Idi na sadržaj

Elektroencefalografija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Elektroencefalografija
Snimanje EEG
Anatomska terminologija
Elektroencefalogram

Elektroencefalografija je posebna neurofiziološka tehnika koja registrira moždanu električnu aktivnost koja se snima preko elektroda na poglavini (što je najčešći način korištenja) ili subduralno odnosno unutar moždanog tkiva (primjenjuje se u preoperativnoj pripremi bolesnika sa epilepsijom). Rezultujući dijagram je poznat kao elektroencefalogram (EEG). U anijijim izvedbenim varijantama, ispisivan je preko posebnih pera osetljivih na izmenu napona i iscrtavan na papiru, a danas je uobičajeno digitalno predstavljanje korišćenjem računara.[1]

EEG registrira moždane talase koji su, prema frekvenciji, podeljeni na kategorije delta (aktivnost do 4 herca), teta (od 4 do 8 herca), alfa (od 8-12 herca) i beta (preko 12 herca) talasa. Pojedina normalna (budnost, spavanje, drijemanje) i patološka stanja (epilepsija, encefalopatija, moždani udar ili druge strukturne lezije mozga) imaju karakterističan EEG zapis, zbog čega je EEG uvršten kao neophodni dijagnostički metod u ispitivanju epilepsije. To je sasvim neinvazivni postupak, s elektrodama postavljenim duž vlasišta, iako se ponekad koriste i invazivni elektrodi, kao u elektrokortikografiji. EEG mjeri fluktuacije napona koje proizlaze iz strujanja iona unutar moždanih neurona.[2]

Klinički se EEG odnosi na snimanje spontane električne aktivnosti mozga tokom određenog vremenskog razdoblja. Dijagnostičke aplikacije uglavnom se fokusiraju ili na potencijal vezan za događaje ili na spektarski sadržaj EEG-a. Prva istražuje moguće fluktuacije koje su vremenski vezane za događaj, poput „pokretanja podražaja“ ili „pritiska na dugme“. Potonji analizira vrstu neuronskih oscilacija (popularno nazvane "moždani talasi") koja se može primijetiti u frekvencijskm domenu EEG signala.

EEG se najčešće koristi za dijagnosticiranje epilepsije, koja izaziva abnormalnosti u očitanju EEG-a.[3] Također se koristi za dijagnosticiranje poremećaja spavanja , dubine anestezije, kome, encefalopatije i moždane smrti. EEG je bio metoda prve linije dijagnoze za tumore, moždani udar i druge žarišne poremećaje mozga,[4][5] ali ova upotreba je smanjena pojavom anatomskih tehnika slikanja visoke rezolucije, kao što su snimanje magnetnom rezonancom (MRI) i kompjuterska tomografija (CT). Uprkos ograničenoj prostornoj rezoluciji, EEG je i dalje dragocjeno sredstvo za istraživanje i dijagnozu. Jedna je od rijetkih dostupnih mobilnih tehnika i nudi vremensku razlučivost milisekundi, što nije moguće s CT, PET ili MRI.

Izvedenice EEG tehnike uključuju evocirani potencijal (EP), koji uključuje prosjeke EEG aktivnosti vremenski ograničene do predstavljanja neke vrste stimulusa (vizuelni, somatosenzorni ili slušni). Električni potencijali (ERP) odnose se na prosječne EEG odgovore koji su vremenski vezani za složeniju obradu podražaja; ova tehnika koristi se u kognitivnoj nauci, kognitivnoj psihologiji i psihofiziološkim istraživanjima.

Ograničenja

[uredi | uredi izvor]

Nažalost, EEG ima svoja značajna ograničenja. Ona se odnose na malu prostornu (EEG registrira električnu aktivnost sa svega 1/3 moždane kore) i vremensku (u standarnim uslovima bilježi talase u trajanju od 20 minuta). Ova ograničenja se dijelom mogu prevazići upotrebom tzv. metoda aktivacije (hipeventilacija, fotostimulacija) ili produženjem snimanja u specifičnim fiziološkim stanjima (spavanje nakon dužeg perioda nespavanja).

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Niedermeyer E. and da Silva F.L. (2004). Electroencephalography: Basic Principles, Clinical Applications, and Related Fields. Lippincot Williams & Wilkins. ISBN 0-7817-5126-8.
  2. ^ Niedermeyer E.; da Silva F.L. (2013). Electroencephalography: Basic Principles, Clinical Applications, and Related Fields. Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 978-0-7817-5126-1.
  3. ^ Tatum, William O.publisher=Demos Medical Publishing (2014). Handbook of EEG interpretation. str. 155–190. ISBN 9781617051807. OCLC 874563370.
  4. ^ "EEG".
  5. ^ Chernecky, Cynthia C.; Berger, Barbara J. (2013). Laboratory tests and diagnostic procedures (6th izd.). St. Louis, Mo.: Elsevier. ISBN 9781455706945.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]