Robert Altman
| Robert Altman | |
|---|---|
 | |
| Rodno ime | Robert Bernard Altman |
| Rođenje | 20. veljače 1925. Kansas City, Missouri, SAD |
| Smrt | 20. studenog 2006. Los Angeles, Kalifornija |
| Godine rada | 1947. – 2006. |
| Supruga | LaVonne Elmer (1946.-1949.) Lotus Corelli (1950.-1955.) Kathryn Reed (1959.-2006.) |
| WWW | |
| Nagrade Oscar | |
| Nagrada za životno djelo (2006.) | |
| Nagrade Emmy | |
| Najbolja režija dramske serije 1989. Tanner '88 | |
| Nagrade Zlatni globus | |
| Najbolji redatelj 2002. Gosford Park | |
| Nagrade BAFTA-e | |
| Najbolja režija 1992. Igrač Najbolji film 2001. Gosford Park | |
| Ostale nagrade | |
| Grand Prix Filmskog festivala u Cannesu 1970. M*A*S*H Nagrada za najboljeg redatelja Filmskog festivala u Cannesu 1992. Igrač Zlatni lav 1993. Kratki rezovi | |
portal o životopisima ‧ portal o filmu | |
Robert Altman, (Kansas City, 20. veljače 1925. – Los Angeles, 20. studenog 2006.), američki redatelj, scenarist i producent.
Sudjelovao je u 2. svj. ratu kao pilot. Nakon rata studira tehniku na sveučilištu Missouri; potom radi kao novinar, te piše i objavljuje priče. Godine 1946. s G.W. Georgeom piše sinopsis za film Tjelohranitelj R. Fleischera, a od 1949. do 1955. godine režira reklame i namjenske dokumentarne filmove.
Kao redatelj igranog filma debitira 1955. filmom Delinkventi (The Delinquents), kojim ne pobuđuje veću pozornost kritike kao ni sljedećim filmom - kompilacijskom Pričom o James Deanu (The James Dean Story, 1957., suredatelj s G.W. Georgeom). No Alfred Hitchcock ga angažira u svojoj tv-seriji Alfred Hitchcock vam predstavlja. Od 1957. do 1967. režira pojedine epizode u serijama Bonanza, Lude dvadesete i Autobusna stanica. Filmu se vraća 1968. i režira dva naslova osrednje vrijednosti : Odbrojavanje (Countdown, 1968.) i Toga hladnoga dana u praku (That cold day in the park, 1969.).
Filmom M.A.S.H. (1970.) postiže veliki uspjeh kod kritike i publike i osvaja Zlatnu palmu u Cannesu - velik dio kritike ga proglašava najeminemtnijim predstavnikom modernog američkog filma. Iste godine režira ekscentričnu komediju Brewster Mc Cloud. U sljedećih 5 godina režira: Priviđenja (Images, 1972.), Kalifornijski poker (California Split, 1974.), tri žanrovski jasno profilirana filma - vestern Kockar i bludnica (McCabe and Mrs. Miller, 1971.), detektivski film Privatni detektiv (The Long Goodbye, 1973., prema romanu R. Chandlera) te gangsterski film Svi smo mi lopovi (Thives like us, 1974.). Unosi značajke svog svjetonazora i stila: sklonost prema razaranju američkih mitova, usporavanje akcije naglašavanjem atmosfere i psihološke razrade likova, forsiranje slučajnosti čime se razbija kauzalnost naracije. Vrhunac Altmanove red. karijere predstavlja film Nashville (1975.). Slijedi stanovita stagnacija, no sredinom devedesetih se javlja s nekoliko značajnih filmova: The Player (Igrač, 1992.); Kratki rezovi (Short Cuts, 1993.), Pret.a-Porter, 1994., a 2001.- Gosford Park, za koji osvaja Zlatni globus za najblju režiju. 2006. je dobio počasnog Oscara za životno djelo.
- "Buffalo Bill i Indijanci" (Buffalo Bill and the Indians, 1976.)
- "Tri žene" (Three Women, 1977.)
- "Svadba" (A Wedding, 1978.)
- "Idealan par" (A Perfect Couple, 1979.)
- "Kvintet" (Quintet, 1979.)
- "Popaj" (Popeye, 1980.)
- "Zdravlje" (Health, 1982.)
- "Jimmy Dean, vrati se" (Come back to the Five & Dime Jimmy Dean, 1982.)
- Streamers, 1983.
- "Ludi za ljubavlju" (Fool for Love, 1985. prema komadu Sama Shepharda)
- Beyond Therapy, 1987.
- Vincent and Theo, 1990.
- Kansas City, 1996.
- The Gingerbread Man, 1998.
- The Company, 2003.