Tartar (pakao)

Tartar (pakao)
Nekyia: Perzefona nadgleda Sizifa koji gura svoj kamen u Podzemlju. Strana A atičke crnofiguralne amfore, ca. 530. p. n. e..
Grupe	Grčki primordijalni bogovi
Mitologija	Grčka mitologija

Tartar (grč. Τάρταρος, Tártaros) je duboki ponor koji se koristi kao tamnica mučenja i patnje za zle i kao zatvor za Titane. Tartar je mjesto gdje se, prema Platonovom Gorgiji (oko  400 p. n. e.), dušama sudi nakon smrti i gdje su zli primili božansku kaznu. Tartar se takođe smatra primordijalnom silom ili božanstvom pored entiteta kao što su Zemlja, Noć i Vrijeme.

Grčka mitologija

U grčkoj mitologiji, Tartar je i božanstvo i mjesto u podzemnom svijetu. U drevnim orfičkim izvorima i u školama misterija, Tartar je također neograničeni prvopostojeći entitet iz kojeg se rađaju svjetlost i kosmos.

Kao božanstvo

U Teogoniji grčkog pesnika Hesioda (oko kasnog 8. vijeka p. n. e.) , Tartar je bio treće od prvobitnih božanstava, poslije Haosa i Geje (Zemlje), prethodio je Erosu, i bio je otac, sa Gejom, čudovišta Tifona. Prema Higinu, Tartar je bio potomak Etera i Geje.

Kao mjesto (Pakao)

Hesiod u svojoj Teogoniji govori da bi bronzani nakovanj s nebesa (Olimpa) padao devet dana do Zemlje, a potom još devet dana do Tartara. U Homerovoj Ilijadi, Zeus govori da je Tartar onoliko ispod Hada koliko je nebo iznad Zemlje. Slično, mitograf Apolodor opisuje Tartar kao „tmurno mesto u Hadu koliko je udaljeno od zemlje“. kao što je zemlja udaljena od neba."

Dok je prema grčkoj mitologiji carstvo Hada mjesto mrtvih, Tartar također ima brojne stanovnike. Kada je Kron došao na vlast kao kralj Titana, zatvorio je jednooke Kiklope i storuke Centimane u Tartar i postavio čudovište Kampe za stražu. Zeus je ubio Kampea i pustio ove zatočene divove da pomognu u njegovom sukobu sa Titanima. Bogovi Olimpa su na kraju trijumfovali. Kron i mnogi drugi Titani su prognani u Tartar, iako su Prometej, Epimetej i žene Titani poput Metide bili pošteđeni. I drugi bogovi mogu biti osuđeni na Tartar. Apolon je odličan primjer, iako ga je Zeus oslobodio. Hekatonhiri su postali čuvari Tartarovih zatvorenika. Kasnije, kada je Zeus savladao čudovište Tifona, bacio ga je u "široki Tartar".

Tartar je obrubljen trima slojevima noći koji okružuju bronzani zid koji potom okružuje Tartar. To je vlažna i bijedna jama obavijena mračnom i sumornom maglicom. Primordijalni je Tartar nastao iz Kaosa, a zajedno s njime, Geja i Eros odaslani su u svemir. Radamant, Eak i Minos bili su suci podzemlja koji su odlučivali tko će ići u Tartar. Radamant je sudio azijskim dušama, Eak evropskim, a Minos je bio sudija Grcima, a imao je i odlučujući glas.

Stanovnici

Prvobitno Tartar se koristio samo za zatvaranje "nepodobnih" božanstava i bića, u kasnijim mitologijama, Tartar je postao prostor posvećen zatvaranju i mučenju smrtnika koji su zgriješili protiv bogova, a svaka kazna bila je jedinstvena za osuđenika. Kada je Kron došao na vlast, zatvorio je sve Kiklope u Tartar. Poslije ih je Zeus oslobodio iz zatvora da mu pomognu u borbi protiv Titana i Giganata. Na posljetku su Titani pobijeđeni, a većina njih odaslana je u Tartar. U nj nisu poslani Atlant, Kron, Epimetej, Metida, Menetije i Prometej. Zatvorenike su čuvali divovi Centimani, svaki sa 50 ogromnih glava i 100 snažnih ruku. Poslije, kad je Zeus svladao čudovišnog Tifona, također ih je zatvorio u Tartar. Isprva je Tartar služio za zatvaranje olimpskih bogova, a poslije je postao mjesto u kojem kazna odgovara zločinu.

Kralj Sizif je poslan u Tartar jer je ubio goste i putnike u svom zamku kršeći svoje gostoprimstvo, zaveo svoju nećakinju i prijavio jedno od Zeusovih seksualnih osvajanja govoreći riječnom bogu Asopu gdje se nalazi njegova kćerka Egina (koju je Zeus odveo). Ali bez obzira na neprikladnost Zeusovih čestih osvajanja, Sizif je prekoračio svoje granice smatrajući sebe vršnjakom bogova koji je s pravom mogao prijaviti njihove indiskrecije. Kada je Zeus naredio Tanatosu da okuje Sizifa u Tartaru, Sizif je prevario Tanatosa pitajući ga kako lanci funkcionišu i na kraju je okovao Tanatosa; kao rezultat toga više nije bilo smrti. Zbog toga je Ares oslobodio Tanatosa i predao mu Sizifa. Nešto kasnije, Sizif je dao Perzefoni da ga pošalje nazad na površinu kako bi izgrdio njegovu ženu jer ga nije sahranila kako treba. Sizifa je Hermes silom odvukao nazad u Tartar kada je nakon toga odbio da se vrati u Podzemlje. U Tartaru, Sizif je zauvek bio primoran da pokušava da otkotrlja veliku stenu do vrha planinske padine, koja bi se, bez obzira koliko puta zamalo uspio u svom pokušaju, uvijek otkotrljala na dno. Ovo je predstavljalo kaznu (koja odgovara zločinu) Sizifa jer se usudio tvrditi da je njegova pamet nadmašila Zeusovu. Zeusova lukava kazna pokazala je sasvim suprotno, osudivši Sizifa na ponižavajuću vječnost uzaludnosti i frustracije.

U Tartaru je također zatvoren i Iksion, prvi čovjek koji je prolio krv svoga rođaka - zatvorio je svog punca u jamu s gorućim ugljenom da bi izbjegao plaćanje vjenčanja - stoga mora provesti vječnost na gorućem kotaču. Sljedeći zatvorenik je i Tantal koji je ukrao ambroziju bogovima i skuhao svoga sina i pripremio ga kao jelo da bi iskušao bogove. Osuđen je na Tantalove muke - bio je do vrata u hladnoj vodi, a iznad glave bile su mu grane s prekrasnim voćnim plodovima. Kad god bi poželio ubrati plod, grane bi se izmakle. Kad god bi poželio popiti hladne vode, voda bi se povukla.

Rimska mitologija

U rimskoj mitologiji Tartar je mjesto gdje su slani grešnici - pakao. Vergilije u svojoj Eneidi opisuje ga kao ogromno mjesto okruženo plamenom rijekom Flegeton i trostrukim zidovima koji sprečavaju grešnike da pobjegnu. Čuva ga Hidra sa 50 crnih razjapljenih čeljusti koja sjedi kod vrištećih vrata zaštićenih stupovima od čvrstog adamantina, tvardi srodne dijamantu, tako čvrste da je ništa ne može probiti. Unutra je dvorac sa širokim zidovima i visokim željeznim tornjem. Tizifona čuva stražu s bičem na vrhu ovog tornja i nikad ne spava. U sredini je duboka, duboka jama na dnu koje smješteni su Titani i ostali griješnici.