Olof Palme
 | Ovom članku je neophodan prijevod sa hrvatskog na bosanski jezik. |
| Olof Palme | |
|---|---|
 | |
| Premijer Švedske | |
| Vrijeme na dužnosti 8. oktobar 1982 – 28. februar 1986 | |
| Prethodnik | Thorbjörn Fälldin |
| Nasljednik | Ingvar Carlsson |
| Vrijeme na dužnosti 14. oktobar 1969 – 8. oktobar 1976 | |
| Prethodnik | Tage Erlander |
| Nasljednik | Thorbjörn Fälldin |
| Lični podaci | |
| Rođenje | Sven Olof Joachim Palme 30. januar 1927. Stockholm, Švedska |
| Smrt | 28. februar 1986 (59 godina) Stockholm, Švedska |
| Nacionalnost | Šveđanin |
| Politička stranka | Švedska socijaldemokratska partija |
| Supružnik | Lisbet Palme rođ. Beck-Friis |
| Potpis |  |
Sven Olof Joachim Palme (Stockholm, 30. januara 1927. – Stockholm, 1. marta, 1986.), švedski političar.
Palme je bio predsjednik Švedske socijaldemokratske stranke od 1969. do 1986., te premijer Švedske u dva mandata. Prvi put je bio na toj dužnosti od 14. oktobra 1969. do 8. oktobra 1976., a drugi put od 8. oktobra 1982. do 1. marta, 1986., kada je na njega izvršen atentat. Palmeovo ubistvo je bilo prvo takvog tipa u novijoj švedskoj historiji, tako da je na cijelu Skandinaviju imala onakav uticaj kakav je atentat na Johna F. Kennedya imao na SAD.[1]
Rani život i obrazovanje
[uredi | uredi izvor]Sven Olof Joachim Palme je rođen u Östermalmu, Stockholm, Švedska 30. januara 1927. Njegov otac je bio holandskog porijekla, a majka Freiin von Knieriem je porijeklom bila baltička Nijemica.[2] Unatoč pripadnosti visokoj srednjoj klasi i konzervativnom odgoju njegov politički svjetonazor bio je socijaldemokratski.[2] To je uglavnom efekat njegovih putovanja u Treći svijet i u SAD, gdje je tokom 1940-ih vidio velike razlike u klasama i rasnu segregaciju.[2]
Palme je od 1947. do 1948. studirao u Ohiou gdje je u manje od godinu dana diplomirao sa A.B.-om.[3] Inispiriran radikalnom debatom među studentima, napisao je kritički esej o Hayekovom Putu prema ropstvu. Nakon autostopiranja po Americi, Palme se vratio u Švedsku gdje je studirao pravo na univerzitetu u Stockholmu. Tokom studija Palme se uključio u studentsku politiku i postao član SFS-a. Godine 1951. postao je član socijaldemokratske studentske asocijacije u Stockholmu, iako se govorilo da tada nije dolazio na sastanke. Sljedeće godine je izabran za predsjednika SFS-a.
Palme je svoju socijalističku orijentaciju argumentirao sa tri činjenice:
- Godine 1947. prisustvovao je debati o porezima između socijaldemokrata Ernsta Wigforssa, konzervativca Jarla Hjalmarssona i liberala Elona Anderssona
- Vrijeme koje je proveo u SAD-u tokom 1940-ih pokazalo mu je veliku razliku među klasama i znatnu količinu rasizma prema crncima u SAD-u.
- Putovanje u Aziju 1953. pokazalo mu je posljedice kolonijalizma i imperijalizma.
Politička karijera
[uredi | uredi izvor]
Godine 1953., Palme je od strane tadašnjeg socijaldemokratskog premijera Tagea Erlandera pozvan da radi u njegovom sekretarijatu. Nakon dvije godine, 1955., Palme je postao član SSU-a, a 1958. izabran je za člana parlamenta.
Palme je od 1963. pa nadalje, držao nekoliko visokih pozicija. Godine 1967. je postao ministar obrazovanja, a već sljedeće godine je dobio snažne kritike od strane ljevičarskih studenata koji su protestirali zbog vladinih planova o univerzitetskim reformama. Kada je Tage Erlander 1969. odstupio sa dužnosti, Palme je 14. oktobra 1969. jednoglasno izabran za novog predsjednika socijaldemokratske stranke, te je naslijedio Erlandera na mjestu premijera.
