Petar Lorini: učitelj i utemeljitelj suvremenoga hrvatskoga morskog ribarstva / Faričić, Josip (ur.). Zadar: Sveučilište u Zadru, Općina Sali, 2022. str. 23-37 , 2022
U radu se, nakon uvodnoga kraćeg životopisa Petra Lorinija, razmatraju društvenogospodarske prili... more U radu se, nakon uvodnoga kraćeg životopisa Petra Lorinija, razmatraju društvenogospodarske prilike u Dalmaciji u razdoblju od Lorinijevog imenovanja za prvog nadzornika ribarstva 1897. do njegove smrti 1921. To razdoblje je obilježeno sporim gospodarskim razvojem Dalmacije, što je bilo posljedica više uzroka: nepovoljni odnosi u poljoprivredi (kolonat), rentijerska orijentacija posjedničkog sloja, prometna izoliranost, loša obrazovna struktura i slaba potpora središnjih vlasti. Tome trebamo pridodati bolest vinove loze (filoksera) te "vinsku klauzulu" koje su devastirale dalmatinsko vinogradarstvo. Ipak, uslijed djelovanja dalmatinskih političara i javnosti kao i krize dualizma, bečka vlada je odlučila 1907. započeti državno subvencioniran program ulaganja u Dalmaciji nazvan "Beckov program".
Uploads
Papers by Ante Gverić
Vipauc je na svojem imanju često boravio. Intenzivno se bavio voćarstvom, o čemu je poučavao lokano stanovništvo. Nerijetko je za svojega boravka u Bibinjama liječio mnoge Bibinjce. Godine 1914. prodao je imanje. Nakon umirovljenja 1921. godine odlazi u Novi Vinodolski. Njegov boravak i djelovanje u Bibinjama ostali su toliko ukorijenjeni među Bibinjcima, da je s vremenom iščeznuo stari naziv Banska punta, a uvriježio se Lipauska – naziv nastao glasovnim promjenama upravo od njegova prezimena.
Na rubu velike jugoslavenske države, na granici i pred vratima „talijanskoga“ Zadra u koji se svakodnevno odlazilo, Bibinje su prolazile „iskustvo granice“ i iskustvo dvaju svjetova.
Stanovništvo Bibinja trpjelo je posljedice stradavanja u oba svjetska rata. Ipak, tijekom dva međuratna desetljeća mjesto je živjelo relativno intenzivnim društveno-političkim, socijalnim i crkvenim životom.
Talijanska okupacija Dalmacije u travnju 1941., praćena fašističkim represalijama, opravdano je izazvala otpor kod Bibinjaca i težnju za obranom vlastitih domova i borbom za nacionalnu emancipaciju sa svrhom uspostave hrvatske države. Velik broj bibinjske mladeži stoga se priključio partizanskom pokretu. Okidač je svakako bio brutalno mučenje i strijeljanje trojice bibinjskih mladića u lipnju 1943. Manji dio Bibinjaca nacionalne je interese vidio u borbi za očuvanje Nezavisne Države Hrvatske. Nekolicina Bibinjaca svrstala se, pak, na stranu fašističke Antikomunističke bande.
Strašna bilanca Drugog svjetskog rata u Bibinjama je 86 žrtava: što boraca na ratištu, što vojnika ili civila ubijenih u različitim situacijama, što žrtava prilikom talijanskog bombardiranja mjesta u proljeće 1941. Među 86 žrtava ističe se nekoliko svirepih mučenja i ubojstava. Najvećim dijelom žrtve su pripadnici partizanskih jedinica te civili ubijeni u talijanskom bombardiranju mjesta.
Vipauc je na svojem imanju često boravio. Intenzivno se bavio voćarstvom, o čemu je poučavao lokano stanovništvo. Nerijetko je za svojega boravka u Bibinjama liječio mnoge Bibinjce. Godine 1914. prodao je imanje. Nakon umirovljenja 1921. godine odlazi u Novi Vinodolski. Njegov boravak i djelovanje u Bibinjama ostali su toliko ukorijenjeni među Bibinjcima, da je s vremenom iščeznuo stari naziv Banska punta, a uvriježio se Lipauska – naziv nastao glasovnim promjenama upravo od njegova prezimena.
Na rubu velike jugoslavenske države, na granici i pred vratima „talijanskoga“ Zadra u koji se svakodnevno odlazilo, Bibinje su prolazile „iskustvo granice“ i iskustvo dvaju svjetova.
Stanovništvo Bibinja trpjelo je posljedice stradavanja u oba svjetska rata. Ipak, tijekom dva međuratna desetljeća mjesto je živjelo relativno intenzivnim društveno-političkim, socijalnim i crkvenim životom.
Talijanska okupacija Dalmacije u travnju 1941., praćena fašističkim represalijama, opravdano je izazvala otpor kod Bibinjaca i težnju za obranom vlastitih domova i borbom za nacionalnu emancipaciju sa svrhom uspostave hrvatske države. Velik broj bibinjske mladeži stoga se priključio partizanskom pokretu. Okidač je svakako bio brutalno mučenje i strijeljanje trojice bibinjskih mladića u lipnju 1943. Manji dio Bibinjaca nacionalne je interese vidio u borbi za očuvanje Nezavisne Države Hrvatske. Nekolicina Bibinjaca svrstala se, pak, na stranu fašističke Antikomunističke bande.
Strašna bilanca Drugog svjetskog rata u Bibinjama je 86 žrtava: što boraca na ratištu, što vojnika ili civila ubijenih u različitim situacijama, što žrtava prilikom talijanskog bombardiranja mjesta u proljeće 1941. Među 86 žrtava ističe se nekoliko svirepih mučenja i ubojstava. Najvećim dijelom žrtve su pripadnici partizanskih jedinica te civili ubijeni u talijanskom bombardiranju mjesta.