Idi na sadržaj

Norveška

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kraljevina Norveška
Kongeriket Norge (nb)
Kongeriket Noreg (nn)
Norgga gonagasriika (se)
Zastava Norveške Grb Norveške
Zastava Grb
Uzrečica: Alt for Norge
(bosanski: Sve za Norvešku)
Himna: "Ja, vi elsker dette landet"
(bosanski: Da, mi volimo ovu zemlju)
Položaj Norveške na karti
Položaj Norveške
Glavni grad Oslo
59°54.78′N 10°44.41′E / 59.91300°N 10.74017°E / 59.91300; 10.74017
Najveći grad Oslo
Službeni jezik norveški
(bokmål (književni) i nynorsk (novi norveški)
sjevernolaponski
Državno uređenje Ustavna monarhija, Jednostavna država, Parlamentarni sistem
• Kralj
 Harald V
Jonas Gahr Støre
Zakonodavstvo
Nezavisnost raskid unije sa Švedskom 
• Priznato
 7. juni 1905. 
Površina
• Ukupno
 385.207[1] km2 (67.)
• Vode (%)
 6
Stanovništvo
• Ukupno (2024)
 5.550.203[2] (120.)
14,4 (213.)/km2 
BDP (PKM) 2018
• Ukupno
 $397 milijardi[3] (46.)
$74.065[3] 
Gini (2017) 26,1[4] (1.)
HDI (2022) ▲ 0.966[5] (visok) (2.)
Valuta Kruna (NOK)
Vremenska zona CET (UTC+1)
- ljeti CEST (UTC+2)
Topografija
Galdhøpiggen
2 469 m
Mjøsa
368 km2
Glomma
598 km
Pozivni broj +47
Internetska domena .no

Norveška je država na sjeveru Evrope. Graniči sa Švedskom, Finskom i Rusijom, uz morsku granicu sa Danskom. Jedna je od država osnivača UN-a, NATO-a, Vijeća Evrope, i Nordijskog vijeća. Članica je evropskog ekonomskog prostora, WTO-a i OECD-a, a također je i dio šengenske zone. Održava bliske veze sa SAD-o i EU-om i njenim državama članicama iako su stanovnici Norveške na dva referenduma o pridruživanju toj uniji glasali negativno. Sa snagama UN-a aktivno učestvuje u međunarodnim misijama, posebno u Afganistanu, na Kosovu, Sudanu i Libiji.

Historija

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Historija Norveške

Vikinzi su dva vijeka pljačkali i palili Evropu dok nisu prihvatili kršćanstvo 994. za vladavine Olafa Tryggvasona. Promjene u kraljevini trajale su kao proces još nekoliko stoljeća. 1397. Norveška je ušla u uniju sa Danskom i u tom savezu ostala sljedećih 400 godina. 1814. Norvežani su se odvojili od Švedske i donijeli svoj ustav. Šveđani su tada okupirali Norvešku vojnom silom, ali su ipak dopustili da Norveška zadrži svoj ustav pod uvjetom da ostane u uniji pod švedskom krunom.

Norveška je 1834. imala 1.050.000 stanovnika. Kopnena vojska Unije Švedske i Norveške je imala 45 hiljada vojnika, a mornarica 30 galija.[6]

Nacionalni osjećaji bujali su u 19. stoljeću i nacionalni romantizam dostigao je vrhunac 1905, kad je Norveška mirnim putem, referendumom izborila nezavisnost. Iako je bila neutralna tokom Prvog svjetskog rata, ipak je pretrpjela znatne gubitke u brodovlju i indirektnu privrednu štetu. Norveška je javno proglasila neutralnost na samom početku Drugog svjetskog rata, ali ju je Treći rajh ipak okupirao na punih 5 godina. 1949. napustila je politiku neutralnosti i pristupila NATO savezu.

Otkriće nafte i zemnog plina ranih 60-ih godina u njihovim teritorijalnim vodama potpuno je promijenilo ekonomsku sliku te zemlje. Na referendumu 1994. građani Norveške odbili su se pridružiti Evropskoj uniji. Danas im je glavna zadaća održati najviši standard u Evropi i planirati šta činiti kad se iscrpe rezerve prirodnih energenata.

Geografija

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Geografija Norveške

Pruža se dužinom od 1.750 km zapadnim i krajnjim sjevernim dijelom Skandinavskog poluostrva. Njena obala spada u najrazuđenije obale u Evropi, ali i svijetu. Ima, što manjih, što većih, oko 50.000 ostrva. Bogata je rijekama i jezerima. Najviši vrh u Norveškoj je Galdhøpiggen (2.469 m). Samo 2,28% tla je obradivo. Poznata je kao Zemlja hiljadu fjordova.

