Idi na sadržaj

Bruckov sindrom

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Bruckov sindrom
(Osteogenesis imperfecta – sindrom urođenih zglobnih kontraktura)
Bruckov sindrom je nasljedan po autsomno recvesinnom obrascu
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10M21.8
OMIM259450

Bruckov sindrom okarakterisan je kao kombinacija arthrogryposis multiplex congenita i osteogenesis imperfecta. Obje bolesti su rijetke, a i njihova podudarnost je izuzetno rijetka, što Bruckov sindrom čini vrlo teškim za istraživanje.[1] Smatra se da je Bruckov sindrom netipska varijanta osteogenesis imperfecta koja najviše liči na tip III, ako ne i na posebnu bolest.[2][3] Kod Bruckova sindroma nisu uočene višestruke genske mutacije povezane sa osteogenesis imperfecta. Mnogi pogođeni pojedinci nalaze se u istoj porodici, a rodoslovni podaci potkrepljuju da se bolest stiče autosomno recesivnim nasljeđivanjem.[4]

Bruckov sindrom ima osobine urođenih kontraktura, krhkosti kostiju, ponavljajućih fraktura kostiju, fleksionih zglobova i deformacija udova, pterigija, male tjelesne visine i progresivne kifoskolioze. Pogođeni se susreću sa ograničenom pokretljivošću i plućnom funkcijom. Također se mogu otkriti Smanjenje sadržaja minerala u kosti i veći kristali hidroksiapatita [5] Zglobne kontrakture su prvenstveno bilateralne i simetrične, te su najotpornije na gležnjevima.[3] Bruckov sindrom nema utjecaja na inteligenciju, vid ili sluh.[4]

Genetika

[uredi | uredi izvor]

Genetika Bruckovog sindroma razlikuje se od nasljeđivabha osteogenesis imperfecta. Osteogenesis imperfecta uključuje autosomno dominantne mutacije na Col 1A2 ili Col 1A2, koji kodiraju prokolagen tipa 1.[6] Bruckov sindrom povezan je s mutacijama dva gena, pa je stoga podijeljen u dva tipa. Bruckov sindrom tipa 1 uzrokovan je homozigotnom mutacijom u genu FKBP10, a tip2 homozigotnom mutacijom u genu PLOD2.[6]

Mehanizam

[uredi | uredi izvor]

Tip 1 kodira FKBP65, peptidil-prolil cis / trans izomerazu povezanu s endoplazmatskim retikulumom (PPIaza) koja funkcionira kao pratilac u biosintezi kolagena. Osteoblasti kojima nedostaje FKBP65 imaju nakupinu agregata prokolagena u endoplazmatskom retikulumu, što smanjuje sposobnost formiranja kostir.[7] Nadalje, pacijenti sa Bruckovim sindromom tipa 1 imaju podhidroksilirane ostatke lizina u telopeptidu kolagena i kao rezultat pokazuju smanjene unakrsne veze hidroksilizilpiridinolina.[6]

Tip 2 kodira enzim, lizil-hidroksilazu 2, koji katalizira hidroksilaciju ostataka lizina u umreženim vezama kolagena. PLOD2 je najizraženiji u aktivnim osteoblastima, jer je umrežavanje kolagena specifično za tkivo. Mutacija u PLOD2 mijenja strukturu telopeptid lizil-hidroksilaze i sprečava stvaranje fibrila kolagena tipa 1. Analiza kostiju pokazuje da su lizinski ostaci telopeptida u kolagenu tipa 1 nedovoljno hidroksilirani.[6]

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza Bruckovog sindroma mora razlikovati povezanost kontraktura i krhkosti skeleta. Ultrazvuk se koristi za prenatalnu dijagnozu. Dijagnoza novorođenčeta ima sličnost sa urođenom artrogripozom multipleks, a kasnije u djetinjstvu s osteogenesis imperfecta.[1]

Upravljanje

[uredi | uredi izvor]

Dok se ne izvrše molekulske i kliničke studije, neće biti načina za sprečavanje bolesti. Tretmani su usmjereni na ublažavanje simptoma. Za liječenje bolesti ključno je pravilno je dijagnosticirati.[6] Ortopedska terapija i upravljanje prijelomima su neophodni, kako bi se smanjila težina simptoma. Lijekovi bisfosfonata također su učinkovit tretman.[4]

Historija

[uredi | uredi izvor]

Prvi slučaj bio je 1897. godine kod muškarca za kojeg je Bruck opisao da ima krhkost kostiju i koštane kontrakture.[4] Brucku je pripisan prvi opis i eponim bolesti.[1]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c Mokete, L.; Robertson, A.; Viljoen, D.; Beighton, Peter (2005). "Bruck syndrome: congenital joint contractures with bone fragility". Journal of Orthopaedic Science. 10 (6): 641–646. doi:10.1007/s00776-005-0958-9. PMID 16307191. S2CID 46110203.
  2. ^ Berg, C.; Geipel, A.; Noack, F; et al. (2005). "Mutations in FKBP10 cause recessive osteogenesis imperfecta and bruck syndrome". Prenatal Diagnosis. 25 (3): 545–548. doi:10.1002/jbmr.250. PMC 3179293. PMID 20839288.
  3. ^ a b Blacksin, M.; Pletcher, B.; David, Miriam; et al. (1998). "Osteogenesis imperfecta with joint contractures: Bruck syndrome". Pediatric Radiology. 28 (2): 117–119. doi:10.1007/s002470050309. PMID 9472060. S2CID 12863084.
  4. ^ a b c d Datta, V.; Sinha, A.; Saili, A.; et al. (2005). "Osteogenesis Imperfecta". Journal of Pediatrics. 72 (5): 441–442. doi:10.1007/BF02731745. PMID 15973030. S2CID 24986309.
  5. ^ Banks, R.; Robins, S.; Wijmenga; et al. (1999). "Defective collagen crosslinking in bone, but not in ligament or cartilage, in Bruck syndrome: Indications for a bone-specific telopeptide lysyl hydroxylase on chromosome 17". Proceedings of the National Academy of Sciences. 96 (3): 1054–1058. Bibcode:1999PNAS...96.1054B. doi:10.1073/pnas.96.3.1054. PMC 15349. PMID 9927692.
  6. ^ a b c d e Yapicioglu, H.; Ozcan, K.; Arikan, O.; et al. (2009). "Bruck syndrome: osteogenesis imperfecta and arthrogryposis multiplex congenital". Annals of Tropical Paediatrics. 29 (2): 159–1662. doi:10.1179/146532809x440798. PMID 19460271. S2CID 206847487.
  7. ^ Shaheen, Ranad; Al-Owain, Mohammed; Faqeih, Eissa; Al-Hashmi, Nadia; Awaji, Ali; Al-Zayed, Zayed; Alkuraya, Fowzan S (2011). "Mutations in FKBP10 cause both Bruck syndrome and isolated osteogenesis imperfecta in humans". American Journal of Medical Genetics Part A. 155 (6): 1448–1452. doi:10.1002/ajmg.a.34025. PMID 21567934. S2CID 40133519.

Dopunska literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Breslau-Siderius, E. J.; et al. (1998). "Brack syndrome: a rare combination of bone fragility and multiple congenital joint contractures". Journal of Pediatric Orthopaedics B. 7 (1): 35–38. doi:10.1097/01202412-199801000-00006.