Ana Rajkovic
Specializing in the history of Labour Movement, Intellectual and Gender History in first half of 20th century. Received BA degree in History and Croatian Language and Literature from the Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Osijek. Earned a PhD in Modern History at the Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb (2019).
less
Related Authors
InterestsView All (11)
Uploads
Papers by Ana Rajkovic
Narodnoj obrani , od početka njezinog izlaženja (1902.) do početka Prvog svjetskog rata (1914.), analizirati kreiranje rodnog identiteta u bračnom okviru. U kontekstu navedenog u radu se istražuje povezanost između novinarskog diskursa vezanog uz redefiniranje uloge žene u društvu/braku s promjenom diskursa vezanog uza samu instituciju braka. Naime, dok je osječko građanstvo ženu u prijeratnim godinama definiralo u okvirima kućnog praga te se većina članaka odnosila na vjenčanje dotične gospojice s preuzvišenim gospodinom , početak rata naveo je novine na promjenu priče. Stoga žene u predratnom razdoblju preuzimaju nove uloge i postaju bolničarke, kondukterke ili krojačice. Sukladno tomu u radu se zaključuje kako su žene bile nositeljice braka jer je zapravo njihova nova društvena uloga, početkom 1914. godine, utjecala na redefiniciju braka, koji je od kamena temeljca intimnog dijela obitelji te njegove interpretacije kao ekonomske kategorije ( themarriagemarket ) postao važnim dijelom „ratne mašinerije“. Pri tome je važno naglasiti kako promjena nije bila uvjetovana promjenom ideološkog svjetonazora, nego je to naprosto bila reakcija prije svega na mobilizaciju i manjak radne snage, kao i potreba da se vojnicima na fronti podigne moral. Na taj način brak izlazi iz strogo intimnih okvira i postaje zapravo svojevrsno oruđe kojima se održava početno uvjerenje u euforiju rata. Osim navedenog u radu se analiziraju i članci koji se odnose na kreiranje rodnog identiteta izvan braka, u okviru mirovnih sudija , sufražetkinja i atentatorica.
Narodnoj obrani , od početka njezinog izlaženja (1902.) do početka Prvog svjetskog rata (1914.), analizirati kreiranje rodnog identiteta u bračnom okviru. U kontekstu navedenog u radu se istražuje povezanost između novinarskog diskursa vezanog uz redefiniranje uloge žene u društvu/braku s promjenom diskursa vezanog uza samu instituciju braka. Naime, dok je osječko građanstvo ženu u prijeratnim godinama definiralo u okvirima kućnog praga te se većina članaka odnosila na vjenčanje dotične gospojice s preuzvišenim gospodinom , početak rata naveo je novine na promjenu priče. Stoga žene u predratnom razdoblju preuzimaju nove uloge i postaju bolničarke, kondukterke ili krojačice. Sukladno tomu u radu se zaključuje kako su žene bile nositeljice braka jer je zapravo njihova nova društvena uloga, početkom 1914. godine, utjecala na redefiniciju braka, koji je od kamena temeljca intimnog dijela obitelji te njegove interpretacije kao ekonomske kategorije ( themarriagemarket ) postao važnim dijelom „ratne mašinerije“. Pri tome je važno naglasiti kako promjena nije bila uvjetovana promjenom ideološkog svjetonazora, nego je to naprosto bila reakcija prije svega na mobilizaciju i manjak radne snage, kao i potreba da se vojnicima na fronti podigne moral. Na taj način brak izlazi iz strogo intimnih okvira i postaje zapravo svojevrsno oruđe kojima se održava početno uvjerenje u euforiju rata. Osim navedenog u radu se analiziraju i članci koji se odnose na kreiranje rodnog identiteta izvan braka, u okviru mirovnih sudija , sufražetkinja i atentatorica.