Lee Kuan Yew
Lee Kuan Yew (rođen kao Harry Lee Kuan Yew; Singapur, 16. rujna 1923. – 23. ožujka 2015.) bio je singapurski političar i pravnik, poznat kao prvi premijer Singapura od 1959. do 1990. godine, te glavni tajnik Stranke narodne akcije od 1954. do 1992. godine.[1] Bio je član Parlamenta za okrug Tanjong Pagar od 1955. do smrti 2015. godine. Uživao je ugled jedne od najutjecajnijih osoba u Jugoistočnoj Aziji. Kao jedan od osnivača Stranke narodne akcije, Leeja se smatra ocem i osnivačem suvremenog Singapura, zaslužnim za brzi prelazak Singapura iz države trećega svijeta u razvijenu državu prvoga svijeta.[2]
Rođen je 1923. godine u obitelji singapurskih Kineza. Njegovo studiranje prekinuo je početak Drugog svjetskog rata u Singapuru 1942. godine. Tijekom japanske okupacije bio je činovnik u jednom tekstilnom poduzeću.
Nakon rata otišao je studirati u Englesku. Tamo je diplomirao pravo na Sveučilištu Cambridge. Tijekom boravka u Engleskoj, shvatio je da Englezi tijekom rata nisu bili sposobni obraniti Singapur od japanske okupacije, pa je zaključio da Singapur mora biti nezavisan. Kući se vratio 1949. godine.[3]
Počeo je baviti se politikom 1950-ih godina, zahtijevajući samoupravu i nezavisnost Singapura od britanske vlasti. Godine 1954. osnovao je nominalno socijalističku Stranku narodne akcije, kako bi na svoju stranu pridobio imućne prokomunističke Kineze.[4] Kada je Singapur dobio samoupravu godine 1959. njegova stranka je dobila izbore i Lee Kuan Yew postao je premijer.
Godine 1963., Singapur je postao dijelom Malezijske Federacije. Dvije godine kasnije, nakon etničkih sukoba između Malajaca i Kineza, Singapur i Malezija su se mirno rastali 9. kolovoza 1965. Istog dana je proglašena Republika Singapur.
U sljedećih 25 godina, Singapur je pod Leejevim vodstvom postao industrijski div Azije i jedna od najprosperitetnijih država u svijetu. Tri stupa njegove politike činili su: nacionalna sigurnost, ekonomija i socijalna stabilnost. Kako bi ojačao suverenost i ugled Singapura u svijetu, Lee je promovirao politiku neutralnosti i nesvrstanosti. S druge strane, mnogi su mu zamjerali autoritarnu unutrašnju politiku.
Godine 1990. pažljivo je pripremio silazak s vlasti, ali je u budućim singapurskim vladama zadržao savjetodavnu ulogu u kabinetima Višeg ili Ministra mentora Singapura. Ovu posljednju funkciju napustio je 2011., i time se povukao iz političkog života Singapura.
Napisao je memoare u dva toma: „Priča o Singapuru“, koja obuhvaća povijest države do razlaza s Malezijom 1965. i „Od Trećeg svijeta do Prvog: priča o Singapuru“, koja opisuje njegov doprinos preobražaju Singapura u modernu naciju.
Preminuo je 23. ožujka 2015. preminuo je u bolnici u Singapuru od upale pluća.[5]
- ↑ BBC News | FROM OUR OWN CORRESPONDENT | Singapore's elder statesman. news.bbc.co.uk. Pristupljeno 27. veljače 2021.
- ↑ Condolence Messages from Our Partners. web.archive.org. 20. travnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. travnja 2016. Pristupljeno 27. veljače 2021.
- ↑ Lee, Kuan Yew. 2000. From Third World to First. Marshall Cavendish. Singapur.
- ↑ Lee, Kuan Yew. 1998. The Singapore Story. Marshall Cavendish. Singapur.
- ↑ Lee, Kuan Yew. 2012. My Lifelong Challenge: Singapore's Bilingual Journey. Straits Times Press. Singapur. ISBN 978-981-4342-03-2.