Demićka
| Demićka | |
|---|---|
| rijeka | |
| Položaj | |
| Države | BiH |
| Fizikalne osobine | |
| Duljina | 9 km |
| Tok rijeke | |
| Izvor | Obronci Zastijenja |
| • Nad. vis. | 1.150 m |
| Slijev | Crnomorski |
| Ulijeva se u | Vrbanju |
| Pritoci | Grozničavica, Djevojački potok i Brestovača |
Dèmićka je najsnažnija lijeva pritoka Vrbanje, u koju se ulijeva u Šipragama.[1]
Izvire na južnim padinama Zastijenja (lokalizam: Zāstinje), na vodno bogatom dijelu podvlašićkog platoa.[2] [3]
U mnoštvu potoka i potočića njenog slijeva najveći su Grozničavica, Djevojački potok i Brestovača, a zatim Dolovi, Svinjčijski potok, Smrčki do i Kuratin potok. U gornjem toku, njene desne obale su obrasle gustom bukovo-grabovom i bukovo-smrekovom šumom, dok lijevu obalu omeđava litica Dunića stijene.
U njegovom relativno malom području, s ove vododijelnice osim nje otječu i mnoge pritoke Vrbanje (Ćorkovac, Sadika, Duboka) i Ugra (slijev Kobilje) i drugi potoci. Ispod Dunića stijena ulazi u kraći kanjon (dubine do oko 300 m u odnosu na selo Duniće), a zatim protječe ispod sela Dèmići (po kojem je i imenovana), a prije ušća ulazi u ljevkastu dolinu oko Vrbanje.
Pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća u slijevu Demićke je bilo čak 17 vodenica, od kojih su preostale samo tri.
Iz ptičje perspektive, usječeni kanjon ispod Dunića stijena je toliko neupadljiv da su partizani tijekom 6. neprijateljske ofenzive 1943./1944. na šumovitim padinama u klisuri Dèmićke uspotavili 12. divizijsku bolnicu Petog korpusa (u dvije barake i zemunicama). Ona se tu održala sve do taktičkog premiještanja na drugu lokaciju (4. siječnja 1944.), unatoč višekratnih bombardiranja obližnjih Šipraga (zbog nepreciznog lociranja glavnog cilja – Bolnice).[4] Glede predostrožnosti, tada je oko 600 ranjenika i bolesnika premješteno u sela Stopan i Loziće, a zatim u Palvuk, Čudnić i Kruševo Brdo. Nakon odlaska njemačkih i četničkih postrojba, ova "pokretna bolnica" brzo se vratila u Šiprage (15. siječnja 1944.).[5] Preminuli ranjenici i drugi bolesnici su kasnije, iz primarnih grobnica (u šumi), premješteni u zajedničko Partizansko groblje u Šipragama (lokalitet: Zagradine).
- ↑ Bertić I., Ur. (1987): Veliki geografski atlas Jugoslavije. SNL, Zagreb
- ↑ Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo
- ↑ Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo.
- ↑ Đondović R., Ur. (1989): Sanitetska služba u narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije 1941-1945, Knj. 2: Nastanak i razvoj sanitetske službe u oružanim snagama narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Makedoniji; Biblioteka Ratna prošlost naroda i narodnosti Jugoslavije, knj. 361. Monografija Jedinica NOV i PO Jugoslavije, Knj. 150). Vojnoizdavački i novinski centar, Sanitetska uprava SSNO, Beograd.
- ↑ Petrić N., Ur. (1985): Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Radnički univerzitet "Đuro Pucar Stari", Kotor Varoš.