Idi na sadržaj

Palagruža (ostrvo)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Palagruža je priobalno ostrvo od desetak ostrva i ostrvca usred Jadranskog mora, 68 nautičkih milja južno od Splita, na hrvatskom dijelu Jadrana. Nalazi se u općini Komiža, u Splitsko-dalmatinskoj županiji

Sastoji se od glavnog ostrva Vela Palagruže sa svjetionikom, visok je 92 m, dugačak 1400 i širok 300 m. Jugoistočno ostrvo Mala Palagruža visok je 51 m, a strmo otočje Kamik Tarmunton (jugoistočno) od njega je jugoistočno. 29 m) i istočno od ovog ostrvca Pupak. Sjeverno od Male Palagruže nalazi se ostrvce Kunj, a jugozapadno od niskih ostrvca Baba i Gaca. 3 kilometra od Palagruže daleko na jugoistoku nalazi se donje ostrvce Galijula ​​(11 m), na kojem leži najjužnija kopnena tačka Hrvatske, a oko njega se mjere najveći olujni valovi Jadrana visine do 9 m.

Vela Palagruža je uski greben u smjeru istok-zapad, uglavnom s nepristupačnim strmim obalama i dvije manje pješčane uvale, Zola na jugu i Stara Vlaka na sjeverozapadu. Na zapadu završava rtom Kapić, a na istoku rtom Mondefust. Na jarugastoj Maloj Palagruži je jedina pristupačna uvala sa zaljevom Medvidin na istočnoj obali, dok je do drugih stjenovitih i visokih otoka teško doći.

Vela Palagruža

Geološki,[1] Velika Palagruža čini vrh podpovršinskog kompleksa - jedinstven i intrigantan sklop stijena različite starosti, od trijasa (oko 220 mil. g.), preko miocena (oko 10 mil. g.) do kvartara (recentne tvorevine).

Ekološki je Palagruža jedinstvena u Hrvatskoj zbog najblaže klime i najmanjih padavina, prosječno tek oko 270 mm godišnje, uglavnom bez mraza. Prosječna januarska temperatura je 11,5 °C, dok je ona julijska 24,4 °C. Zato je uz susjedni otok Sušac, Palagruža jedini dio Hrvatske gdje obilno i samoniklo raste prava subtropska vegetacija ljetopadnog grmlja (južni tip restinga) koje samo za vlažne zime nosi lišće te pupa i cvate najesen, a ljeti je posve golo (tj. baš obratno nego na kontinentu zimi). Slična subtropska vegetacija se nalazi tek na južnom Sredozemlju, npr. Malta, Sinaj, polupustinje Izraela i Palestine, te sjeverne obale Afrike.

Gušter na Palagruži.

Među južnim dalmatinskim otocima, Palagruža je najbogatija rijetkim biljnim endemima: palagruška kupusina (Brassica botteri), palagruška zečina (Centaurea friderici), palagruška preslica (Muscari speciosum), pučinski vranjemil (Limonium diomedeum), Ornithogalum visianicum, itd.

Arheološki nalazi dokazuju da je Palagruža bila naseljena još od postglacijala pred nekih 9.000 godina, a u srednjem vijeku tu je bio samostan čije su ruševine na srednjem sedlu otoka i sada vidljive. Na Palagruži danas stalno borave svjetioničari tvrtke Plovputa. Povremeni stanovnici su komiški ribari koji na tom području ribare još od 14. stoljeća.

Palagruža je nekad bila jedna od najizdašnijih pozicija za izlov male plave ribe (sardina, inćun). Danas se plava riba i dalje lovi ali u manjim količinama, a ribari se na tom području uglavnom bave izlovom jastoga i bijele (oborite) ribe.

Reference

[uredi | uredi izvor]