Hertzsprung–Russellov dijagram

Hertzsprung–Russellov dijagram

Spektralni tip

Smeđi patuljci

Bijeli patuljci

Crveni patuljci

Subpatuljci

Glavni niz
("patuljci")

Subdivovi

Divovi

Svijetli divovi

Superdivovi

Hiperdivovi

apsolutna
magni-
tuda
(M_V)

Hertzsprung–Russell dijagram (fon. "Herdsbron-Rasel", HR dijagram, HRD) je šema klasifikacije zvijezda u x-y dijagramu. Naziv potječe od astronoma Einar Hertzsprunga (1873-1967) i Henry N. Russell (1877-1957) koji su ustanovili da zvijezde iste spektralne klase, patuljci i divovi, imaju istu temperaturu i sjaj. Ovaj dijagram je postao ključni instrument za razumijevanje evolucije zvijezda

Klasifikacija zvijezda

Kod HRD je spektralna klasa apscisa a apsolutni sjaj ordinata. Kod teorija zvjezdane evolucije koristi se efektivna temperatura (apscisa) i klasa luminoznosti (ordinata). Porast efektivne temperature je mjera energetskog zračenja, dok je klasa luminoznosti ukupna energija koja je oslobođena zračenjem. U HRD-u svaka zvijezda se predstavlja tačkom. Tačke sjajnih i vrućih zvijezda nalaze se lijevo gore, dok hladne i tamne desno dole. Većina zvijezda, kao i naše Sunce, raspoređena je na tzv. glavnom nizu koji se proteže od O- do M zvijezda. Divovske zvijezde, identične spektralne klase, imaju veći sjaj i zauzimaju veći radij u diagramu, koji je ograničen AGB ogrankom. Iznad se nalazi područje naddivova. Ispod glavnog niza, slabijeg sjaja za 1-3 magnitude, nalazi se područje subpatuljaka spektralne klase F do M. Bijeli patuljci nalaze se kod spektralne klase B i G. U vodoravnom, zamišljenom produžetku, divovskog ogranka nalazi se praznina tzv. Hertzsprungova praznina. Promjenljive zvijezde se su, ovisno o osobinama, rasute po dijagramu. Nestabilni pojas, područje raznih vrsta promjenjivih zvijezda, počinje od hiperdivova preko glavnog niza do bijelih patuljaka. Relativna učestalost pojedinih tipova ovisi o gustoći raspoređenih zvijezda. Neravnomjerna gustina je posljedica zvjezdane evolucije. Tokom evolucije zvijezde mjenjaju sjaj i efektivnu temperaturu. Ukoliko evolucija duže traje onda se zvijezde i "zadrže" na nekom, području HRD čime zauzeta površina raste. Obrnuto kratka evolucija smanjuje površinu koju dotične zvijezde zauzimaju. Tako nastaje karakterističan oblik HR dijagrama.

Reference

Bibliografija

• Casagrande, L.; Portinari, L.; Flynn, C. (November 2006). "Accurate fundamental parameters for lower main-sequence stars". MNRAS. 373 (1): 13–44. arXiv:astro-ph/0608504. Bibcode:2006MNRAS.373...13C. doi:10.1111/j.1365-2966.2006.10999.x. S2CID 16400466.
• Porter, Roy (2003). The Cambridge History of Science. Cambridge, UK: Cambridge University Press. str. 518. ISBN 978-0-521-57243-9.
• Sekiguchi, Maki; Fukugita, Masataka (August 2000). "A Study of the B-V Color-Temperature Relation". The Astronomical Journal. 120 (2): 1072–1084. arXiv:astro-ph/9904299. Bibcode:2000AJ....120.1072S. doi:10.1086/301490. S2CID 14679334. Pristupljeno 2008-09-14.
• Smith, Robert (1995). Observational Astrophysics. Cambridge, UK: Cambridge University Press. str. 236. ISBN 978-0-521-27834-8.

Vanjski linkovi

• Omega Cen H-R Arhivirano 11. 11. 2020. na Wayback Machine animation of a Hertzsprung–Russell diagram created from real Hubble data
• JavaHRD an interactive Hertzsprung–Russell diagram as a Java applet
• BaSTI a Bag of Stellar Tracks and Isochrones, simulations with FRANEC code by Teramo Astronomical Observatory
• Leos Ondra: The first Hertzsprung-Russell diagram
• Who first published a Hertzsprung-Russell diagram? Hertzsprung or Russell? Answer: neither! Arhivirano 15. 5. 2021. na Wayback Machine