Alegorija
Alegorija[1] (grč. allegoria - prenesen govor)
Pjesnička figura najčešće svrstavana u figure misli, jer se njome izravno rečeno odnosi na nešto drugo, uz pretpostavku da se pjesnička slika ili priča može objasniti pojmovima. Kao prenošenje značenja srodna je metafori, no stara je retorika uglavnom držala kako zahtijeva veću cijelinu od pojedine riječi, što omogućuje da se vrline, strasti ili prirodne pojave opisuju kao osobe, odnosno da se npr. putovanje u prostoru shvati kao proces duhovnog sazrijevanja. Naziv se također koristi u širem smislu kao oznaka svakog lika ili prikaza u kojem se može razabrati pojmovno objašnjenje (npr. djevojka s vagom kao alegorija pravde), ali i za pojedine književne žanrove koji su osobito njegovani u srednjem vijeku i u baroku. Ponekad se shvaća kao i načelo koje prožima neke književne vrste, poput basne, ili pak, pojedina djela u kojima se jasno razabire odnos prema kritici ili potvrđivanju nekog poznatog učenja.[2]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Allegory | Definition, Examples, & Facts | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 9. 2023.
- ^ Solar, Milivoj (2007). Književni leksikon. Zagreb: Matica Hrvatska. str. 11. ISBN 978-953-150-780-6.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]
