HIV-pozitivne osobe
 |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu.Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
HIV-pozitivne osobe, seropozitivne osobe ili osobe koje žive s HIV-om[1] su osobe zaražene virusom humane imunodeficijencije (HIV-om), uzročnikom AIDS-a.[2]
Prema procjenama SZO-a i UNAIDS-a, krajem 2011. godine, 34,2 milijuna ljudi bilo je zaraženo HIV-om. Iste je godine procijenjeno 2,5 milijuna novozaraženih te 1,7 milijuna umrlih od uzroka povezanih s AIDS-om, uključujući 230 000 djece. Više od dvije trećine novozaraženih HIV-om je u subsaharskoj Africi, dok ih je manje od 20% svjesnih zaraze.[3] Infekcija HIV-om utvrđuje se HIV testom.
Dijagnoza i spol igraju veliku ulogu u prepoznavanju zaraženih HIV-om i oboljelih AIDS-om. Zbog nedovoljne zastupljenosti u kliničkim ispitivanjima i slabije izraženim simptomima, previdjelo se traženje bolesti kod žena. Navedeno je rezultiralo nerealističnom omjeru oboljelih muškaraca i žena. Liječnica Barbara Ogur je istakla kako su uporaba droga i višestruki seksualni odnosi imali negativan utjecaj na zdravstvenu njegu žena.
Među ženama kojima je dijagnosticiran HIV/AIDS u Sjedinjenim Državama 2009. godine, 64% je crnkinja, 18% hispanijskog podrijekla, 15% bjelkinja i 1% Indijanci s Aljaske ili Indijanci. Postotak oboljelih žena heteroseksualnim kontaktom znatno je veći od postotka oboljelih muškaraca.[4]
Od travnja 2020. zabilježena su samo dva slučaja potpuno izliječenih osoba od ove bolesti. Prvi slučaj bio je Timothy Ray Brown, poznat kao "Berlinski pacijent", koji je izliječen 2007.[5] Drugi je bio Adam Castillejo, poznat kao "londonski pacijent", koji je izliječen u ožujku 2020. Oba ova pacijenta izliječena su transplantacijom matičnih stanica od donatora koji je bio imun na AIDS zbog genetske mutacije.[6] U među vremenu i treći pacijent je potvrđen, te dvije žene koje su postale seronegativne bez procedure i izgleda kao da su razvile prirodni imunitet.[7]
Tijekom godina suočavanja sa stigmom i diskriminacijom koje prate dijagnozu u većini društava, formiran je veliki broj grupa podrške. U njima izraz koji se najčešće primjenjuje na osobe koje su HIV pozitivne je "Ljudi koji žive s HIV-om/AIDS-om". Ovo se često skraćuje kao "PLWHA" ili "PLHIV". Odnedavno se koristi i "Ljudi koji žive pozitivno".[8]
Najveća i najstarija svjetska mreža ljudi zaraženih HIV-om je Globalna mreža ljudi koji žive s HIV-om/AIDS-om (GNP+), koja ima pridružene mreže na svim kontinentima.
Za žene koje su HIV pozitivne i također u vezama, seksualno izražavanje i komunikacija mogu postati osnova za sukob. Njihove prirodne ljudske želje za ljubavlju, povjerenjem i intimnošću mogle bi ostati neprepoznate u programima baziranim na apstinenciji, vjernosti i korištenju kondoma (tzv. ABC Abstinence, Being faithful, Condom use) i kao članica ICW-a (Međunarodne zajednice žena koje žive s HIV-om/AIDS-om) najavljene na Međunarodnoj AIDS-u konferenciji 2006. "Trebamo vratiti ljubav u cijelu stvar".
Svaki se pojedinac na različite načine nosi s dijagnozom HIV-a i svojom seksualnom aktivnošću nakon dijagnoze. Neke osobe s HIV-om mogu odlučiti prakticirati apstinenciju, dok druge mogu nastaviti imati seks. Članica ICW-a iz Zimbabvea izjavila je na sjednici u Torontu da je njezina "veza prekinuta, a ja sam provela sljedeće četiri godine u celibatu", dok je članica ICW-a u Ujedinjenom Kraljevstvu otkrila da preferira korištenje kondoma i "u na neke me načine [HIV] učinio seksualno asertivnijom." Važno je napomenuti da pozitivna dijagnoza bolesti ne utječe samo na konzumente ilegalnih droga ili promiskuitetne pojedince i da njihove osnovne seksualne želje ne nestaju.[9]
U djelu Razumijevanje stvarnosti pozitivnih žena, Emma Bell i Luisa Orza tvrde da programi i politike HIV-a i seksualnog i reproduktivnog zdravlja ne prepoznaju složenost života HIV pozitivnih osoba i kontekst u kojem se nalaze njihovi seksualni i reproduktivni izbori. Službe ne pripremaju ljude za posljedice pozitivnog rezultata testa na HIV. U mnogim slučajevima korisnici usluga se ne uzimaju u obzir i prisiljeni su na testiranje na AIDS bez prethodnog pristanka.
