Prijeđi na sadržaj

Katarina Aleksandrijska

Izvor: Wikipedija
Katarina Aleksandrijska
Michelangelo Merisi da Caravaggio: Sveta Katarina Aleksandrijska (1595.-1596.); zbirka Thyssen-Bornemisza, Madrid
Michelangelo Merisi da Caravaggio: Sveta Katarina Aleksandrijska (1595.-1596.); zbirka Thyssen-Bornemisza, Madrid
Rođena oko 282.
Aleksandrija, Egipat
Preminula oko 307.
Aleksandrija, Egipat
Kanonizirana prije kongregacije
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Pravoslavna Crkva
Anglikanska Crkva
Luteranska Crkva
Spomendan 25. studenog
Simboli kruna, mač, palma, kotač, prsten
Zaštitnica đaka, studenata, pravnika, teologa, znanstvenika, djevojaka, Wallis i glavni grad Sion, kanton i gradovi Steinau an der Straße, Freiburg (Švicarska), Freistadt (Austrija), Kuldīga (Letonija) i Działdowo (Poljska), znanosti, teologije, filozofije, brusača, automehaničara
Svetišta grob u samostanu na gori Sinaj
Portal o kršćanstvu

Sveta Katarina Aleksandrijska[1][2] (Aleksandrija, oko 282.Aleksandrija, oko 307.), kršćanska svetica i mučenica.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Osim godine rođenja (koja ipak nije sasvim sigurna) i podatka da je 304. podnijela mučeništvo u Aleksandriji, malo se zna o Katarininu životu, a stvarne podatke teško je razlučiti od legende. Prema predaji, Katarina je bila lijepa mlada Egipćanka koja je, u trenutku kad je upravitelj Maksimin Daja preuzimao vlast u Aleksandriji, bila pozvana na svečanost koja je uključivala i pogansko žrtvovanje životinja. Katarina je odbila u tome sudjelovati zbog svoje kršćanske vjere.

Legende

[uredi | uredi kôd]

Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio.

Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti posebno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada pa joj je odrubljena glava.

Štovanje

[uredi | uredi kôd]

Prema kasnijoj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga pokopali. U blizini toga mjesta kasnije je podignut samostan sv. Katarine koji postoji još i danas, a Katarinini ostaci prenijeti su u samostansku crkvu. Oskudni izvještaji o Katarininu životu kroz povijest su bacali sumnju na njezino stvarno postojanje, pa je to vidljivo i u bogoslužju Katoličke Crkve, koja je spomen svete Katarine 1969. isključila iz liturgijskog kalendara, da bi ga onamo vratila 2002. godine.

Spomendan joj se slavi 25. studenog u Katoličkoj Crkvi, dok je Pravoslavna crkva štuje kao veliku mučenicu i slavi njezin blagdan 24. ili 25. studenog, ovisno o regionalnoj tradiciji.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Sveta Katarina Aleksandrijska [Sveta Katarina Aleksandrijska]. bitno.net. Pristupljeno 25. studenoga 2022.
  2. Catherine of Alexandria [Catherine of Alexandria]. britannica.com (engleski). Pristupljeno 25. studenoga 2022.

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Ostali projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Katarina Aleksandrijska
Mrežna mjesta