Idi na sadržaj

Kramer protiv Kramera

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kramer protiv Kramera
Originalni poster za film
RežiserRobert Benton
ProducentStanley R. Jaffe
Richard Fischoff
Scenarist(i)Robert Benton
UlogeDustin Hoffman
Jane Alexander
Meryl Streep
Justin Henry
Howard Duff
George Coe
JoBeth Williams
MuzikaErma E. Levin
ŽanrDrama
KinematografijaNestor Almendros
MontažaGerald B. Greenberg
ProdukcijaColumbia Pictures
DistributerColumbia Pictures
Premijera19. decembar 1979.
Trajanje105 minuta
ZemljaSAD
JezikEngleski
Zarada106,3 miliona $[1]

Kramer protiv Kramera (engleski: Kramer vs. Kramer) američki je dramski film snimljen 1979. u režiji Roberta Bentona, koji je također napisao adaptirani scenarij zasnovan na romanu Averyja Cormana. Film je priča o razvodu jednog bračnog para i njegov utjecaj na tu porodicu, uključujući i njihovog mladog sina. Dobitnik je pet Oscara u kategorijama za najbolji film, najboljeg glumca, najbolji adaptirani scenarij, najbolju sporednu žensku ulogu i najbolju režiju.[2]

Radnja

[uredi | uredi izvor]

Ted Kramer (Dustin Hoffman) neumorni je direktor jedne reklamne firme koji je upravo zaključio jedan ogroman ugovor. Međutim, kad odlazi kući, saznaje da ga njegova supruga Joanna (Meryl Streep) napušta. Govoreći mu da ona treba da se pronađe, ona ostavlja Teda da se sam brine o njihovom sinu Billyju (Justin Henry). Ted i Billy počinju da se sukobljavaju pošto Ted više nema vremena da podnese svu težinu posla, dok Billyju nedostaje sva ljubav i pažnja koju je imao od majke. Nakon mnogo mjeseci nemira, Ted i Billy počinju da se navikavaju na novonastalu situaciju i uskoro počinju da se zbližavaju i brinu jedan o drugome. Ted se sprijateljio sa svojom komšinicom Margaret (Jane Alexander), koja je prije savjetovala Joannu da napusti Teda.

Margaret je samohrana majka i njih dvoje postaju srodne duše. Jednog dana dok su sjedili u parku i posmatrali svoju djecu kako se igraju, Billy se povređuje na igralištu tako što je zadobio posjekotinu na licu. Ted ga nosi u naručju i trči kroz ulice i, uprkos saobraćaju, nosi ga u bolnicu, gdje ga tješi, što predstavlja njegovu uvećanu emotivnu povezanost i odgovornost prema njemu otkad ga je supruga napustila.

Petnaest mjeseci nakon odlaska Joanna se vraća u New York da bi tražila starateljstvo nad Billyjem i onda počinje borba kome će dijete pripasti. Tokom saslušanja, Ted i Joanna su nepripremljeni za brutalnu borbu čiji su glavni inicijatori bili njihovi advokati. Na primjer, Margaret je bila primorana da prizna da je ona savjetovala Joannu da napusti Teda ako stvarno nije bila sretna sa njim kao što je tvrdila, mada ona također pokušava da kaže Joanni u sudnici da je se njen muž jako promijenio. Međutim, otežavajuće okolnosti da je Ted bio izbačen s posla zbog njegovih konfliktnih obaveza oko sina, i da je bio primoran da prihvati slabije plaćen posao, obznanjuju se na sudu, kao i detalji Billyjeve povrede na igralištu.