Zajednički program Ujedinjenih naroda za HIV/AIDS (UNAIDS), Amnesty International, Globalna mreža projekata seksualnog rada i Globalna mreža ljudi koji žive s HIV-om/AIDS-om, osudili su prisilno testiranje na HIV kao kršenje ljudskih prava i smatra ih se u sukobu s dokazanim javnozdravstvenim mjerama koje su uspješne u prevenciji prijenosa HIV-a. Seksualne radnice u Malaviju i Grčkoj bile su prisiljene na testiranje na HIV, a oni koji su bili HIV pozitivni kriminalizirani su. Mjere stigmatizacije obeshrabruju HIV pozitivne osobe da traže dobrovoljno i povjerljivo savjetovanje, testiranje i liječenje.[10]
Stigma povezana s bolešću posebno otežava djecu koja žive s HIV-om i njihove skrbnike. Skrb nadilazi dinamiku dijete-skrbnik, te je isprepletena s lokalnom zajednicom i strukturama sustava zdravstvene skrbi i potpore.[11]
Filmovi kao što je Philadelphia (1993.), koji su pratili priču o homoseksualnom, HIV-pozitivnom odvjetniku kojeg glumi Tom Hanks, pomogli su u suzbijanju stigme prema onima koji žive s HIV-om i učinili ovu temu manje tabuom. Kao što zagovornik HIV-a Gary Bell tvrdi: „Sjećam se da je bilo dosta buke o tome. Mislim da je dobra vijest to što je ljude natjeralo da pričaju o HIV-u na način na koji zapravo nisu, jer je HIV uvijek bio ono o čemu stvarno nismo htjeli razgovarati.”[12]
Prema Emmi Bell i Luisi Orza iz Razumijevanje pozitivne ženske stvarnosti, postoji potreba da pružatelji usluga razumiju utjecaj ženskih odnosa na njihovu mogućnost pristupa liječenju i drugim zdravstvenim uslugama. U mnogim slučajevima HIV-pozitivna stvarnost uključuje muževe ili partnere koji se nisu ili ne žele testirati na HIV, što prisiljava svog HIV-pozitivnog supružnika da im da svoju dozu ARV-a.
- Serostatus
- Popis HIV pozitivnih osoba na EN Wikipediji
- Osobe s AIDS-om (PWA) rani aktivizam na EN Wikipediji
- ↑ Epidemiologija HIV infekcije i AIDS-a u Hrvatskoj. hzjz.hr. 29. studenoga 2021. Pristupljeno 26. siječnja 2022..
osobe koje žive s HIV-om
- ↑ Živjeti i starjeti s HIV-om | HUHIV - Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa. 10. prosinca 2018. Pristupljeno 24. siječnja 2022.
- ↑ Hiv/Aids
- ↑ Women's Lives: Multicultural Perspective Chapter 5
- ↑ Brown, Timothy. 1. siječnja 2015. I Am the Berlin Patient: A Personal Reflection. AIDS Research and Human Retroviruses. 31 (1): 2–3. doi:10.1089/aid.2014.0224. PMC 4287108. PMID 25328084
- ↑ Rettner, Rachael. 10. ožujka 2020. UK man becomes second person cured of HIV after 30 months virus-free. Live Science. Pristupljeno 20. travnja 2020.
- ↑ A woman’s own body may have cured her of HIV, study finds. Washington Post (engleski). ISSN 0190-8286. Pristupljeno 25. siječnja 2022.
- ↑ First ever needs assessment study by PLWHA to formulate a strategic intervention. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. lipnja 2011. Pristupljeno 9. siječnja 2022.
- ↑ Understanding Positive Women's Realities(2006) Emma Bell and Luisa Orza
- ↑ Greek Sex Workers Face Forced HIV Tests; Malawi Workers Fight Back - Ms. Magazine
- ↑ Das, Aritra; Detels, Roger; Javanbakht, Marjan; Panda, Samiran. 2017. Living with HIV in West Bengal, India: perceptions of infected children and their caregivers. AIDS Care. 29 (6): 800–806. doi:10.1080/09540121.2016.1227059. PMC 5344765. PMID 27608501
- ↑ Gordon, Elana. 20. prosinca 2013. Two Decades Ago, Tom Hanks and 'Philadelphia' Prompted Changing Attitudes Toward HIV-AIDS. NBC Philadelphia. Pristupljeno 20. travnja 2020.