Sročnost
Sročnost ili kongruencija slaganje je riječi u rečenici prema gramatičkim kategorijama, kao što su npr. rod, broj i padež.
Princip je da se jednoj ili skupu riječi prilagode neke ostale riječi, koje to mogu i trebaju. Jednostavan primjer je u hrvatskom, gdje se pridjev koji se koristi za tvorbu prošlog vremena slaže sa subjektom:
- Ivan je zaspao.
- Iva je zaspala.
Riječ zaspao/zaspala mijenja oblik ovisno o tome koja riječ je subjekt; međutim riječ je nema mogućnosti takve promjene, i ostaje ista.
Naprimjer, u engleskom nema takvog slaganja (rečenice istog značenja):
- Ivan fell asleep.
- Iva fell asleep.
Sročnost je bitna karakteristika i prilično se razlikuje u raznim jezicima.
- gramatička sročnost
- logička sročnost (sročnost po smislu)
Primjer:
- Ivica i Marica zajaukaše.
- Prevlada mir, sreća i blagostanje.
U prvoj rečenici su dva subjekta, a glagol (predikat) je u množini, tu imamo slaganje predikata sa subjektom po smislu (dva subjekta - množina - predikat u množini), no predikat se ne slaže sa svakim subjektom posebno.
U većini rečenica sročnost je jednostavna, jer nema više subjekata, pa nema ni više mogućnosti.
- Kiša pada. (kiša je imenica ženskog roda u jednini)
- Kiše padaju. (kiše - imenica ženskog roda u množini)
- Sunčev sustav ima devet planeta.
Nešto je teža situacija kad riječi koje se slažu nisu istoga roda ili broja, kad ima više subjekata ili kad se razlikuje subjekt od imenskog dijela predikata.
- Ivan i Marija su osvojili prvo mjesto na natjecanju.
ili
- Ivan i Marija su osvojili prva mjesta na natjecanju.
- Stjepan Babić "Sročnost u hrvatskome književnom jeziku" ISBN 953-150-189-0 1998.