Prijeđi na sadržaj

Sirovine

Izvor: Wikipedija
Inačica 6407632 od 8. lipnja 2022. u 21:01 koju je unio Gorski Lav (razgovor | doprinosi) (terminologija+stilska dorada)
(razl) ← Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Sirovine su prirodni neobrađeni resursi nakon dobivanja iz prirodnih izvora. Služe izravnoj potrošnji, koriste se kao oprema ili kao materijal za daljnju preradu/obradu tijekom proizvodnje. Od sirovina se dobivaju materijali.

Klasifikacija

[uredi | uredi kôd]

Za klasifikaciju sirovina, postoje različiti sustavi. Obično se koriste kriteriji za sustavnu klasifikaciju po svojim prirodnim svojstvima, kao što je

  • stupanj mogućnosti regeneracije
  • podrijetlo i
  • svrha.

Prirodna obilježja

[uredi | uredi kôd]

Prema prirodnim svojstvima mogu se razlikovati organske i anorganske sirovine. Organske sirovine dolaze od živih prirodnih bića. Uključuju se biljne i životinjske tvari, uključujući i mikroorganizme. Izvor anorganskih sirovina su prirodni resursi kao primjerice voda ili zrak.

Stupanj moguće regeneracije

[uredi | uredi kôd]

Prema stupnju regeneracije, sirovine se mogu razlikovati na obnovljive i neobnovljive sirovine iz životinjskog i biljnog carstva, ali i anorganske materijale kao što su voda, zrak, i sunčeva energija. Neobnovljive mineralne sirovine su stvorene u geološkim i astronomskim vremenskim razdobljima (kao što su nafta i metali).

Podrijetlo

[uredi | uredi kôd]

Sirovine dolaze iz različitih područja geosfera. Iz biosfere dolaze biljne i životinjske tvari, iz hidrosfere dolazi voda i ribe, iz atmosfere, kisik, a iz litosfere mineralne sirovine. Sirovine koje se dobiju nakon recikliranja obnovljivih otpada su takozvane sekundarne sirovine.

Vađenje i korištenje

[uredi | uredi kôd]

Poljoprivrednu robu proizvodi poljoprivreda, šumarstvo i ribolov. Sirovina može biti životinjskog ili biljnog podrijetla. Robu kao što su žitarice, meso, ribe i organska ulja za hranu. Organski otpad može se koristiti kao sirovina za proizvodnju bioplina.

Proizvodi poljoprivredne proizvodnje, koje služe kao sirovina za tehničke svrhe, kao što je drvo, guma, pamuk, ljekovito bilje ili uljena repica se spominju kao industrijske biljne sirovine.

Industrijske sirovine dobivaju se iz anorganskih i fosilnih resursa. To su prirodni resursi koji se dobivaju rudarskim metodama. Prirodni resursi podijeljeni su u tri skupine:

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Čovjek koristi mineralne sirovine (rude) od početka svog postojanja. Sve ere prapovijesti kao što je je kameno doba, brončano doba ili željezno doba nazvane su po prevladavajućim metalima.

U moderno doba, sve od početka industrijske revolucije, potreba za mineralnim sirovinama raste stalno. Uz pomoć geologije, kemije otkriva se sve više i više mineralnih sirovina i prirodnih resursa i stvorene su nove mogućnosti za njihovo korištenje. Do industrijske revolucije, glavna sirovina bilo je drvo, a od izuma parnog stroja to je postao ugljen, a nakon otkrića motora s unutarnjim izgaranjem i elektromotora, glavna mineralna sirovina postala je nafta.

Ekologija

[uredi | uredi kôd]

Iskorištavanje prirodnih resursa u velikim razmjerima dovodi do ekoloških problema koji mogu ugroziti dugoročno život čovječanstva. Primjeri su uništenja ekosustava. Promicanje obnovljivih izvora će se u budućnosti i te tako biti predmet znanstvenog proučavanja te perspektivnih i unosnih industrijskih grana.

Raspoloživost

[uredi | uredi kôd]

Prirodni resursi su količinski ograničeni. Kao i mogućnost njihove reciklaže.

Vidi još

[uredi | uredi kôd]