Politički sistem

[uredi | uredi izvor]

Prema Ustavu Norveške, koji je usvojen 16. maja 1814. godine[7] po uzoru na Američku deklaraciju o nezavisnosti iz 1776. godine i Francusku revoluciju iz 1789. godine, Norveška je unitarna ustavna monarhija s parlamentarnim sistemom vlasti. U političkom smislu, kralj ima najvažniju ulogu u državi, dok ista uloga u okviru Vlade pripada premijeru. Vlast je podijeljena na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast što je definisano i Ustavom Norveške koji je najviši dokument te zemlje. Monarh službeno zadržava izvršnu vlast ali su se uvođenjem parlamentarnog sistema vlasti, dužnosti monarha svele na ceremonijalne i reprezentativne uloge,[8] kao što je formalno imenovanje i razrješenje premijera i drugih ministara u izvršnoj vlasti. Osim toga, monarh je vrhovni komandant norveških oružanih snaga, simbol je norveškog jedinstva i službeno predstavlja Norvešku u inostranstvu. Imenuje premijera vlade i ministre, te druge visoke državne službenike s tim da predložena vlada mora dobiti većinsku podršku norveškog parlamenta. Ako nema svog muškog potomstva, kralj parlamentu Norveške može predložiti svoga budućeg nasljednika, ali je parlament taj koji na kraju donosi konačnu odluku o njegovom nasljedniku.

Parlament

[uredi | uredi izvor]

Norveški parlament (norv. Stortinget) je nosilac zakonodavne vlasti u Norveškoj. Sastoji se od 169 članova koji se biraju na mandat u trajanju od 4 godine s tim da se njih 150 direktno bira iz ukupno 19 izbornih jedinica dok se dodatnih 19 članova bira na osnovu proporcionalne zastupljenosti. Izborni prag iznosi 4% od ukupnog broja glasova. Parlament se sastoji od gornjeg i donjeg doma. Prilikom prvog zasjedanja, novoizabrani Parlament jednu četvrtinu svojih članova delegira za Gornji dom (Lagting), dok preostali članovi sačinjavaju Donji dom (Odelsting). Parlament u svom radu bira i dvanaest različitih odbora, kao što su Odbor za pravosuđe, za finansije i dr. Posebni parlamentarni odbor za vanjske poslove je dodatno proširen u odnosu na ostale odbore. Oba doma norveškog parlamenta biraju svog predsjednika i načelno su ravnopravni u svom radu, s tim što pravo zakonodavne inicijative ima isključivo donji dom što znači da se inicijativa o zakonskim odredbama proslijeđuje od donjeg ka gornjem domu parlamenta. U slučaju različitih mišljena između domova, o prijedlogu zakona odlučuje se dvotrećinskom većinom svih članova parlamenta na zajedničkoj sjednici. Dvotrećinska većina parlamenta je potrebna i u slučaju promjene Ustava.

Administrativna podjela

[uredi | uredi izvor]
Glavni članci: Okruzi Norveške i Općine u Norveškoj

Privreda

[uredi | uredi izvor]

Zahvaljujući prirodnim bogatstvima i visokorazvijenoj privredi Norvežani danas imaju drugi najveći BDP po stanovniku u Evropi (nakon Luksemburga ) i četvrti - najviši BDP po glavi stanovnika u svijetu. Norveška trenutno slovi kao druga najbogatija zemlja u svijetu po novčanoj vrijednosti, odnosno najvećom kapitalnom rezervom po glavi stanovnika.[9] Norveška je zadržala prvo mjesto u svijetu prema UNDP-ovom Human Development indeksu (Ljudski razvojni indeks), i to šest godina u kontinuitetu od 2001. do 2006. a zatim i 2009. i 2010. godine.[10] Životni standard u Norveškoj je među najvišim u svijetu. Norveška privreda je uspješan primjer mješovite ekonomije, kombinacija razvijene kapitalističke i socijalne države, slobodnog tržišta i većinskog državnog vlasništva u nekim ključnim privrednim sektorima. Državni prihod od eksploatacije prirodnih resursa uključuje i značajan doprinos od proizvodnje nafte. Norveška ima vrlo nisku stopu nezaposlenosti koja trenutno iznosi oko 2,6 %.[11] 69 % stanovništva u životnoj dobi od 15-74 godina su zaposleni.[12] Proizvodna produktivnosti, kao i prosječna zarada po satu u Norveškoj je među najvišim na svijetu.[13]

