Livanjsko polje
Livanjsko polje je kraško polje u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Obzirom da je polovina ovog polja redovno pod vodom, Livanjsko polje je ustvari kombinacija močvara izvanredne vrijednosti, važnog staništa za ptice, te tresetišta i livada, u kojima su nastanjene endemske i rijetke vrste. Njegova južna granica je urezana bogatim poljoprivrednim područjima, dok se šumoviti predjeli, tipični za umjerenu klimu, nalaze na sjevernoj strani polja.[1]
Položaj
[uredi | uredi izvor]Prostire se između kraških planina Dinare (najviši vrh Troglav 1913 m.n.m) i Kamešnice (1849 m.n.m) na jugozapadu, krečnjačke površine sa Grabovičkom planinom (1008 m.n.m) na jugoistoku, Tušnice na istoku, Krug planine (suhovrh, 1457 m.m.m) i Cincara na sjeveroistoku, Golije na sjeveru, te Šatora (1872m) i Staretine (1892 m.n.m) na zapadu. Polje ima površinu od 405 km2 i pretpostavlja se da je najveće kraško polje na svijetu[2], dinarski je izduženo 64 km (najduže među kraškim poljima kod nas), prosječno široko 6 km (njegova najveća širina iznosi 12 km), te na prosječnoj visini od 720 metara iznad mora.
Hidrografija
[uredi | uredi izvor]Livanjsko polje sadrži impresivnu mrežu površinskih i podzemnih tokova, uključujući rijeke, izvore, ponore i jezera. Najveće je plavno područje u Bosni i Hercegovini i jedno od najvećih u ovom dijelu svijeta. Ispitivanja tla pokazuju da je Livanjsko polje tokom neogena bilo pod vodom. Na samom se polju nalazi nekoliko zaostalih jezera, od kojih je Buško jezero najveća umjetna akumulacija u ovom dijelu kontinenta, a valja spomenuti i Brežinsko jezero na sjeverozapadu polja. Kroz Livanjsko polje protiče i nekoliko rijeka-ponornica, koje pripadaju Jadranskom slivu. Najznačajnije su: Sturba, Žabljak, Bistrica, Brina, Plovuča, Jaruga, Ričina, koje su bogate ribom i rakovima, kao i mnogi ponori, odnosna vrela, omiljeno izletište Livnjaka u ljetnim mjesecima.
Klima
[uredi | uredi izvor]Gradnjom akumulacije Buško Blato tokom 1960-ih godina došlo je do promjene klime na širem području Livna. Duge i hladne zimske mjesece pune snijega, sa karakterističnim sjevernim vjetrom burom, zamijenile su pretežito kišovite zime, sa nešto smanjenom količinom padavina, te duga, topla ljeta.
Naseljena mjesta
[uredi | uredi izvor]Najveće mjesto Livanjskog polja je Livno, po kojemu je polje i dobilo ime, grad i središte općine sa oko 40.000 stanovnika. Livno je smješteno na sjeveroistočnom dijelu polja, pod brdom Bašajkovac. Najveća sela Livanjskog polja su: Veliki Guber, Grborezi, Podhum, Prolog, Čuklić, Zabrišće, Bila, Čelebić, Lusnić, Strupnić, Kovačić, Vrbica, Bojmunte.
Flora i fauna
[uredi | uredi izvor]Vegetacija ovog područja je posebna mješavina sjevernoevropske flore travnjaka i mediteranskih priobalnih biljaka, dok velike površine polja zauzima šuma hrasta koja je važna za očuvanje tla. Prisutna je značajna populacija rijetkih ptica uključujući populacije: eje livadarke (Circus pygargus), orla kliktaša (Aqiula pomarina), crvenonoge prutke (Tringa totanus), šljuke (Gallinago gallinago) i bukavaca (Botaurus stellaris). Livanjsko polje je, također, od izuzetne međunarodne važnosti za kosca (Crex crex).[3]
Livanjsko polje je istovremeno i tradicionalno područje za uzgoj krava i ovaca, iz čega rezultira i proizvodnja mlijeka, odnosno glasovitog livanjskog sira. Stanovnici polja bave se također i proizvodnjom i uzgojem tradicionalnih kontinentalnih povrtnih kultura, među kojima se krompir i kupus ubrajaju u najpopularnije.
Divlji konji
[uredi | uredi izvor]Obronci planine Cincar koji se spuštaju u ravan polja su dom za oko 350 divljih konja. Susreću se na magistralnim putem M-16, na dionici između Kupresa i Livna, niže prevoja Borova Glava, na visoravni Krug. Tokom zimskih mjeseci mogu se vidjeti desetine, nekada i stotine konja koji ližu so pored puta. Svoje mjesto u divljini dobili su tokom 70-ih godina XX vijeka kada su ih stanovnici livanjskih sela pustili na slobodu. Razlog tome bila je zamjena konja poljoprivrednim mašinama.
