Hadžiefendićeva legija
Hadžiefendićeva legija ili Muslimanska legija je bila bošnjačka domobranska milicija sa sjedištem u tuzlanskoj regiji u NDH na području današnje Bosne i Hercegovine tokom Drugog svjetskog rata. Brigada je formalno bila "Dobrovoljački domobranski puk", a osnovana je krajem decembra 1941. pod komandom bivšeg rezerviste Kraljevske Jugoslavenske vojske majora Muhameda Hadžiefendića. Do kraja godine, Legija je počela formirati bataljone u šest gradova sjeveroistočne Bosne.
Legija je bila najmoćnija i najuspješnija muslimanska domobranska milicija na području Tuzle i borila se protiv jugoslovenskih partizana i četnika u sjeveroistočnoj Bosni između decembra 1941. i oktobra 1943. godine. Do aprila 1942. djelovala je izvan kontrole hrvatskog domobranstva, iako su oni nastavili isporučivati oružje i municiju Legiji. Pripadnici Legije činili su jezgro dobrovoljaca koji su se sredinom 1943. godine pridružili Handžar diviziji, a rezultirajuće slabljenje Legije doprinijelo je njenom uništenju prilikom partizanskog oslobođenja Tuzle u oktobru 1943.
Formiranje
[uredi | uredi izvor]
U decembru 1941, prije raskola između jugoslovenskih partizana i četnika u istočnoj Bosni, sarađivali su u operacijama protiv bošnjačkih sela. Formiranje Hadžiefendićeve legije bio je odgovor Bošnjaka na ove napade. Do kraja decembra 1941. godine, Legija je započela formiranje bataljona u Bijeljini, Brčkom, Gračanici, Puračiću, Živinicama i Tojšićima.[1] Regruti koji su se pridružili Legiji bili su uglavnom muslimanski vojni obveznici koji su odbili pristupiti Hrvatskom domobranstvu.[2]
U januaru 1942. godine Ozrenski partizanski odred sklapa sporazum sa četničkim vođom Dragoslavom Račićem o "čišćenju muslimanskih sela od Hadžiefendićeve [muslimanske] milicije".[3] Legija je kasnije postala najmoćnija i najuspješnija muslimanska milicija u tuzlanskoj regiji,[4][2] do aprila 1942. godine narasla je na brojku između 5.000 i 6.000. NDH zvaničnici su izvještavali da Legija nije priznala ustašku vlast i da je efektivno djelovala izvan kontrole hrvatskog domobranstva. Unatoč tome, i zahtjevima policije NDH da budu raspušteni, Legija je nastavila primati oružje i municiju od hrvatskih domobranskih jedinica u svom području djelovanja jer su se domobranske jedinice oslanjale na podršku Legije u borbi protiv partizana i četnika.[2]
Muslimanski pokret za autonomiju
[uredi | uredi izvor]Suočeni sa kontinuiranim napadima četnika na muslimanska sela u istočnoj Bosni [5] i nesposobnošću ili nespremnošću vlasti NDH da zaštite muslimansko stanovništvo, lokalni muslimanski lideri su se zalagali za autonomiju. Kao dio tog napora, vođe su krajem 1942. godine zatražile od Adolfa Hitlera da se osnuje "bosanska garda" na bazi Hadžiefendićeve legije, koja bi bila pod direktnom kontrolom njemačkog Wehrmachta. Prijedlogom je također tražen prelazak svih muslimanskih pripadnika domobranske i ustaške milicije u nove snage.[6]
Nijemci nisu bili voljni potkopavati NDH i odbijali su podržati ideju "bosanske garde" ili čak muslimanske autonomije. Umjesto toga, Heinrich Himmler je predložio Hitleru da umjesto toga formira muslimansku Waffen-SSdiviziju.[2] To je omogućilo Nijemcima da iskoriste muslimansko razočaranje u NDH u svoju korist.[7] Uprkos prigovorima vlade NDH, to je konačno odobreno u februaru 1943, a Hadžiefendić je angažiran da pomaže u regrutaciji. Do sredine maja okupljeno je 6.000 pripadnika Hadžiefendićeve legije za uvođenje u 13. Waffen brdsku diviziju SS Handschar. [8]
Uništenje
[uredi | uredi izvor]Nakon regrutovanja mnogih njenih pripadnika u 13. SS diviziju 1943. godine, Tuzlu su u oktobru 1943. oslobodili partizani. Mnogi pripadnici Legije dezertirali su u to vrijeme u partizane.[2] Tokom borbi Hadžiefendić i 55 njegovih ljudi su ubijeni i legija je prestala da postoji.[8]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Hoare 2007.
- ^ a b c d e Redžić 2005.
- ^ Hoare 2006.
- ^ Greble 2011.
- ^ Tomasevich 1975.
- ^ Tomasevich 2001.
- ^ Pavlowitch 2008.
- ^ a b Lepre 1997.
Izvori
[uredi | uredi izvor]- Greble, Emily (2011). Sarajevo, 1941-1945: Muslims, Christians, and Jews in Hitler's Europe. Ithaca: Cornell University Press. ISBN 978-0-80144-921-5.
- Hoare, Marko Attila (2006). Genocide and Resistance in Hitler's Bosnia: The Partisans and the Chetniks 1941–1943. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-726380-8.
- Hoare, Marko Attila (2007). The History of Bosnia: From the Middle Ages to the Present Day. London: Saqi. ISBN 978-0-86356-953-1.
- Lepre, George (1997). Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atglen, Philadelphia: Schiffer Publishing. ISBN 0-7643-0134-9.
- Pavlowitch, Stevan K. (2008). Hitler's new disorder: the Second World War in Yugoslavia. Columbia University Press. ISBN 978-0-231-70050-4.
- Redžić, Enver (2005). Bosnia and Herzegovina in the Second World War. Abingdon: Frank Cass. ISBN 978-0-7146-5625-0.
- Tomasevich, Jozo (1975). War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks. 1. San Francisco: Stanford University Press. ISBN 0-8047-0857-6.
- Tomasevich, Jozo (2001). War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration. 2. San Francisco: Stanford University Press. ISBN 0-8047-3615-4.