Stanovništvo

[uredi | uredi izvor]

U decembru 2013. godine Norveška je imala populaciju od 5.096.300 stanovnika. Etnički Norvežani su narod germanskog porijekla. S obzirom na ekonomsku razvijenost i blagostanje koje vlada u društvu, Norveška je krajem 20. vijeka privukla brojne imigranata iz južne i istočne Evrope, Srednjeg Istoka, Afrike i Azije. Ove skupine naroda govore različitim jezicima i dolaze iz različitih kultura i religija. Službena istraživanje iz 2013. godine pokazuje da 86% ukupnog stanovništva Norveške ima barem jednog roditelja rođenog u Norveškoj. Više od 710.000 osoba (14%)[14] su imigranti i njihovi potomci, dok postoji 117.000 stanovnika druge generacije imigranata rođenih u Norveškoj. Od ukupnog broja imigranata i njihovih potomaka:

U 2012. godini, od ukupno 660.000 stanovnika imigrantskog porijekla, njih 407.262 ima norveško državljanstvo (62,2%).

Norveški gradovi s juga na sjever: Kristiansand - Stavanger - Fredrikstad - Drammen - Oslo (glavni grad) - Bergen - Hamar - Florø - Ålesund - Trondheim - Mo i Rana - Bodø - Narvik - Harstad - Tromsø - Hammerfest - Vardø

Religija

[uredi | uredi izvor]
Bait-un-Nasr džamija na periferiji Osla, najveća džamija u Skandinaviji

Oko 77% Norvežana bili su članovi Norveške crkve na dan 1. januara 2012. godine. U 2011. godini, oko 66% svih novorođenčadi su kršteni, a oko 65% svih 15ogodišnjaka je registrovano u crkvi.[15] Pa ipak samo 20% Norvežana se izjasnilo da religija zauzima važno mjesto u njihovom životu, te su po tome jedna od najnereligioznijih nacija u svijetu (četvrti poslije Estonije, Švedske i Danske).[16] U ranim 1990-im, studija procjenjuje da samo 4,7% do 5,3% Norvežana posjećuje crkvu jednom sedmično i to za vrijeme mise.[17] Ova brojka je pala na oko 2% prema podacima iz 2009. i 2010. godine.[18][19] U 2010. godini, oko 10 % stanovništva se izjasnilo kao religijski neopredjeljenim, a oko 9 % ( 431 000 ljudi) bili su pripadnici vjerskih zajednica izvan Norveške crkve.[20] Kršćana izvan Norveške crkve ima ukupno oko 4,9%[20] od ukupnog stanovništva, a najveći broj njih su pripadnici katoličke crkve, oko 83.000 članova, prema statistici vlade iz 2009. godine.[21] Ostale kršćanske zajednice su: Evangelistička luteranske slobodna crkva Norveške (19.600),[21] metodisti (11.000),[21] Baptisti (9.900),[21] pravoslavci (9.900),[21] adventisti (5.100),[21] Asirci i Kaldejci i dr. Švedska, finska i islandska Luteranska Kongregacije u Norveškoj ima oko 27.500 članova ukupno.[21] Ostalih kršćanskih religijskih i vjerskih zajednica ima manje od 1% pojedinačno, uključujući i 12.000 Jehovinih svjedoka.[21] Među nekršćanskim religijama, islam je najveća, s populacijom od 106.735 stanovnika.[22] Islam praktikuju uglavnom somalijski, arapski, bošnjački, albanski i turski imigranti, kao i Norvežani pakistanskog porijekla.

Obrazovanje

[uredi | uredi izvor]

Visokoškolsko obrazovanje u Norveškoj se odvija na sedam univerziteta, pet specijalizovanih fakulteta, 25 univerzitetskih koledža, kao i na nekoliko privatnih koledža. Ovaj tip obrazovanje je usklađen prema Bolonjskom principu i uključuje dodiplomski studij (trajanje studija 3 godine), master studij (postdiplomski studij od 2 godine) i doktorski studij (3 godine).[23] Akademska godina traje dva semestra, od augusta do decembra i od januara do juna. Krajnja nadležnost nad obrazovanjem leži na norveškom Ministarstvu za obrazovanje i istraživanje.