Odlikuje ih nevjerovatna čistoća i raznolikost boja ovih konja, te izuzetna mirnoća. Nemirni postaju samo kada se bore za prevlast u krdu, te kada se bore za osvajanje nove ženke. Nazvani su divlji konji ali najljepše ih opisuju rijeći slobodni konji. Konji se instiktivno kriju od ljudi jer, su izloženi su konjokradicama, bilo zbog preprodaje mesa ili zabave. Livanjski divlji konji su zakonom zaštićeni. Od 2010. godine o divljim konjima brine planinarsko-ekološko društvo “Borova Glava” iz Livna, koje je izradilo nove lokve i objekte gdje se za konje skladišti hrana.[4]
Ramsarsko područje
[uredi | uredi izvor]Polje je najvažnije mjesto zimovanja, migracije i uzgoja ptica močvarica i grabljivica u Bosni i Hercegovini i ključno mjesto u Centralnoj Evropi tokom seobe ptica. Godine 2008. proglašeno je za važno stanište od međunarodnog značaja pod okriljem međunarodne Ramsarke konvencije.[5],
Ekološka ugroženost
[uredi | uredi izvor]Prijetnje bogatstvima Livanjskog polja su neprikladno korištenje zemljišta i upravljanja vodama. Nove planirane prijetnje uključuju isušivanje plavnih područja prikupljanjem i zadržavanjem voda u bazenima ili njihovim transferom putem umjetnih kanala i tunela, što može dovesti u opasnost tradicionalne privredne aktivnosti koje se većinom odnose na uzgoj stoke i proizvodnju sira od čega trenutno živi oko 600 porodica. Najpoznatiji proizvod s ovog područja, Livanjski sir, je dobar razlog za zaštitu tzv. "Umjerenih travnjaka". Održavanje ovakvog tradicionalnog načina korištenja zemljišta je od velikog značaja uzevši u obzir da dalmatinska obala u susjednoj Hrvatskoj prima pitku vodu iz gornjeg Cetinskog sliva s Livanjskim poljem kao najznačajnijim vlažnim staništem.
Ugalj i treset
[uredi | uredi izvor]Eksploatacija uglja i treseta iz otvorenih kopova, se u Livanjskom polju u ovom trenutku provode u jako maloj mjeri. Ako bi došlo do povećanja eksploatacije, iskopane jame bi se punile vodom, što bi smanjilo nivo podzemnih voda. Ukoliko bi se još voda odvodila kanalima, problem bi postao očigledniji.
Požari
[uredi | uredi izvor]Požari predstavljaju veliku opasnost, jer mijenjaju sastav livadskog tla kao i vegetacije koja se na njemu nalazi. Iako su povremeni prirodni požari korisni, požari koje uzrokuje čovjek mijenjaju sastav vegetacije što dovodi do dezertifikacije u nekim dijelovima polja.
Podzemni požari
[uredi | uredi izvor]Još jedna srodna pojava je nasumično podzemno sagorijevanja treseta i uglja. Kada je nivo vode nizak, požari se šire ispod površine tla, te ih je skoro nemoguće ugasiti, osim u slučaju prirodnog podizanja nivoa podzemnih voda, i/ili površinskog plavljenja. U 2001. godini, nekih 4 kvadratna kilometra treseta u Ždralovcu, na sjevernom dijelu polja, izgorjelo je ispod zemlje za dva mjeseca. Štetu nije bilo moguće izračunati.[1]
Smanjenje uzgoja stoke
[uredi | uredi izvor]Tradicionalna poljoprivreda – uzgoj goveda i ovaca i pravljenje poznatog livanjskog sira od njihovog mlijeka – oduvijek je podupiralo održivost neizmjerno vrijednih prirodnih staništa Livanjskog polja. Intenzivna ispaša je pomogla da se održe prirodni livadski eko-sistemi. Međutim, od perioda 1970-ih godina, te tokom rata iz 1990-ih, mnoge porodice koje su se bavile ovim poslovima napustile su svoja sela, i nikada se više nisu vratile. Kako je stoke sve manje, livade guta šuma. Rat u Bosni i Hercegovini je prepolovio broj grla stoke tokom relativno kratkog perioda vremena.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]- planina Velika Golija
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Livanjsko polje
- ^ Livanjsko polje
- ^ Informacioni servis Ramsarskih područja - rsis.ramsar.org
- ^ "Divlji konji atrakcija Livanjskog kraja". Arhivirano s originala, 10. 4. 2021. Pristupljeno 13. 8. 2020.
- ^ Međunarodno priznanje za najveće kraško polje u BiH
