   )
EL (t , z)  E0 i cos(t  kz)  j (sin(t  kz) 
Ako promatramo profil vala u jednom trenutku, npr. za t = 0, uzduž osi z
po kojoj se širi val.  Odaberemo neke karakter. vrijednosti, npr. z1 = 0,
z2 =/4 , z3 = 2 /4, z4 = 3 /4, itd., jednadžba daje za vektore polja:
EL 2  E0  i cos(k  / 4)  j sin(k  / 4)    E0 j jer je:
2
k / 4   /4  /2
 Slikovito:
EL 3 (0, 2 / 4)   E0 i
a) Položaji vektora el. polja za
karakteristične vrijednosti z (os
napredovanja vala).
b) lijeva helikoida kao anvelopa krajeva
vektora.
c) vrtnja vektora polja oko osi z u ravnini
x,y.
 Cirkularno polarizirani val 4
EL (t , z)  E0 i cos(t  kz)  j (sin(t  kz) 
Anvelopa (krivulja ovojnica)
svih krajeva vektora opisuje
lijevu helikoidu, tj. helikoidalnu
krivulju koja napreduje u smjeru
osi z po pravilu lijevog vijka.
Treća slika u nizu (c) prikazuje položaje vektora polja u ishodištu,
odnosno u ravnini (x,y), za karakteristične vrijednosti vremena (s
obzirom na period T): t1 = 0, t2 = T/4, t3 = T/2, i t4 = 3T/4:
EL1 (0, 0)  E0 i
EL 2 (T / 4,0)  E0 i cos(T / 4)  j sin(T / 4)   E0 j jer je:
T / 4  (2 / T )T / 4   / 2
EL 3 (T / 2, 0)   E0i Slika (c):  Vrtnja vektora polja u
EL 4 (3T / 4, 0)   E0 j obrnutom smjeru kazaljke na satu.
 Cirkularno polarizirani val 5
Ex (t , z)  E0 x cos(t  kz) Ey (t , z)  Eoy cos(t  kz   )
R – stanje daju dva ortogonalna vala kada je njihova razlika faza:
 R   / 2  2m m  0,  1,  2, ...

 R  ..., 7 / 2, 3 / 2,  / 2,5 / 2,9 / 2,...

Razlika faza R pretvara funkciju cosinus u sinus.
Uz jednake amplitude komponentnih valova, slično prethodnom
razmatranju, slijedi za rezultantni desno polarizirani val:
ER (t , z)  E0 i cos(t  kz)  j sin(t  kz) 
Sličnim postupcima kao kod lijevo polariziranog vala, gornja jednadžba
daje za R – stanje profil vala u određenom trenutku, npr., za t = 0:
ER (0, z )  E0 (i cos kz  j sin kz )
 Cirkularno polarizirani val 6
Ex (t , z)  E0 x cos(t  kz) Ey (t , z)  Eoy cos(t  kz   )
ER (t , z)  E0 i cos(t  kz)  j sin(t  kz) 
Određivanje vrijednosti polja kod karakterističnih vrijednosti z , poput
prethodnog slučaja, ima u rezultatu oblike vektora električnog polja:
a) Dva komponentna ortogonalna
vala desno polariziranog vala, s
razlikom u fazi /2;
b) položaji vektora ER(0,z) za
karakteristične vrijednosti z.

Na isti način dobivamo anvelopu svih krajeva vektora, koja ovdje ima
oblik desne helikoide, što opravdava naziv desno polariziranog vala.

 Vrtnja vektora oko osi z u ravnini (x,y), ali u ovom slučaju, R – stanja,
vektor se zakreće u smjeru kazaljke na satu.
 Cirkularno polarizirani val 7
Superpozicija lijevo i desno polariziranog vala daje linearno polarizirani
val dvostruke amplitude ili P – stanje, što pokazuje zbroj vektora:
EL (t , z)  E0 i cos(t  kz)  j (sin(t  kz) 

ER (t , z)  E0 i cos(t  kz)  j sin(t  kz) 

EL (t , z)  ER (t , z)  2E 0 i cos(t  kz)