Jezik

[uredi | uredi izvor]

Norveški jezik koji spada u grupu germanskih jezika je službeni jezik Norveške. Ima dvije pisane varijante: Bokmål (književni jezik) i Nynorsk (novonorveški jezik) i oba su priznata kao službeni jezici. Bokmål koristi velika većina od oko 80-85% stanovništva. Oko 95% stanovništva govori norveški kao prvi ili maternji jezik, iako mnogi govore dijalektima koji se mogu značajno razlikovati od književnog jezika. Svi norveški dijalekti međusobno su razumljivi, pa ipak oni koji su u manjoj mjeri izloženi drugim dijalektima osim ova dva mogu imati poteškoće sa razumijevanjem fraza i izgovorom. Norveški jezik je sličan drugim jezicima u Skandinaviji: švedskom i danskom. Sva tri jezika su međusobno razumljivi i mogu se koristiti u komunikaciji među stanovnicima skandinavskih zemalja. Kao rezultat saradnje u okviru Nordijskog vijeća, stanovnici svih nordijskih zemalja, uključujući Island i Finsku, imaju pravo da u komunikaciji s norveškom vlašću koriste svoj vlastiti jezik. Glavni strani jezik koji se izučava u norveškim osnovnim školama je engleski, i smatra se međunarodnim jezikom nakon 2. svjetskog rata. Većina stanovništva tečno govori engleski pogotovo oni rođeni poslije 2. svjetskog rata. Njemački, francuski i španski jezik se također uče kao drugi ili treći jezik.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Arealstatistics for Norway 2019". Kartverket, mapping directory for Norway. 2019. Arhivirano s originala, 8. 6. 2019. Pristupljeno 22. 3. 2019.
  2. ^ "Population, 2024-01-01" (jezik: engleski). Statistics Norway. 21. 2. 2024. Pristupljeno 25. 2. 2024.
  3. ^ a b "Norway". International Monetary Fund.
  4. ^ "Gini coefficient of equivalised disposable income (source: SILC)". Eurostat Data Explorer. Arhivirano s originala, 4. 3. 2016. Pristupljeno 4. 12. 2015.
  5. ^ "2022 Human Development Index Ranking" (jezik: engleski). United Nations Development Programme. 13. 3. 2023. Pristupljeno 16. 3. 2024.
  6. ^ Novine srbske, br. 4, subota 27.1.1834., strana 4.
  7. ^ "The Constitution – Complete text". The Storting's Information Corner. 2011. Arhivirano s originala, 29. 6. 2011. Pristupljeno 31. 12. 2013.
  8. ^ "The King's constitutional role". The Royal Court of Norway. Pristupljeno 24. 4. 2009.
  9. ^ Baltais, Simon. "Environment And Economy: Can They Co-Exist In The "Smart State"?," Issues 91 (2010): 21–24. Education Research Complete. Web. 18. 9. 2012.
  10. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 26. 1. 2014. Pristupljeno 31. 12. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  11. ^ Kari Vartdal Riise; Cecilie Langum Becker (31. 8. 2012). "Norge i særstilling". DN.no. Arhivirano s originala, 8. 5. 2013. Pristupljeno 22. 9. 2012.
  12. ^ http://www.ssb.no/en/arbeid-og-lonn/statistikker/aku
  13. ^ http://www.bls.gov/news.release/ichcc.t01.htm
  14. ^ a b c http://www.ssb.no/en/innvandring-og-innvandrere/nokkeltall
  15. ^ "Flere til gudstjeneste". Statistics Norway. Pristupljeno 7. 12. 2012.
  16. ^ "Gallup Poll Results Reveal Estonia as the Most Atheistic Country in the World " Voices from Russia". 02varvara.wordpress.com. Pristupljeno 8. 7. 2009.
  17. ^ "The People In The Church". webcache.googleusercontent.com. Arhivirano s originala 15. 8. 2007. Pristupljeno 8. 7. 2009.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  18. ^ "KOSTRA (Municipality-State-Reporting): Church". Statistics Norway. Pristupljeno 29. 8. 2010.
  19. ^ "Church of Norway. Church services and participants, by diocese. 2005–2009 (Corrected 28 June 2010)". Statistics Norway. 28. 6. 2010. Pristupljeno 7. 3. 2011.
  20. ^ a b "More members in religious and philosophical communities". Statistics Norway. Pristupljeno 8. 3. 2009.
  21. ^ a b c d e f g h "Members of Christian communities outside the Church of Norway". Statistics Norway. Pristupljeno 21. 8. 2010.
  22. ^ "Church of Norway and other religious and philosophical communities". Statistics Norway. Pristupljeno 9. 12. 2011.
  23. ^ "Norway – Implementation of the elements of the Bologna Process" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 21. 2. 2011. Pristupljeno 30. 5. 2010.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Norveška
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Norveška&oldid=3624605"