Palme je, uz Raoula Wallenberga i Daga Hammarskjölda, postao najpoznatiji švedski političar XX. vijeka zbog svog premijerskog mandata od 125 mjeseci, svojoj žustroj opoziciji SAD-u[4][5] i svom šokantnom atentatu.
Njegov protégé i politički saveznik Bernt Carlsson, koji je postavljen za UN-ovog izaslanika u Namibiji u julu 1987., također je doživio preranu smrt. Carlsson je preminuo u padu Pan Amovog leta 103 21. decembra 1988., dok je bio na putu za svečanu ceremoniju potpisivanja u New Yorku sljedeći dan, na kojem je Južna Afrika trebala dati nezavisnost Namibiji.
Olof Palme je svoje praznike provodio na ostrvu Fårö, koji je bio zatvoren za sve ljude koji nisu Šveđani.
Atentat
[uredi | uredi izvor]
Olof Palme je često bio bez tjelohraniteljske pratnje, te je i u noći kada je ubijen isto bio bez tjelohranitelja. Vraćajući se iz kina sa svojom suprugom Lisbet Palme, dok su prolazili centrom Stockholma, Palme i njegova supruga su napadnuti. Palme je u 23:21 primio fatalni metak u leđa, dok je drugi metak ozlijedio njegovu suprugu.
Policija je rekla da je jedan taksist svojim mobitelom podigao uzbunu. Dvije djevojke koje su sjedile u automobilu u blizini su također pokušale pomoći premijeru. Palme je brzo prevezen u bolnicu, no 1. marta 1986. u 00:01 bolnica je objavila da je premijer Palme preminuo od posljedica ranjavanja. Njegova supruga je poslana na njegu, te se oporavila od posljedica ranjavanja.
Palmeov zamjenik Ingvar Carlsson je odmah preuzeo poziciju premijera i predsjednika SSA-a.
Za ubistvo premijera, 1988. je optužen Christer Pettersson, sitni kriminalac, ali, nakon žalbe Vrhovnom sudu je oslobođen. Mnogi danas ubistvo premijera Palmea smatraju nerazjašnjenim sa mnogo otvorenih pitanja i teorija. Pettersson, koji je preminuo 2004., je unatoč prvobitnoj odluci osude priznao ubistvo, ali je uprkos priznanju, pušten radi žalbe.[6] Njegova djevojka iz tog vremena, 2007. je otkrila nekoliko pisama u kojima je Pettersson priznao ubistvo.[7]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Nordstrom, Byron (2000.). Skandinavija od 1500. University of Minnesota Press, str. 347. "Ubistvo švedskog premijera Olafa Palmea u februaru 1986. u blizini Sergelstorgeta u Stockholmu, je šokiralo narod. Politički atentati su u Skandinaviji bili potpuna nepoznanica."
- ^ a b c "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 26. 1. 2009. Pristupljeno 28. 4. 2011.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ Kenyon College - [1] Arhivirano 21. 5. 2011. na Wayback Machine
- ^ "TIME: Švedski Olof Palme: "Neutralan, no glasan"". Arhivirano s originala, 22. 10. 2012. Pristupljeno 19. 8. 2021.
- ^ "Castro hvali švedska dostignuća". Arhivirano s originala, 20. 7. 2011. Pristupljeno 28. 4. 2011.
- ^ Stručnjaci sumnjaju u ponovno otvaranje Palmeovog slučaja.
- ^ "Sitni kriminalac je ubio Palmea". Arhivirano s originala, 30. 9. 2007. Pristupljeno 28. 4. 2011.
| Prethodnik: Gösta Skoglund |
Ministar komunikacija 1965. – 1967. |
Nasljednik: Svante Lundkvist |
| Prethodnik: Ragnar Edenman |
Ministar obrazovanja 1967. – 1969. |
Nasljednik: Ingvar Carlsson |
| Prethodnik: Tage Erlander |
Premijer Švedske 14. oktobar 1969. – 8. oktobar 1976. |
Nasljednik: Thorbjörn Fälldin |
| Prethodnik: Tage Erlander |
Predsjednik SSA-a 1969. – 1986. |
Nasljednik: Ingvar Carlsson |
| Prethodnik: Thorbjörn Fälldin |
Premijer Švedske 8. oktobar 1982. – 1. mart, 1986. |
Nasljednik: Ingvar Carlsson |