Vrijedi i obrnuti postupak; svaki val u P – stanju možemo rastaviti u dva

komponentna vala od kojih je jedan u R i drugi u L – stanju.
 Eliptički polarizirani val
Nastaje sastavljanjem međusobno koherentnih linearno polariziranih
valova, što se označuje kao  - stanje svjetlosti.
Eliptički polarizirani val dobijemo ako za komponente uzmemo
ortogonalne valove, u P – stanju:
E (t , z)  E0 xi cos(t  kz)  E0 y j cos(t  kz   )
Slično prethodnom razmatranju, za neku stalnu vrijednost prostorne
koordinate, npr. za z = 0 , gornja jednadžba poprima oblik:
E (t ,0)  E0 x i cos t  E0 y j cos(t   )
Ova jednadžba predstavlja parametarski oblik jednadžbe elipse (lijevi ili
desni smisao).
Oblik elipse, koju opisuje kraj vektora E (t,0), određen je veličinom
amplituda komponentnih valova i razlikom njihovih faza.
Helikoida, koju generira vektor E (0,z), namotana je ovdje na cilindar
eliptične baze.
 Eliptički polarizirani val 2

Elipse koje opisuje kraj vektora za odnos amplituda E0y = 2E0x i za

razlike faza:
a)  = /2;
b)  = - /2;
c)  = -/4 ;
d)  = 0 (degeneracija elipse u pravac).
 Polarizirana svjetlost

Polarizacija je moguća samo za transverzalne valove!

Obična svjetlost, koju emitiraju atomi ili molekule, npr. užarenih tijela ili
pri električnom izboju i plinovima, nepolarizirana je.
Objašnjenje: Pojedini atomi odašilju određene polarizirane valove, ali se
u snopu svjetlosti nalazi mnoštvo valova iz različitih atoma, a onda su to
valovi i s različitim ravninama (smjerom) polarizacije.
Kako ni jedan smjer ne prevladava (svi smjerovi polarizacije jednako su
vjerojatni), govorimo o svjetlosti koja nije polarizirana.
Ravninu, u kojoj titra električni vektor elektromag. vala, nazivamo
ravninom titranja, dok (zbog povijesnih razloga) ravninu titranja
magnetskog vektora nazivamo ravninom polarizacije (koja je dakle
okomita na ravninu titranja električnog polja).
 Polarizirana svjetlost 2

Uobičajeno je nepolariziranu odnosno običnu svjetlost označavati

zajedno točkama i crticama na orijentiranom pravcu (zrakastom smjeru
širenja svjetlosnog vala), dok linearno polarizirani val predstavljamo
samo točkama (tada je ravnina titranja električnog polja okomita na
ravninu crtanja) ili usporednim crticama na zraki vala (ravnina titranja E
polja leži u ravnini crtanja), kako pokazuje slika:

Označavanje svjetlosnog vala s obzirom na stanje polariziranosti:

a) obična svjetlost; b) linearno polarizirana svjetlost s ravninom
titranja električnog polja koja je okomita na ravninu crtanja;
c) linearno polarizirana svjetlost s ravninom titranja u ravnini
crtanja; d) linearno polarizirana svjetlost; e) obična svjetlost.
 Djelomično polarizirana svjetlost

Općenito svjetlost nije ni polarizirana niti nepolarizirana (što bi moglo

značiti da dva ortogonalna vala u P – stanju nemaju jednake amplitude ili
da promjene njihove razlike faza nisu potpuno slučajne).
Tada kažemo da je svjetlost parcijalno polarizirana, čija je mjera stupanj
polarizacije (p), koji odgovara kvocijentu toka polarizirane svjetlosti
(ΦP) i toka ukupne svjetlosti (zbroj polarizirane i nepolarizirane
svjetlosti, ΦP + ΦN, ili kraće: p = ΦP /(ΦP + ΦN)
Umjesto toka može se također promatrati intenzitet svjetlosti.
Za potpuno polariziranu svjetlost stupanj polarizacije je 1, a za
potpuno nepolariziranu svjetlost je p = 0; dakle, općenito stupanj
polarizacije za svjetlost može biti: 0  p  1
 Polarizacija svjetlosti odbijanjem

Kad snop svjetlosti pada pod nekim kutom na graničnu plohu dvaju
dioptara, npr. iz zraka na staklenu ploču, onda se svjetlost dijelom odbija
a dijelom lomi; odbijena i lomljena zraka će biti polarizirane, odnosno
djelomično polarizirane, s međusobno okomitim ravninama polarizacije.

Stupanj polarizacije zavisi o upadnom kutu, a najbolju polarizaciju

dobivamo kad su odbijena i lomljena zraka svjetlosti međusobno
okomite. 
 Polarizacija svjetlosti odbijanjem 2

Zbroj kutova upada i loma je pravi kut, tj. vrijedi:  p    900

sin   cos  p
Zakon loma svjetlosti poprima sljedeći oblik:

n2 sin  sin  p
   tg p Brewsterov zakon.
n1 sin  cos  p

Brewsterov kut (p) = Upadni kut s najvećim stupnjem polarizacije.

