Charles Dupuy
Charles-Alexandre Dupuy (Puy-en-Velay, 5. studenog 1851. – Ille-sur-Têt, 23. srpnja 1923.) je bio francuski političar iz razdoblja Treće Republike koji je u tri navrata bio premijer i vršitelj dužnosti predsjednika Francuske. Dupuy je bio premijer u jeku afere Dreyfus, tokom koje su njegove vlade demonstrirale nesposobnost nošenja s teškim političkim i društvenim problemima koji su se pojavili tokom kontroverzne afere.
Profesor filozofije prije ulaska u Zastupnički dom 1885. godine, Dupuy se u parlamentu pridružio Ferryjevim umjerenim republikancima. Od 1892. do 1893. je obnašao dužnost ministra obrazovanja. U travnju 1893. je prvi puta imenovan premijerom, ali već u prosincu podnosi ostavku te, nedugo zatim, potaje predsjednik Doma. Tokom prvoga tjedna na mjestu predsjednika, anarhist Auguste Vaillant je bacio bombu na njega, no promašio je. Dupuyjeva mirna replika ("Gospodo, rasprava se nastavlja") donijela mu je veliko poštovanje. U svibnju 1894. ponovo postaje premijer i ministar unutarnjih poslova. Dupuy je bio uz predsjednika Carnota kada je potonjeg u lipnju 1894. upucao Sante Geronimo Caserio. Tada je prvi puta postao vršitelj dužnosti predsjednika.
Jean Casimir-Perier ga je pobijedio u izboru za Carnotova nasljednika tako da je Dupuy ostao premijer. Za vrijeme njegove vlade, Alfred Dreyfus je uhapšen i u prosincu 1894. godine i osuđen, što je bio početak najveće afere u historiji Francuske. U siječnju 1895., Dupuy podnosi ostavku.
Nakon što je tokom 1898. godine premijer Henri Brisson potpomogao da slučaj Drefyus dođe na reviziju, Dupuy je u studenom iste godine ponovo postao premijer. Donesen je posebni zakon koji je odluku u slučaju Dreyfus delegirao s kaznenog odjela žalbenog suda na zajedničku sjednicu svih odjela istoga suda. Žalbeni sud je odlučio da predmet treba vratiti na ponovno suđenje pred vojni sud jer se ispostavilo kako je ključni dokaz protiv Dreyfusa zapravo djelo Ferdinanda Esterhazyja. Takav je potez razbijesnio Dreyfusove protivnike koji su organizirali demonstracije i napade na novog predsjednika, Émilea Loubeta, koji je podržavao Dreyfusa. Kao jedan od protivnika Alfreda Dreyfusa, Dupuy je u lipnju 1899., kada je odluka žalbenog suda bila službena, odmah podnio ostavku. Godine 1900. izabran je za senatora.
Umro je 23. srpnja 1923. godine.