Konačno, sud dodjeljuje starateljstvo nad Billyjem Joanni, ne toliko zbog dokaza iznesenih protiv obje strane nego zbog predrasude da se dijete najbolje uzgaja od strane majke. Ted raspravlja o tome da se žali na odluku, ali ga njehov advokat upozorava da sam Billy bi trebao onda da zauzme stav na ponovnom ročištu i da Ted ne bi trebao izlagati svog sina takvim neugodnostima. Zbog toga on odustaje od žalbe. U jutro kad se Billy trebao preseliti kod Joanne Ted i Billy pripremaju doručak zajedno, ali to je jelo koje je Ted pokušao napraviti prvog jutra nakon što je Joanna otišla. Oni se grle u ovom jako emotivnom trenutku, pošto znaju da je ovo ustvari njihov posljednji doručak zajedno. Joanna zove iz prizemlja, tražeći od Teda da siđe dolje da razgovaraju. Ona kaže Tedu, dok ona voli Billyja i želi ga sa sobom, ona je svjesna da je on već kod kuće, i da je njegov pravi dom sa Tedom. Zato ona odlučuje da ga ne uzima od njega. Nakon što ulazi u lift, ona pita svog bivšeg muža: "Kako izgledam?". Ted odgovara: "Izgledaš odlično" i zatim se vrata lifta zatvaraju i ostavljaju Joannu, punu emocija, koja odlazi na sprat da priča s Billyjem.[1]

Uloge

[uredi | uredi izvor]

Nagrade

[uredi | uredi izvor]

Oscari

[uredi | uredi izvor]

Zlatni globus

[uredi | uredi izvor]
  • Najbolja drama
  • Dustin Hoffman - najbolji glumac
  • Meryl Streep - najbolja sporedna ženska uloga
  • Robert Benton - najbolji scenarij

BAFTA

[uredi | uredi izvor]

Film je bio nominiran za BAFTA-u u šest kategorija, ali nije osvojio nijednu.

Ostale nagrade

[uredi | uredi izvor]
  • Najbolji strani film - Japanska akademija filmske umjetnosti
  • Dustin Hoffman - najbolji strani glumac - nagrada David Di Donatello
  • Justin Henry - najbolja sporedna muška uloga - nagrada David Di Donatello
  • Najbolji strani film - nagrada David Di Donatello
  • Robert Benton - nagrada za životno djelo - Udruženje režisera Amerike
  • Dustin Hoffman - najbolji glumac - nagrada filmskih kritičara Los Angelesa
  • Robert Benton - najbolji režiser - nagrada filmskih kritičara Los Angelesa
  • Najbolji film - nagrada filmskih kritičara Los Angelesa
  • Robert Benton - najbolji scenarij - nagrada filmskih kritičara Los Angelesa
  • Meryl Streep - najbolja sporedna glumica - nagrada filmskih kritičara Los Angelesa
  • Dustin Hoffman - najbolji glumac - Nacionalno udruženje filmskih kritičara (SAD)
  • Robert Benton - najbolji režiser - Nacionalno udruženje filmskih kritičara (SAD)
  • Meryl Streep - najbolja sporedna glumica - Nacionalno udruženje filmskih kritičara (SAD)
  • Najbolji film - nagrada udruženja filmskih kritičara New Yorka
  • Dustin Hoffman - najbolji glumac - nagrada udruženja filmskih kritičara New Yorka
  • Meryl Streep - najbolja sporedna glumica - nagrada udruženja filmskih kritičara New Yorka
  • Robert Benton - najbolji adaptirani scenarij - nagrada udruženja pisaca Amerike [1]