 Polarizacija svjetlosti odbijanjem 3

n2 sin  sin  p
   tg p
n1 sin  cos  p

Iskustvo:  Kad je odbijena zraka svjetlosti okomita na lomljenu zraku,

onda je odbijena zraka u potpunosti linearno polarizirana, tako da je
ravnina titranja električnog polja okomita na upadnu ravninu U.
Primjer: Za zrak i staklenu ploču, s relativnim indeksom loma
n2/n1 = 1,53  Brewsterov kut je 57o
Na ploči se odbija samo manji dio svjetlosti, oko 8 %, a preostali dio
svjetlosti prolazi kroz ploču djelomično polariziran (djelomično
polarizirana zraka označena je izmjenično s crticama i točkama).
Proces polarizacije poboljšava se tako da se upotrijebi više paralelnih
ploča te prolazna svjetlost poprima sve veći stupanj polarizacije.
Zadatak 1: Kolika je visina Sunca nad horizontom kada je
Sunčeva svjetlost reflektirana od mirne površine vode potpuno
polarizirana? Indeks loma vode je 1,33.
Rješenje:
n = 1,33
=?


 = 90o -  = 90o – 53,1o
 = 36,9o
tan  = n
tan  = 1,33
 = 53,1o
Zadatak 2: Granični kut totalne refleksije svjetlosti na nekom
sredstvu je 45o. Koliki je Brewsterov kut polarizacije za to
sredstvo?
Rješenje:
 g= 45o
=?

tan  = n 1
sin  g 
n
1 1
tan    1
sin  g sin 45o n
sin  g
 = 54,7o
Zadatak 3: Na staklenu ploču uronjenu u tekućinu upada
svjetlosna zraka i od ploče se odbija kako prikazuje slika.
Odbijena zraka je potpuno polarizirana i izlazi iz tekućine
okomito na njezinu površinu. Koliki je indeks loma tekućine
ako je indeks loma staklene ploče 1,5?
Rješenje:
ns = 1,5
2 = 97o 97o
nt = ? ns
tan  
nt
ns 1,5
nt  
tan  tan 48,5o
nt = 1,33
 Polarizacija svjetlosti odbijanjem 4
Polarizator = Svaki uređaj koji propušta valove, u kojima električno
polje ima samo jednu ravninu titranja.
Dobivanje polarizirane svjetlosti iz nepolarizirane uvijek je rezultat
interakcije elektromagnetskog vala i tvari (npr. refleksije i refrakcije).
Proučavanje pol. svjetlosti.  Vrlo često koristimo intenzitet svjetlosti,
kao snagu zračenja vidljive svjetlosti, što pada na jedinicu površine.
Ustvari, pratimo proces pretvaranja svjetlosne energije u toplinu;
Proces je praćen povišenjem temperature tvari.  Pripadni mjerni
uređaj, bolometar, radi na principu električnog mikrotermometra
odnosno mikrokalorimetra na koji upada elektromagnetsko zračenje.
Bolometar se baždari s poznatim intenzitetom svjetlosti, npr. pomoću
fotoelektričnog elementa, ionizacijom plina, i dr.
Kao detektor polarizirane svjetlosti može biti i oko.
 Polarizacija svjetlosti odbijanjem 5
Pokus – Raspolažemo s dvije staklene planparalelne ploče i snopom
(izvorom) obične svjetlosti koju želimo polarizirati, a zatim analizirati
(ustanoviti stanje polariziranosti).
Kad su ploče postavljena usporedo i pod povoljnim kutom najveće
polarizacije s obzirom na upadni snop svjetlosti (Brewsterov kut), onda
se polarizirana svjetlost odbija od druge ploče (Z2), a što oko detektira
kao svjetlost, ali ne prepoznaje stanje polariziranosti.

Zakrećemo drugo zrcalo (Z2) prostorno oko osi ili pravca na kojem leži
zraka odbijena od prvog zrcala (Z1).  Okom zamjećujemo kako opada
intenzitet svjetlosti odbijene zrake od drugog zrcala.
 Polarizacija svjetlosti odbijanjem 6
Zakrenemo zrcalo u istom smislu za 90o  Svjetlost odbijenog snopa
potpuno iščezava.  Linearno polarizirana svjetlost je apsorbirana pri
refleksiji na zrcalu Z2, jer je ravnina titranja upadne svjetlosti okomita
na ravninu zrcala.

