Prijeđi na sadržaj

Zemljopis Srbije

Izvor: Wikipedija
Najveći gradovi Srbije
Zemljopisne regije Srbije

Srbija se nalazi na Balkanskom poluotoku odnosno jugoistočnoj Europi (oko 80% teritorija) te u Panonskoj nizini odnosno srednjoj Europi (oko 20% teritorija). Kopnenu granicu ima prema susjedima, koja iznosi: prema Hrvatskoj 241 km, Mađarskoj 151 km, Rumunjskoj 476 km, Bugarskoj 318 km, Makedoniji 62 km,[1] Kosovu 352 km,[1] Crnoj Gori 124 km,[1] i Bosni i Hercegovini 302 km. To ukupno čini 2.026 km vanjskih granica.[1]

Krajnje točke:

Reljef

[uredi | uredi kôd]

Srbiju čine tri velike zemljopisne cjeline: Panonska nizina, brježuljkasti predjeli s nižim planinama i nizinskim proširenjima, te planinsko-kotlinsko područje. Sjeverni dio zemlje (Vojvodina) zauzimaju plodne ravnice, dok je središnji i južni dio pretežito planinski. Srbija obiluje prirodnim ljepotama, od kojih se posebno izdvajaju očuvane šume. Srbija je bogata i vodama.

Panonska nizina zauzima više od 25% teritorija, a u njoj prevladavaju nizine s aluvijalnim naplavinama uz vodene tokove i praporne visoravni, te dva brdovita uzvišenja: Fruška gora (538 m) i Vršačke planine (639 m).

Najveći dio teritorija Srbije zauzimaju brežuljci i planine. Ona se protežu od Panonskog pobrđa na sjeveru do crnogorske, kosovske i makedonske granice na jugu. Od zapada prema istoku protežu se od bosanskohercegovačke do bugarske granice. Južno od Save i Dunava prevladava brežuljkasto područje s visinama do 500 m i niže planinsko područje s visinama do 1000 m. To područje zauzima oko 65% površine Srbije. U tom području nizina ima tek uz Posavinu, Pomoravlju i dijelu Timočke krajine. Područja viša od 1000 m zauzimaju manje od 10% teritorija Srbije. Ta se područja nalaze južno od Zapadne Morave i Nišave, a sastoje se od visoravni i skupina viših planina. Mali je broj planinskih vrhova iznad 2000 metara nadmorske visine, a najviši[1] od njih je Midžor na Staroj planini.

Planine Srbije se dijele na:

  • Rodopske planine
  • Karpatsko-balkanske planine
  • Dinarske planine

Najviši vrhovi Srbije su:

Vrh Visina Planina
Midžor 2168 m Stara planina
Dupljak 2032 m Stara planina
Pančićev vrh 2017 m Kopaonik

Rijeke

[uredi | uredi kôd]

Rijeke Srbije pripadaju slivovima Crnog, Jadranskog i Egejskog mora. Najvećim dijelom pripadaju Crnomorskom slivu, a sve vode tog toka okuplja Dunav. Dunav je naduža rijeka u Srbiji koja kroz nju teče u duljini od 588 km od svojih 2.857 km ukupnog toka. Krajnji jugoistočni dijelovi Srbije pripadaju Egejskom slivu. Tri su plovne rijeke u Srbiji: Dunav (588 km), Sava (206 km), Tisa (168 km), i dijelom Velika Morava. Ostale veće rijeke Srbije su: Zapadna Morava (308 km), Južna Morava (295 km), Ibar (272 km), Drina (220 km) i Timok (202 km).

Rijeka koja najdužim tokom prolazi kroz Srbiju je Morava, a njen sliv obuhvaća 40% površine Srbije. Većina rijeka ima kišno-snježni režim vodostaja i protoka. Maksimalni vodostaji bilježe se u proljeće, a minimalni u kolovozu i rujnu.

Rijeka Duljina u Srbiji Ukupna duljina
Dunav 588 km 2783 km
Zapadna Morava 308 km 308 km
Južna Morava 295 km 295 km
Ibar 272 km 272 km
Drina 220 km 346 km
Sava 206 km 945 km
Timok 202 km 202 km
Velika Morava 185 km 185 km
Tisa 168 km 966 km
Nišava 151 km 218 km
Tamiš 118 km 359 km
Begej 75 km 244 km

Jezera

[uredi | uredi kôd]

Srbija nema velikih prirodnih jezera, a najveća su nastala pregrađivanjem riječnih korita kadi iskorištavanja snage vode za električnu energiju. Najveća takva akumulacijska jezera su: Đerdapsko (na Dunavu), Vlasinsko (na Vlasini), te Perućačko i Zvorničko (na Drini). Najveće jezero u Srbiji, Đerdapsko jezero, nalazi se na granici s Rumunjskom i ima površinu od 163 km2 (ukupna površina jezera je 253 km2).