Zanimljivosti

[uredi | uredi izvor]
  • Dustin Hoffman koji je i sam prošao kroz razvod braka uoči samog snimanja filma, doprinio je filmu svojim ličnim iskustvom i dijalogom tako da mu je režiser Robert Benton ponudio kredit za doprinos scenariju. Hoffman je to ipak odbio.
  • Meryl Streep je napisala svoj sopstveni govor u sudnici pošto joj je to režiser Robert Benton predložio, ali tek nakon što mu se ona požalila da nije zadovoljna načinom na koji je originalni govor napisan.
  • Žena koju Hoffman ljubi na zabavi je Ingeborg Sørensen, bivša Miss Norveške i model Playboya.
  • Golišava scena JoBeth Williams bila je optički zamračena za kino izdanje kako bi izbjegao rejting R. Verzija za televiziju nije imala ovu scenu zamračenu.
  • Dustin Hoffman planirao je trenutak kad razbija čašu vina o zid tokom scene u restoranu sa Streep. Jedina osoba koja je bila upozorena na ovo bio je snimatelj kako bi bio siguran da ne propusti scenu. Streep je bila šokirana, a njena reakcija bila je stvarna, ali ona je ostala glumiti do kraja scene sve dok režiser nije uzviknuo rez. U dokumentarcu na DVD-u ona se sjeća da je zagalamila na Hoffmana čim se scena završila zato što ju je jako zaplašio.
  • James Caan je dobio ponudu za ulogu Teda Kramera, ali ju je odbio.
  • Meryl Streep je snimala scene za film Manhattan tokom pauza u snimanju ovog filma.
  • Na glavnoj zabavi nakon ceremonije dodjele Oscara, glumica Meryl Streep zaboravila je statuu Oscara dok je bila u ženskom toaletu.
  • Kad je Justin Henry bio nominiran za Oscara za najbolju sporednu mušku ulogu, sa samo osam godina bio je najmlađi glumac koji je ikad bio nominiran za ovu nagradu u bilo kojoj kategoriji, rekord koji i dan-danas nije prevaziđen.
  • Drveće je još uvijek zeleno u scenama koje su se odvijale u New Yorku, što nerealno odslikava vrijeme Halloweena i Božića.
  • Muzika na samom početku filma je koncert za mandolinu Antonija Vivaldija.[1]

Kritike

[uredi | uredi izvor]

... Ovaj film ne bi bio ni upola tako dobar, interesantan i fascinirajući da je kojim slučajem zauzeo bilo čiju stranu. Film je o situaciji bogatoj u mogućnostima za zauzimanjem strana: razvod i borba kome će pripasti dijete. Ali šta je važno u ovakvoj priči (kako na filmu tako i u stvarnom životu) nije u tome ko je u pravu a ko u krivu, nego da li su osobe umiješane sposobne da se ponašaju onako kako odgovara njihovom uzrastu ...

Roger Ebert [3]

... Sociološke vrijednosti Bentonove porodične melodrame premašuju umjetničke: film je odrazio zbunjenost mnogih poslovnih žena koje su željele da izgrade svoj identitet nezavisan od njihovih uloga supruga-majki ...

Emanuel Levy, Variety [4]

... Neki filmovi kao da ne zaslužuju Oskara. Uvijek sam bio mišljenja da je "Apokalipsa danas" trebao da osvoji Oskara 1980. radije nego "Kramer protiv Kramera," ali filmska adaptacija Avery Cormanovog romana o razvodu braka (i iznenađujuća borba oko starateljstva) došla je baš u pravo vrijeme. Bilo je to u doba sedamdesetih kada su sudovi počeli da se odmiču od njihovog nepisanog pravila da se starateljstvo nad djecom uvijek dodjeljuje majkama, i zato je "Kramer protiv Kramera" bio snažni "bez greške" dokument o razvodu ...

James Plath, Movie Metropolis [5]

Prethodi: Oscar za najbolji film
1979. 		Slijedi:
Lovac na jelene Obični ljudi

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c d e http://www.imdb.com/title/tt0079417/
  2. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 18. 8. 2012. Pristupljeno 13. 1. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. ^ http://rogerebert.suntimes.com/apps/pbcs.dll/article?AID=/19791201/REVIEWS/41004001
  4. ^ http://www.rottentomatoes.com/m/kramer_vs_kramer/
  5. ^ http://moviemet.com/review/kramer-vs-kramer-blu-ray-review

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kramer_protiv_Kramera&oldid=3636418"