Općenito, analizatoru se može pripisati određeni pravac (okomit na smjer

širenja vala) u kojemu analizator propušta vektor titranja polja, i to je os
transmisije ili os analizatora; val koji titra okomito na os transmisije ne
prolazi kroz analizator.
 Dvolom
Kada nepolarizirana svjetlost prolazi kroz površinu nekih kristala,
takozvanih dvolomaca, onda se zraka svjetlosti dijeli na dvije lomljene
polarizirane zrake različitih svojstava.
Najpoznatiji dvolomci, su kalcit (kalcij-karbonat, poznat i kao Islandski
dvolomac) i kvarc.
Kalcit je heksagonski kristal (ili kristal heksagonskog sustava) s jednom
osi simetrije, koja se naziva optičkom osi kristala.
Optički jednoosi kristali imaju samo jedan skup pravaca, usporednih s
osi simetrije, duž kojih se svjetlost širi kao u izotropnom sredstvu, pa se
Snellov zakon loma primjenjuje samo uzduž tih pravaca.
Kristale s jednom osi simetrije nazivamo jednoosim kristalima.
Kristali kubnog sustava su svi izotropni (nemaju optičke osi).

Kristali poput tinjca (liskun) su dvoosi kristali.

 Dvolom 2
Primjer: Jednoosi kristal kalcit.  Heksagonska prizma kao osnovna
jedinica.  Njena os simetrije predstavlja optičku os kristala

a) Obična svjetlost kroz kristal kalcit uzduž optičke osi  Nema pojave
dvoloma.
b) Svjetlost pada na kristal pod nekim kutom s obzirom na optičku os. 
Upadna zraka će biti rastavljena na dvije linearno polarizirane zrake:
ordinarnu (O, ili redovnu) i ekstraordinarnu (E, ili izvanrednu) zraku.

Ordinarna i ekstraordinarna zraka imaju različit zakon loma:

 Dvolom 3

Ordinarna i ekstraordinarna zraka imaju različit zakon loma:

O zraka  Indeks loma je stalan, ne zavisi o upadnom kutu, i iznosi
no = 1,66 
Brzina svjetlosti O zrake je ista u svim smjerovima kristala (vo = c/no)
Za E zraku indeks loma, ne, zavisi o upadnom kutu.
Uzduž optičke osi, indeksi obiju zraka su jednaki (ne = no = 1,66).
Za upadni kut od 90o ne = 1,49 (tj., ne je funkcija upadnog kuta zrake) .
 Brzina svjetlosti E zrake u smjerovima različitim od optičke osi
kalcita, veća je nego za O zraku.
 Dvolom 4

Uobičajena je oznaka za kristale s obzirom na odnos brzina O i E zrake:

Kada je vo > ve , kristal nazivamo pozitivnim.
Za kristal koji ima vo < ve kažemo da je negativan
Kalcit je, dakle, negativan kristal.
Analizatori – Uređaji za određivanje ravnine polarizacije odnosno
ravnine titranja električnog polja.
Analizatori  Za kalcit daju odnos polariziranih zraka kao na slici gore,
tj. O i E zrake su međusobno okomito polarizirane.
 Dvolom 5

Pojednostavljeno obrazloženje pojave dvoloma: U anizotropskim

kristalima (svi kristali osim kristala kubnog sustava) interakcija između
elektronskog oblaka i kristalne rešetke je različita u različitim
kristalografskim smjerovima. Stoga je i frekvencija elektrona zavisna o
smjeru upada svjetlosnog vala koji uzrokuje dodatni pomak u titranju
elektrona.
Dvolom je otkriven u drugoj polovici 17. stoljeća, a stotinjak godina
kasnije uveden je naziv "polaran" i polarizirana svjetlost (jer je pojava
dvoloma zrake svjetlosti opisana kao polarno svojstvo (slično polovima
magneta); naziv se zadržao, očito, samo zbog povijesnih razloga).
 Anizotropska apsorpcija

Anizotropska apsorpcija ili dikromatizam = Pojava koja nastaje u nekim

kristalima koji različito apsorbiraju redovnu (O) i izvanrednu (E) zraku
svjetlosti (primjerice, u kristalu turmalina i herapatita).

