Veliki petak
Veliki petak, petak Muke Gospodnje ili Dan Muke Gospodnje (lat. Dies Passionis Domini) dan je u Velikomu tjednu koji slavi spomen Isusove teške i nasilne osude, muke i same smrti kako je opisana u kanonskim evanđeljima. To je peti dan Velikog tjedna kojemu prethodi Veliki četvrtak, a za njim slijedi Velika subota.
Ovo je jedini dan kada se zabranjuje slaviti sveta misna otajstva tj. jedini dan u liturgijskoj godini bez misnoga slavlja.[1] Naime, sveta je misa nekrvna žrtva Isusa Krista, a na taj je dan sam Isus Krist bio žrtvovan na žrtveniku križa i prinio Ocu sama sebe kao krvnu žrtvu. Stoga, Katolička Crkva taj dan ne slavi misnu žrtvu.[1]
Smatra se kako u prvim stoljećima kršćanstva nije bilo zasebna liturgijska slavlja na Veliki petak.[2] U Jeruzalemu se u 4. st. oblikuju različita neeuharistijska slavlja, koja je činilo čitanje Božje Riječi i klanjanje Križu.[2] U Rimu se najprije održavalo bogoslužje Riječi s čitanjima, molitvama i pjesmama, a od 7. stoljeća javlja se procesija od Lateranske bazilike do rimske crkve svetog Križa u Jeruzalemu gdje se častila relikvija Križa.[2] Postojećim obredima pridodana je euharistija. Boja liturgijskog ruha je crvena (do Drugoga vatikanskog sabora bila je crna).[2]
Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika što simbolizira kako je s Isusa svučena odjeća, to jest njegovu ogoljenost, ali to je ujedno i znak povučenosti, tišine, žalosti, nesvečanosti i tuge za umrlim Učiteljem. Oltar se ogoljuje na svršetku Mise Večere Gospodnje na Veliki četvrtak.
U popodnevnim satima, obično u 15 sati (deveta ura) kada je Isus izdahnuo na križu[3], puk se okuplja u crkve na slavljenje obreda Velikog petka koje čine tri dijela:[1][2]
- čitanje Svetoga pisma i navještaj muke,
- poklon i ljubljenje križa te
- sveta pričest (euharistija).
Obred započinje prostracijom svećenika s ministrantima pred oltarom i poklonom vjernika. Potom se svećenici i ministranti uspinju do oltara te predslavitelj moli Zbornu molitvu. Slijedi Služba Riječi (čitanje iz Staroga i Novoga zavjeta te psalam) koja završava čitanjem ili pjevanjem Muke po Ivanu i homilijom. Nakon homilije, dvojica svećenika naizmjenično mole Sveopće molitve vjernika propisanim redoslijedom.[1]
Poklon svetom Križu započinje ulaskom predslavitelja sa zastrtim križom, pri čemu đakon ili svećenik postupno (u tri dijela) otkiva pokriveno raspelo pjevajući: „Evo drvo križa, na kom' je Spas svijeta visio!” Na to narod odgovara: „Dođite, poklonimo se!” Nakon toga križ se izlaže na štovanje vjernicima poklonom, poljupcima i molitvom. Tijekom poklona sv. Križu preporučeno je pjevanje antifone:[2]
»Tvome križu klanjamo se, Gospodine, te hvalimo i slavimo sveto uskrsnuće tvoje, jer evo: drveta radi koga nastade radost u cijelome svijetu.«Svetu pričest čine hostije posvećene na Misi Večere Gospodnje prethodni dan. Nakon pričesti, svećenik moli molitvu nad narodom kojom završavaju obredi Velikog petka. Narod se razilazi bez izlazne pjesme, u tišini i molitvi.[1]
Kod katolika post je obvezatan na Veliki petak za sve osobe od 18 do 60 godina. Također je za sve katolike starije od 14 godina obvezatan i nemrs. Nemrs znači da se u danu ne jede meso dok post znači da se osoba suzdržava od hrane i pića.
Podrobniji članak o temi: Križni putDiljem svijeta, obično u jutarnjim satima, vjernici se okupljaju u crkvama, kapelicama, kalvarijama i inim mjestima kako bi molili Križni put. Tako i papa u večernjim satima predvodi križni put u Koloseju, u zajedništvu s kardinalima, biskupima, rimskim župnicima i vjericima iz Rimske biskupije i cijeloga svijeta. U Jeruzalemu križni put na Veliki petak prolazi Putem križa (Via crucis, također i Via dolorosa) od Getsemanija do Kalvarije. Može se moliti i Marijin križni put (Via Matris).
Od večeri Velikoga četvrtka (od 19 sati) do predvečerja Velikoga petka (do 18 sati) moli se pobožnost Sati Muke Gospodnje, koju promiču pasionisti.[3] Crkva potiče razmatranje Isusove Muke čitanjem i meditacijom (Lectio Divina) nad evanđeoskim ulomcima koji ju opisuju (Mt, 26–27; Mk, 14–14; Lk, 22–23; Iv, 18–19), molitvom žalosnih otajstava krunice, pobožnošću Mariji od sedam žalosti (Gospi žalosnoj) i Krvi Kristovoj, molitvom krunice i devetnice Božjega milosrđa (koja počinje na Veliki petak), pobožnostima ranama Kristovim, Svetomu Licu i inima.[4]
Još od srednjega vijeka u brojnim europskim zemljama moli se na Veliki petak Gospin plač, koji se u hrvatskim krajevima pjeva na različite načine i melodijske izraze.[5]
U Njemačkoj su tradicijski na Veliki petak, a u nekim pokrajinama i tijekom Vazmena trodnevlja, na snazi zabrane plesnih i športskih priredbi te prikazivanja filmova.[6]
Među Hrvatima, postojao je običaj molitve 33 krunice kao spomen na 33 godine Isusova života.[7]
- ↑ a b c d e Barbarić, Ivan: Veliki petak hkm.hr. Hrvatska katolička mreža. Objavljeno 29. ožujka 2024.
- ↑ a b c d e f Vojvodić, Miodrag: Veliki petak: Osam stvari koje bi svaki katolik trebao znati o danu muke Gospodnje bitno.net. Objavljeno 29. ožujka 2024.
- ↑ a b Bajor, Bogusłav; Wikieł, Michał (prir.): Sati Muke Gospodnje: posljednji dan Gospodina našeg Isusa Krista, prijevod: Marin Saganić, Zaklada Vigilare: Zagreb, ISBN 978-953-59218-4-4
- ↑ Burkepile, Jacqueline: 5 Passion Prayers on Jesus' Suffering & Death to Prepare Your Heart for the Holy Triduum (engl.) churchpop.com. Objavljeno 27. ožujka 2024.
- ↑ Ansambl LADO - Gospin plač Ansambl Lado na YouTubeu, snimka koncerta 29. rujna 2014. u Franjevačkoj crkvi u Varaždinu. Objavljeno 2. travnja 2015.
- ↑ IKA: Zanimljivo! U Njemačkoj je na snazi zabrana plesa na Veliki petak bitno.net. Objavljeno 27. ožujka 2024.
- ↑ Jurilj 2018, str. 23.
- Jurilj, Zorica. 2018. Korizma i uskrs u Hercegovačkoj crkveno-pučkoj baštini. Ethnologica Dalmatica. Etnografski muzej Split. Zagreb. 25: 5–35
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Veliki petak |
| |||||
| |||||||||||