Sindhi (سنڌي, सिन्धी) indoeuropski je jezik, iz podskupine indoiranskih jezika. To je jezik stanovnika provincija Sind i Beludžistan na jugu Pakistana. Ondje se tim jezikom služi oko 53,5 milijuna ljudi. Govori se i u Indiji, gdje ima oko 5,8 milijuna govornika. To su uglavnom hinduističke izbjeglice, koje su napustile Pakistan nakon podjele Indije i Pakistana 1947. godine.

Sindhi
سنڌي‎, सिंधी
Države Pakistan, Indija
Regije Sind i Beludžistan
Govornici 25 milijuna (izvorni govornici)
Razredba Indoeuropski jezici

  Indoiranski jezici
    Indoarijski jezici
      Sindhi

Pismo arapsko pismo, devanagari
Službeni status
Služben Pakistan, Indija
Jezični kôd
ISO 639-1 sd
ISO 639-2 snd
ISO 639-3 SND
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima)

Sindhi je jedan od službenih jezika Indije. U Pakistanu je priznat kao jezik provincije Sind, ali nema status na državnoj razini.

Sindhi se zapisuje arapskim pismom, a u Indiji još i pismom devanagari.

Jezik sindhi ima 46 suglasnih fonema i 16 samoglasnika.[1]

Većina rječnika sastoji se od sanskrtskih riječi, a neki su preuzeti iz arapskoga i perzijskoga jezika.[2]

Knjige na sindhi jeziku.

Izvori

uredi
  1. Addleton and Brown (2010). Sindhi: An Introductory Course for English Speakers. South Hadley: Doorlight Publications.
  2. Trumpp, P (1872). Grammar of the Sindhi Language. London: Trübner and Co. ISBN 81-206-0100-9.