Primjer: Snop obične svjetlosti pada

okomito na optičku os pločice
turmalina (debljine nekoliko mm),
onda se O zraka potpuno apsorbira, a
prolazi samo izvanredna, E, zraka:
Objašnjenje daje elektronska teorija:  Pojava u kojoj se
elektromagnetski valovi potpuno apsorbiraju, kad je frekvencija valova
blizu frekvenciji elektronskog oblaka.
 Anizotropska apsorpcija 2

Primjer2: Kristal herapatit.  Propušta polariziranu O zraku, dok

potpuno apsorbira E zraku.
Kad se tanki sloj kristala herapatita nanese na film od želatine (polivinil
klorida), dobije se polarizator u obliku folije ili filma s nazivom polaroid.
Polaroid (pojednostavljen prikaz) - Folija od polivinil klorid na kojoj su
lančano poredani atomi joda kao paralelni "žičani" vodiči.
U snopu obične svjetlosti električno polje
uzduž "žice" stvara titraje električne
struje koja oslobađa dijelom Jouleovu
toplinu, pa se Ey komponenta električnog
polja apsorbira, dok njoj okomita
komponenta Ex prolazi.  Određena
polarizatorska os transmisije polaroida.
Ulaze Ex + Ey, a izlazi samo Ex.
 Anizotropska apsorpcija 3

Nicolova prizma - Izgrađena od kalcita. Za dobivanje linearno

polarizirane svjetlosti.  Eliminira O polariziranu zraku.

Prizme kristala su tako brušene i slijepljene prozirnim kanada-balzamom

da se O zraka totalno odbija na spojnici prizama (i onda obično apsorbira
u nekoj tamnoj omotnici oko prizme), dok E zraka prolazi kroz obje
prizme i služi kao linearno polarizirana svjetlost.
Poznate su i druge slične izvedbe polarizatora s dvolomcem; npr.
Rochonova prizma  Eliminira se E zraka, dok se kao polarizirana svjetlost
koristi ordinarna zraka (obje prizme s pravim vršnim kutom, izrađene npr. od
kvarca, spojene su tako da imaju međusobno okomite optičke osi).
 Pokus

izvor svjetlosti
(nepolarizirane) 1. polaroid 2. polaroid zastor
(polarizator) (analizator)
 Malusov zakon

Pokus: Polarizator (P) i analizator (A), kao na slici.  Zakrećemo

analizator u ravnini okomitoj na pravac širenja svjetlosti.  Uz
povećanje kuta intenzitet prolazne svjetlosti kroz A opada.

Obična svjetlost pada na polarizator, polarizira se, i zatim pada na drugi

polarizator, koji ima ulogu analizatora, a njihove osi transmisije mogu
biti ukrižene, tj. pod nekim kutom .
Kada su P i A ukriženi pod 90o  Prolazna svjetlost iščezava.

Malusov zakon = Matematički opis pokusa.

 Malusov zakon 2

Neka ravnina titranja polja polarizirane svjetlosti upada na analizator

pod nekim kutom  s obzirom na os transmisije.
Odnos vektora električnog polja E i
njegovih ortogonalnih komponenti,
od kojih je komponenta Ep paralelna
s osi transmisije i prolazi kroz
analizator. 
E p  E cos 

Jer je intenzitet svjetlosti (I) razmjeran kvadratu amplitude (E), taj odnos
iskazujemo pomoću konstante (k) kao I = k E2. 
kE p2  kE 2 cos2  I p  I cos2 
Malusov zakon = Ovisnost upadnog intenziteta polarizirane svjetlosti (I)
i intenziteta prolazne svjetlosti (Ip) kroz analizator
 Primjene polarizatora

Polaroidna folija  Na fotokamerama smanjuje bljesak odbijene

svjetlosti npr. od prozorskog stakla ili vodene površine.
Naočale s polarizatorom sa sličnom namjenom.
Prozori s dva stakla s polarizatorom od kojih jedno zakrećemo i tako
smanjujemo jakost svjetla u prostoriji (umjesto zastora).
itd.
 Optička aktivnost i polarimetrija

Polarimetrija = Mjerna metoda koja se služi polariziranom svjetlošću.

Postavimo dva polarizatora zaredom na putu snopa obične svjetlosti,

tako da su njihove optičke osi međusobno okomite (tzv. ukriženi
polarizatori).  Svjetlost neće prolaziti kroz drugi polarizator, tj.
analizator, A (svjetlost je prethodno polarizirana prvim polarizatorom, P)

Stavimo jednu kivetu s otopinom šećera na put svjetlosti između

polarizatora i analizatora.  Vidno polje iza analizatora opet posvijetli.
Zakrenemo li analizator za neki kut (tražeći minimum svjetlosti), vidno
polje ponovno zatamni.
 Optička aktivnost i polarimetrija 2

Zaključak: Otopina šećera zakreće ravninu polarizacije svjetlosti!

