Haran

Haran je drevni grad smješten na području današnje Turske. Od davnina je poznat u Mezopotamskoj kulturi. Ondje je predstavljao veliko komercijalno, kulturno i religijsko središte. Tome je pridonio njegov položaj, jer je smješten na križanju cesta između gradova Damaska, Ninive i Karhema. Drži se da grad posoji još od 110. pr. Kr., pod imenom Harranu. U nekoliko navrata grad su palili i uništavali nomadi.

U Bibliji

Grad Haran spominje se u Bibliji u Knjizi Postanka. Grad je vezan uz Abrahama i njegovo potomstvo. U Knjizi Postanka, nakon općeg potopa dolazi do obnove zemlje. Tako se opisuje rodoslovlje od Adama i Eve do Abrahama. Bog iz Ura Kaldejskog seli Teraha sa sinom Abrahamom, unukom Lotom, sinom Haranovim, snahom Sarom te im naredi da se nasele u grad Haran. Nakon što su neko vrijeme poživjeli ondje, Bog šalje Abrahama u zemlju Kanaan. Kad dođe vrijeme Izakove ženidbe, Abraham šalje slugu svoga da se vrati u Haran i ondje nađe ženu za Izaka. Izak se oženio Rebekom.

Haran u poslijebiblijskoj tradiciji

Uz Haran se veže priča o Adamu i Evi, koji su se, prema predaji, nakon što ih je Bog prognao iz Raja, nastanili u Haranu. Također se spominje u Starom zavjetu, u dijelu u kojem se opisuje put iz Ura Kaldejskog prema zemlji Kanaan.

Kršćani

Haran u 1. st. poslije Krista postaje središte kršćanstva. Ondje su se gradile crkve otvorenog tipa. U isto vrijeme u Haranu se počela stvarati sekta Sabini. Nakon nekog vremena ljudi su se vratili staroj poganskoj vjeri i pridružili se sekti. Stvara se sabinska kultura, a kršćanstvo nestaje s tog područja.

Haran danas

Haran je poznat po tradicionalnoj izradi kuća u obliku košnice od nepečene opeke. Zanimljivo je da su kuće, s obzirom na materijal od kojega su napravljene, bile otporne zubu vremena čak 3 000 godina. Danas se ondje može vidjeti samo ruševine s gradskim zidinama, kućama i spomenicima.

To područje danas nastavaju Arapi. Oni su naselili prostor udaljen oko 2 km od starog lokaliteta. Vruća klima otežava život tamošnjem stanovništvu. Vjeruje se kako su Arapi na ovaj prostor došli za vrijeme Osmanskog carstva. Jedna prosječna obitelj ima 10-15 djece. Žene su u selima tetovirane i nose beduinsku odjeću.

Literatura

(hrv.) Haran. Hrvatski obiteljski leksikon. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2005. Pristupljeno 20. siječnja 2011.
Chwolsohn, Daniil Abramovic, Die Ssabier und der Ssabismus, 2 vols. St. Petersburg, 1856. [Still a valuable reference and collection of sources]
Green, Tamara, The City of the Moon God: Religious Traditions of Harran. Leiden, 1992.
Heidemann, Stefan, Die Renaissance der Städte in Nordsyrien und Nordmesopotamien: Städtische Entwicklung und wirtschaftliche Bedingungen in ar-Raqqa und Harran von der beduinischen Vorherrschaft bis zu den Seldschuken (Islamic History and Civilization. Studies and Texts 40). Leiden, 2002.
Rice, David Storm, "Medieval Harran. Studies on Its Topography and Monuments I", Anatolian Studies 2, 1952, pp. 36-84.