Lirska pjesma

Lirska poezija je formalna vrsta poezije koja izražava lične emocije ili osjećaje, tipično izgovorene u prvom licu.^[1] Dobila je naziv po obliku antičke lirske grčke književnosti, koja je definisana muzičkom pratnjom, obično na žičanom instrumentu poznatom kao lira.^[2] Ovaj pojam svoj značaj u književnoj teoriji duguje podjeli koju je razvio Aristotel između tri široke kategorije poezije: lirske, dramske i epske.

Lirska poezija nastala je u svojevrsnom sinkretizmu (grčki synkretismos, stapanje, sjedinjavanje) govora, plesa, muzike, glume i književnosti, od kojih su se kasnije razvile zasebne umjetnosti. Zato prihvatanje lirskog govora, (odnosno razumijevanje lirike) pomaže u razumijevanja svih vidova izražavanja jezika, u kojem je gotovo nemoguće odvojiti osjećaj za ritam i muziku od shvatanja značaja pojedinih riječi.

Zbog sažetosti jezičkog izraza, zbog naglašavanja osjećajnog dojma, zbog naglašavanja na jedinstvu ritma i zvuka riječi s njihovim značenjem, lirska poezija se odlikuje i posebnim odnosom prema onom o čemu se u njoj govori. O čemu lirika govori je izraz neposrednog, trenutnog i ličnog iskustva u kojem se gube sve razlike između subjektivnog i objektivnog, vanjskog i unutrašnjeg, pojedinačnog i općenitog "ja" i svijeta. Zbog toga se lirska poezija smatra subjektivnom za razliku od objektivnosti epske poezije i proze, čime se želi naglasiti da lirika ne može opisivati događaje ni izricati općenito važne misli, nego može samo govoriti o neposrednom osobnom iskustvu.

Kad opisuje neki događaj i kad govori o nekim općim misaonim stavovima, prava lirika pronalazi poseban, vlastiti pristup zbilji, u kojem i uobičajene stvari, događaji i misli dobijaju sasvim nove misaone dimenzije.

Struktura lirske pjesme

Zbog kratkoće i sažetosti izraza lirska pjesma je naizgled veoma jednostavna. U nekoliko rečenica se iznosi neki doživljaj, pejzaž, predmet ili osoba, ili se izražava neka misao. Stvarno razumijevanje lirike zavisi od nekih preduslova: o sposobnosti čitaoca (odnosno slušatoca), o njegovom obrazovanju i osjetljivosti upravo za lirski izraz, o poznavanju tradicije unutar koje je pjesma napisana, o poznavanju jezika te književne problematike izraza. Osim ovoga, lirika se ne može uvijek i svugdje prihvatiti i razumjeti kao lirika.

Osnovna struktura lirske pjesme može se zapaziti razmotri li se tema, kompozicija, jezik i ritmička organizacija pjesme. Tematike lirskih pjesama govore o svemu o čemu se uopće može govoriti, ali se poredbenom analizom može ustvrditi:

pokušaji da se lirski izraz potpuno odvoji od značenja nisu doveli do uspjeha, jer svaka lirska pjesma ipak govori o nečemu.

Riječi u njoj zadržavaju neko značenje, premda je to značenje često veoma različito od uobičajenih značenja.

određene teme se u lirici javljaju češće od ostalih. Lirske teme mijenjale su se tokom vremena, ali su zadržale (barem u lirici evropskog kulturnog kruga) sklonost prema izražavanju nekih važnih i tipičnih tema vezanih za: ljubav, smrt, prolaznost, zavičaj, s onim što je čovjeku božansko i sveto, te (posebno u novije vrijeme) sa samim pjesništvom.

Motivi u lirici su vezani zajedničkom temom, osobinama pjesnika, a raspoređeni su u cjelinu tako što se prvi motiv najprije razvija daljim slijedom opisa osobina pjesnika, a zatim zaključuje ponavljanjem prvog motiva uz određenu varijaciju.

U lirici nema pripovijedanja ni dugih opisa, a cjelina ne može biti postignuta zatvaranjem "između" početka i završetka onog što se pripovijeda, niti nekom iscrpnošću opisa koji zahvaća cjelinu opisanog. Lirika navodi niz asocijacija uz glavni motiv. Jedan motiv razvija se nizanjem paralelnih motiva s manjim varijacijama ili sa određenim kontrastima. Do izuzetnog značenja u lirskim pjesmama se dolazi putem ritma i zvuka, naročitog rasporeda riječi u stihovima, te posebnog rasporeda stihova u pjesmi.

Jezik i ritmička organizacija lirske pjesme pri tome se ne mogu uopće razmatrati odvojeno od teme i kompozicije. Način na koji je u lirskoj pjesmi obrađena tema potpuno zavisi od uspješnog pronalaženja jedinstva ritma, zvuka i značenja riječi, takvog jedinstva kakvo omogućuje da sve komponente strukture pjesme ravnopravno djeluju u ostvarivanju onog smisla koji na čitaoca ostavlja najdublji dojam.

Lirska pjesma u Bosni i Hercegovini

Lirske pjesme u Bosni i Hercegovini obuhvataju: sevdalinke, pjesme uz rad, svadbene, uspavanke i šaljive. Među lirskim vrstama bošnjačke usmene književnosti posebno se izdvaja ljubavna pjesma sevdalinka. Najčešći oblici stiha u sevdalinci su: epski (nesimetrični) deseterac, simetrični i nesimetrični osmerac, jedanaesterac, trinaesterac i lirski (simetrični) deseterac, obično u rasponu od 5 do 15 stihova. Melostrofu (oblik pjevane strofe), odlikuju raznoliko izmjenjivani pripjevi. Pjevana je u različitim prilikama, bez muzičke pratnje ili uz pratnju saza te u novije doba harmonike.

Vanjski linkovi

Lirska pjesma - teorija bošnjačke književnosti, na camo.ch

Reference

^ Scott, Clive, Vers libre : the emergence of free verse in France, 1886–1914 Clarendon Press, Oxford ISBN 9780198151593
^ Miller, Andrew. Greek Lyric: An Anthology in Translation/books?id=80MpjrOfTH8C&pg=PR12 pp. xii ff]. Hackett Publishing (Indianapolis), 1996. ISBN 978-0872202917.

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Lirska pjesma

[1] Scott, Clive, Vers libre : the emergence of free verse in France, 1886–1914 Clarendon Press, Oxford ISBN 9780198151593

[2] Miller, Andrew. Greek Lyric: An Anthology in Translation/books?id=80MpjrOfTH8C&pg=PR12 pp. xii ff]. Hackett Publishing (Indianapolis), 1996. ISBN 978-0872202917.

[1]

[2]