Vidi kôd stranice Divovski magnetootpor

[[datoteka:Spin-valve GMR.svg|mini|desno|300px|[[Spin]]ski [[ventil]] zasnovan na divovskom magnetootporu. FM: [[Feromagnetizam|feromagnetski]] sloj (strelice označavaju smjer [[magnetizacija|magnetizacije]], NM: ne[[magnet]]ski sloj. [[Elektron]]i sa spinovima gore-dolje različito se raspršuju u ventilu.]]

[[datoteka:GMR.svg|mini|desno|300px|Rezultati mjerenja [[Albert Fert|A. Ferta]] i [[Peter Andreas Grünberg|P. A. Grünberg]]a (1988.): promjena u [[električni otpor|električnom otporu]] ''R'' superrešetki [[željezo|Fe]]/[[krom|Cr]] na 4,2 [[kelvin|K]] u vanjskom [[magnetsko polje|magnetskom polju]] ''H''. [[Električna struja]] i [[magnetsko polje]] su paralelni s osi. Strelica desno pokazuje najveću promjenu otpora. ''H<sub>s</sub>'' je polje zasićenja.]]

[[datoteka:GMR Sensor Nachbau 01.jpg|mini|desno|300px|Kopija GMR (divovski magnetootpor) [[senzor]]a koji je razvio [[Peter Andreas Grünberg|P. A. Grünberg]].]]

'''Divovski magnetootpor''' ili '''gigantski magnetootpor''' (također '''GMR''', od [[Engleski jezik|eng]]. ''Giant MagnetoResistance'') je pojava velike ovisnosti [[električni otpor|električnoga otpora]] o vanjskome [[magnetsko polje|magnetskom polju]] u [[otpornik|otpornicima]] načinjenima od tankih slojeva naizmjenično postavljenoga [[materijal]]a [[magnet]]skih i nemagnetskih svojstava. Za njegovo otkriće dobili su [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] [[Albert Fert|A. Fert]] i [[Peter Andreas Grünberg|P. A. Grünberg]] 2007.

== Povijest ==
A. Fert je 1970. pokazao kako raspršenje [[elektron]]a, a s njime i električni otpor, ovisi o relativnoj orijentaciji [[spin]]a vodljivog elektrona i smjera [[Magnetizacija|magnetizacije]] [[Feromagnetizam|feromagneta]]: ako su spin elektrona i magnetizacija feromagneta paralelni, raspršenje nije veliko pa je i električni otpor malen; ako je pak njihova orijentacija antiparalelna, raspršenje je veliko pa je i otpor velik. Time je Fert našao kako se može upravljati strujom elektrona promjenom smjera magnetizacije feromagneta. Za taj je postupak nužno da debljina feromagneta ne prelazi nekoliko slojeva [[atom]]a, a metoda dobivanja tankih, [[nanometar]]skih slojeva materijala razvijena je sredinom 1980-ih.

Grünberg je, istražujući troslojne materijale, otkrio kako su smjerovi magnetizacije slojeva željeza koji su razdvojeni tankim nemagnetičnim slojem uvijek antiparalelni, ako nema vanjskoga magnetskog polja. Djelovanjem vanjskoga magnetskog polja smjerovi magnetizacije slojeva [[željezo|željeza]] mogu se promijeniti u međusobno paralelnu orijentaciju.
Fert je 1988. istraživao električna i magnetska svojstva otpornika sastavljenih od desetaka izmjeničnih slojeva željeza i [[krom]]a. Bez djelovanja vanjskoga magnetskog polja magnetizacije feromagnetičnih slojeva bile su antiparalelne pa je električni otpor bio velik. Djelovanjem vanjskoga magnetskoga polja orijentacije svih feromagnetičnih slojeva su se izjednačavale, a električni otpor se smanjivao do 80%.

== Primjena ==
Najšira je primjena divovskog magnetootpora u [[Telekomunikacija|telekomunikacijskoj]] [[elektronika|elektronici]], i to u [[senzor]]ima (glavama) za čitanje [[računalo|računalnih]] [[tvrdi disk|tvrdih diskova]]. [[Nanometar]]ski senzorski dio sastoji se od dvaju [[Feromagnetizam|feromagnetičnih]] slojeva odvojenih tankim ne[[magnet]]ičnim slojem. Taj nemagnetični, najčešće [[Bakar (element)|bakreni]], sloj osigurava slabo magnetsko vezanje dvaju feromagneta. Smjer [[Magnetizacija|magnetizacije]] jednoga feromagnetičnog sloja stalan je i zadan slojem jakog antiferomagneta. Drugim, slobodnim, feromagnetičnim slojem detektira se [[magnetsko polje]] na površini diska: kad [[bit]] prođe ispod toga sloja, magnetsko polje izaziva promjenu [[Orijentacija|orijentacije]] slobodne magnetizacije u odnosu na onu koja je zadana, a to se, zbog divovskog magnetootpora, očituje kao promjena [[električni otpor|električnog otpora]] senzora. Osjetljivost senzora s divovskim magnetootporom znatno je veća od osjetljivosti senzora s običnim [[magnetootpor]]om, pa magnetsko polje koje pohranjuje bit informacije može biti slabije i [[površina]] ([[ploština]]) koju bit zauzima na površini tvrdoga diska može biti manja, što tvrdomu disku povećava [[Računalna memorija|memorijski kapacitet]].<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70553 |title=divovski magnetootpor |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |year=}}</ref>

== Magnetootpor ==
{{glavni|Magnetootpor}}

''Magnetootpor'' je pojava ovisnosti [[električni otpor|električnoga otpora]] o vanjskome [[magnetsko polje|magnetskom polju]]. Magnetootpor [[Feromagnetizam|feromagnetičnih]] materijala (na primjer [[željezo|željeza]], [[nikal|nikla]], [[kobalt]]a) prvi je mjerio [[William Thomson|W. Thomson]] (poznat kao [[lord Kelvin]]) 1857. [[Pokus]]om je pokazao da se električni otpor razlikuje kad [[električna struja]] kroz feromagnetični vodič teče u smjeru vanjskoga magnetskog polja i okomito na smjer toga polja. Razlika vrijednosti električnoga otpora izloženoga različitim magnetskim poljima iznosi nekoliko postotaka (%), ali je to bilo dovoljno da se magnetootpor godinama koristi u [[magnet]]skim [[senzor]]ima i glavama za čitanje magnetskih zapisa (na primjer [[tvrdi disk]] [[računalo|računala]]).<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70552 |title=magnetootpor |work=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |year=}}</ref> 

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Hrvatska enciklopedija – autorska prava}}

== Vanjske poveznice ==
{{commonscat-inline|Magnetoresistance}}

[[Kategorija:Elektromagnetizam]]
[[Kategorija:Fizika čvrstog stanja]]
[[Kategorija:Znanost o materijalima]]