Tvari koje zakreću ravninu polarizacije svjetlosti, nazivamo optički

aktivnim tvarima.
Kvarc je primjer kristala koji je također optički aktivan; kut zakreta
ravnine polarizacije zavisi o duljini (d) štapa kristala odnosno materijala i
boji svjetlosti; naime, vrijedi relacija:
    d

Specifični zakret (po jedinici duljine tvari) za određenu valnu duljinu

svjetlosti.
Primjer: Za kvarc i crvenu i modru svijetlost specifični zakreti su:

 c  17,32 / mm  m  41,92 / mm
 Optička aktivnost i polarimetrija 3

Mnoge tekućine i otopine nekih tvari u vodi pokazuju optičku aktivnost

(npr. nikotin, terpentin, saharoza, glukoza, vinska kiselina) ili otopine
strihinina i kamfora u alkoholu, …
Optičku aktivnost pokazuju tvari kod kojih molekule nemaju centar, niti
ravninu simetrije.
Za otopine vrijedi slična relacija kao kod kristala, u koju se uvodi još
koncentracija optički aktivne tvari (c; iskazuje se obično kao broj grama
tvari u 100 ml otopine):

    cd Biotov zakon (J. Biot, 18/19. st).

Moguće je odrediti koncentraciju otopine c.

Mjeri se kut zakreta . Poznavajući specifični zakret i duljinu kivete d 


c
  d
 Optička aktivnost i polarimetrija 4

Primjene polarimetrijskih metoda:

Identifikacija prirodnih organskih spojeva (primjerice, otrovnog ugljik-
monoksida u krvi).
U rafinerijama šećera, pri mjerenjima koncentracije šećera u otopini.

Fresnelova teorija – Objašnjava pojavu zakreta ravnine polarizacije tako

da se optički aktivnoj tvari pripisuje razdvajanje linearno polarizirane
svjetlosti na dvije komponente cirkularno polarizirane svjetlosti sa
suprotnim smjerom okretanja vektora polja (tj. na L i R – stanje).
Te dvije komponente C – stanja imaju različite brzine širenja kroz optički
aktivnu tvar.
Po izlasku iz tvari obje se komponente spajaju u linearno polar. svjetlost.
 Optička aktivnost i polarimetrija 5

Zbog (male) razlike optičkih putova nastaje fazna razlika titranja između
komponenata, što pri superpoziciji tih valova L i R – stanja daje neku
drugu ravninu titranja odnosno ravninu polarizacije, koja je općenito
zakrenuta s obzirom na ravninu polarizacije upadne svjetlosti u optički
aktivnu tvar.
Tako kut zakreta zavisi od fazne razlike, tj. razlike optičkih putova
komponenata, što pak zavisi o duljini tvari (d).
Kad komponenta L – stanja ima veću brzinu od R - komponente, onda
dolazi do zakreta ravnine polarizacije u lijevo za prolaznu svjetlosti kroz
optički aktivnu tvar, i obratno (zakret ravnine polarizacije u desno).
Optička aktivnost je svojstvena prirodi. Svi kristali, koji su optički
aktivni, imaju svoje antipode, tj. ista vrsta kristala može biti lijevo i
desno optički aktivna.
 Optička aktivnost i polarimetrija 6

Iskustvo pokazuje da otopine šećera zakreću ravninu polarizacije uvijek

u desno (tj. u smjeru kazaljke na satu, ako se gleda protivno
napredovanju svjetlosti), ali to svojstvo imaju i svi drugi produkti živih
procesa, dakle, proteini, amino kiseline, nukleinske kiseline, i dr.

Čisti sintetički kemijski produkti, primjerice šećer, ne pokazuju optičku

aktivnost, jer u smjesi ima podjednako optički lijevih i desnih molekula.

Živi organizmi asimiliraju jednu strukturu, npr. neke bakterije asimiliraju

samo desnu strukturu tvari.
Asimetrija optičke aktivnosti je karakteristika samo živih procesa
(primjerice, petrolej ima optičku aktivnost, što znači da ima organsko
porijeklo; anorganska kemija ima jednake smjese lijevih i desnih
struktura).
Uzrok organskoj asimetriji nije u potpunosti razjašnjen.