Lav III.
Lav III., papa od 26. prosinca 795. do 12. lipnja 816. godine.
Lav III. Leon III | |
---|---|
Početak pontifikata | 26. prosinca 795. |
Kraj pontifikata | 12. lipnja 816. |
Prethodnik | Hadrijan I. |
Nasljednik | Stjepan IV. |
Rođen | 750. Rim, Italija |
Umro | 12. lipnja 816. Rim |
Papinski grb | |
Svetac
| |
Proglašen svetim | 1673. |
Slavi se u | Rimokatolička Crkva |
Spomendan | 12. lipnja |
Simboli | papinska odora i tijara |
Ostali pape imena Lav | |
Portal o kršćanstvu |
Životopis
urediRodio se u Rimu 750. godine kao sin Atyuppiusa i Elizabete. Za vrijeme svog pontifikata započeo je jačanje političke moći Crkve. Za Božić 800. godine, okrunio je Karla Velikog za cara Svetog Rimskog Carstva. U znak zahvalnosti Karlo Veliki si dodaje naslov "Branitelj Crkve".[1]
Za vrijeme pontifikata je nastojao dovršiti dijalog između Rima i Carigrada o pitanju Kristova Božanstva. Pomogao je kralju Eardwulfu od Northumbrije da se vrati na prijestolje te je pomirio je nadbiskupe Yorka i Canterburyja. Također je poništio odluku svog prethodnika, pape Hadrijana I. koji je dozvolio palij biskupu Lichfielda, Higbertu. Vjerovao je kako je engleska biskupija krivo predstavljena i da je palij nevaljan. Godine 803., Lichfield je povratio u svoju dijacezu.
Također je i osnovao Palatinsku školu iz koje se kasnije razvilo Pariško sveučilište. Lav III. je dao da se Nicejsko vjerovanje ugravira u srebrnu ploču kako se ne bi mijenjalo u budućnosti kako komu odgovara. Dodao je: HAEC LEO POSUI AMORE ET CAUTELA ORTHODOXAE FIDEI (Ja, Lav, stavio sam ovo za ljubav i zaštitu prave vjere)[2] Na hodočašću u San Lorenzo su ga napali urotnici te mu iščupali jezik i iskopali oči. Rimski martirologij navodi da je čudom ozdravio. Umro je u Rimu 12. lipnja 816. Kanonizirao ga je papa Klement X. za sveca 1673. godine, a njegov blagdan se obilježava 12. lipnja. Zaštitnikom je od bolesti jezika.
Poveznice
urediIzvori
uredi- ↑ sveci.net Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. srpnja 2015. (Wayback Machine), pristupljeno 6. srpnja 2015.
- ↑ VITA LEONIS, LIBER PONTIFICALIS (Ed.Duchene, TII, str.26)