Јezero Površina
km2
Nadmorska visina
m
Najveća dubina
m
Zapremina vode
mil m3
Đerdapsko 253 69,5 92 5000
Vlasinsko (na Vlasinu) 16 1 213 22 165
Perućačko (na Drini) 12,4 290 70 340
Gazivode 11,9 692,7 105 370
Zvorničko (na Drini) 8,1 140 28 42
Zlatarsko (na Uvcu) 7,2 880 75 250
Potpećko (na Limu) 7,0 437 40 43
Palićko 5,6 101 3,5 11
Belo 4,8 75 2,5 7

Zaštićena područja

[uredi | uredi kôd]

Nacionalni parkovi:

Parkovi prirode:

Specijalni prirodni rezervati:

Spomenici prirode:

Nacionalni parkovi

[uredi | uredi kôd]
Đerdapsko jezero

Srbija ima 4 nacionalna parka: Đerdap, Kopaonik, Tara i Fruška gora. Svi nacionalni parkovi posjeduju visoke klimatske i zdravstveno-rekreativne vrijednosti.

  • Đerdap - sjevernoistočni dio Srbije, na granici s Rumunjskom. Ukupna površina nacionalnog parka je 63.608 ha, a cijele zaštićene zone 93.968 ha. Osnovni prirodni fenomen ovog nacionalnog parka je velika Đerdapska klisura kroz koju protječe Dunav.
  • Kopaonik - nalazi se u središnjem dijelu Srbije. Nacionalnim parkom proglašen je 1981. godine. Obuhvaća površinu od 11.810 ha, a po broju endemskih vrsta predstavlja jedan od najznačajnijih središta bioraznolikosti endemske flore Srbije. Kopaonik je najveći planinski masiv u Srbiji koji se pruža u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Na sjevernomu dijelu Kopaonika se nalazi najrasprostranjenija šumsko-pašnjačka zona središnje Srbije.
  • Tara - zauzima površinu od 22.000 ha, a nalazi ze na području općina Užice i Bajina Bašta.
  • Fruška Gora - nalazi se u Vojvodini. Nacionalnim parkom je proglašena 1960. godine. Park čini usamljena planina u Panonskoj nizini koja je prema sjeveru i jugu razuđena planinskim i riječnim tokovima. Pašnjaci i plodno zemljište, te nasadi vinove loze ukrašavaju padine Fruške Gore.

Vegetacija

[uredi | uredi kôd]

Skoro cijeli teritorij Srbije pripada kontinentalno biljno-zemljopisnoj regiji. Srbija u cjelini spada među slabije pošumljene zemlje Europe sa samo 26% šumskih površina.

Srbija se po tipu vegetacije dijeli u pet pojasa:

  • Brdski (montanski) pojas – bukove i bukovo-jelove šume, a na vapnenačkim podlogama i šume munike. Na toplim padinama ima i šuma hrasta kitnjaka.
  • Pretplaninski i planinski pojas – u nižem potpojasu prevladavaju bukove šume, šikare i smrekove šume, a u višem niske klekovine bora krivulja i bukve, vrištine i šikare planinske ive.
  • Visokoplaninski pojas – područja viša od 2500 m s hazmofitskom vegetacijom golih kamenajra, te mikrovegetacijom lišajeva na strmijim stijenama.

Posljedica složene geološko-litološke podloge, različitog stupnja okomite raščlanjenosti reljefa i klimatskih specifičnosti pojedinih krajeva je velika raznovrsnost tipa zemljišta. Područje Vojvodine nalazi se većinom na visokoplodnom černozemom, a područja uz rijeke i rubna područja Banata uz granicu s Rumunjskom na ritskoj crnici i aluvijalnom zemljištu.

Sjeverozapadni dio središnje Srbije pokrivaju pseudogleji i lesivirana zemljišta i eutrična smeđa tla (gajnjače).

Na pomoravskom području prevladavaju aluvijalna zemljišta, zemljišta na rastresitim supstratima (rendzine), smonica i kisela smeđa zemljišta.

Na vapnenačko-dolomitskim stijenama brdsko-planinskog područja južno od Save i Dunava prevladava crnica i smeđa zemljišta.

Najznačajnije planine

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e SerbiaArhivirana inačica izvorne stranice od 24. prosinca 2018. (Wayback Machine) : Geography : Land boundaries. u: The World Factbook, CIA, 2009., Preuzeto: 2009-12-20