Kolo (igra)
Kolo je tradicionalna kolektivna narodna igra koje izvode plesači, međusobno povezani u lanac. Igranje u kolu je neizostavni dio svih okupljanja, privatnih i javnih proslava, a izvode ga pripadnici svih društvenih, profesionalnih i starosnih grupa, u seoskim i gradskim sredinama.
|
Kolo, tradicionalna narodna igra | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Srbija
| |
| Regija: | Evropa |
| Godina upisa: | 2017. |
| ID: | 01270 |
| Ugroženost: | |
| Poveznica: | UNESCO |
Ime potiče od staroslavenske riječi za "točak" (kolo). Pod nazivom kolo javlja se u dinarskim krajevima u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji. Na područjima Crne Gore, jugoistočne Srbije, Makedonije i Bugarske koristi se termin oro. Kolo je usko povezano s rumunskom horom i bugarskom horo. Horo ili oro potiče od grčke reči horos, što znači skup ljudi, igranka, igra.
Uz ove pojmove vežu se i nazivi:
- Koregrafija – opisivanje i osmišljavanje plesnih oblika i varijacija, pa se onaj ko to radi zove koreograf.
- Etnokoreologija – nauka koja se bavi proučavanjem narodnih plesova, njihovim nastankom, razvojem itd.
Ilirsko porijeklo
urediKolo je jedna od mnogih evropskih lančanih igara koje su preživjele iz antičkih vremena. Na nekropoli Corso Cotugno, Italija, u novembru 1833. godine otkriven je grob datiran na kraj petog stoljeća do sredine četvrtog stoljeća p.n.e, u vrijeme kada su na tom području živjeli pripadnici ilirskog plemena Peuceta. Freske grobnice su najstariji primjer figurativnog slikarstva u Apuliji i prikazuju žene koje igraju kolo pa je u literaturi poznat kao - "Grob sa ženama koje igraju". Panel sa freskama se nalazi u Napuljskom arheološkom muzeju, inv. br. 9353 i prikazuje trideset ili više žena koje plešu, koje se kreću s lijeva na desno sa isprepletenim rukama kao da plešu krug oko unutrašnjosti grobnice.[1]
Izvođenje
urediIzvodi se u zatvorenom krugu (ili krugovima), u jednom lancu ili u dvije paralelne linije. Najčešće držanje između igrača u kolu je za spuštene ruke, a može biti ispod ruke, sa ispretpletanim rukama (lesa), sa rukama na ramenima, zagrljeni i dr.[2]
Kretanje ovisi od koraka koji su specifični za svako pojedinačno kolo. Najčešće kretanje je s lijeva u desno i obrnuto. Ako kola imaju isti broj koraka u obje strane onda su to simetrična kola, a ako nemaju onda su to nesimetrična kola. Skoro sva kola se kreću u desno, čak i ona simetrična, jer dužina koraka u desno se razlikuje od one u lijevo. Sva druga kretanja su rezultat kreacije svakoga kola. Mogu se vidjeti u izvođenju kulturno umjetničih društava, dok neke korake i kretanja mogu izvesti samo vrhunski plesači.
U nekim verzijama solo plesači pokazuju svoju vještinu unutar kruga. Tempo varira, ponekad unutar jednog plesa, ali kolo je obično živahno i brzo.
Zatvoreno kolo u najmanjem obliku čine dvoje ljudi – par, kao i u plesu. Obično su to mladić i djevojka. Dolaskom novih plesača kolo raste. Ulazak u kolo ima razne procedure ili znakove, ali je osnovno pristanak drugih plesača, koji su već u kolu. Obično se hvata u kolo tako što muškarac ide između dvije djevojke (žene) i obrnuto. U zatvorenom kolu svi su plesači ravnopravni.
Kola se mogu vidjeti u izvođenju kulturno umetničih društava, dok neke korake i kretanja mogu izvesti samo vrhunski igrači.
Kolo i muzika
urediKolo se igra:
- uz pratnju muzike, kada svirači prate kolovođu pri čemu je on svojevrsni dirigent. Postojali su i posebni znaci muzici (klecanje koljena i sl.) kada da uspori ili ubrza. To daje interakciju između igrača i muzičara, tako da je svako kolo igrano na drugi način.
- uz pjevanje
- uz pjevanje i pratnju muzike, što dovodi do nastanka pjesme "poskočice", veselog i šaljivog sadržaja.
- bez pratnje muzike i pjesme, poznato i kao gluvo (nijemo) kolo. Takt se daje naglašenim udarcima stopala o tlo. Ta kola su sačuvana u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Hrvatskoj.
Glamačko kolo
urediGlamočko gluho kolo je prvenstveno zatvoreni kružni ples i izvodi se bez muzike. Mogu mu prethoditi vokalne ili instrumentalne izvedbe. Plešu ga dva ili više plesača. Broj plesača nije ograničen. Broj plesača do dvadeset čini ples kola skladnim i obično do tog broja plesača se ne javlja nesklad u naglašenim koracima. Koraci i figure, često snažni i impresivni, zavise od raspoloženja i želje učesnika.[3]
Sam ples karakterišu usklađeni udarci stopala plesača o plesnu površinu i daju daju ritam plesu, ubrzavajući ga ili usporavajući. Gluvo kolo ne poznaje plesni par, muškarca i ženu kao plesače pojedine dionice plesa, a događa se da kolo plešu samo žene ili samo muškarci.[4]
Ovo kolo na Kordunu se zove "Đikac", u Bukovici Bukovačko kolo. U kolu Đikac akcenat nije na ljepoti igranja, već na snazi momaka i djevojaka. Nekada davno kolo su mogle da igraju samo udavače, a ona koja uspije da do kraja odigra gluvo kolo, dokazala bi da je fizički potpuno zdrava i spremna za brak.[5]
Kozaračko kolo
urediKozaračko kolo nastalo je u selima na obroncima planine Kozare, po čemu je i dobilo ime. Postoji muško momačko kolo, kao i žensko djevojačko. Igra se i pjeva bez svirača, i to ritmički uz pjesmu. Prije Drugog svjetskog rata kolo je imalo "meraklijski" karakter. Ono je odzvanjalo radošću, nemirom, i znalo biti zadirljivo i izazivačko.
Naročito se prenosilo širom Jugoslavije u toku Narodnooslobodilačke borbe.[6][7]
Kozaračko kolo se igra na lijevu stranu, sa rukama u prepletu i drži se u velikom krugu. Onaj koji započinje pjesmu u kolu na jednoj strani ima dvojicu koji mu pomažu, a ostali ga prate na njegovoj strani, dok druga strana kola ćuti. Oni koji vode zatalasaju kolo svom snagom prema drugoj strani i pjevajući opet vrate kolo na staro mjesto. Čim on završi pjevanje, onda to isto pjevanje započinje jedan, na drugoj strani.[8][9]
Nematerijalna svjetska baština
urediKolo se nalazi na UNESCO-voj Reprezentativnoj listi nematerijalnog svjetskog naslijeđa kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa u Srbiji.[10] Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog naslijeđa na zasjedanju koje je održano od 4. do 9. decembra 2017. na ostrvu Jeju u Koreji.[11]
Izvori
uredi- ↑ „John Wilkes - the Illiyans, st. 69”. Elektronska verzija. Pristupljeno 9. 2. 2023.
- ↑ Britannica, Pristupljeno 1.1.2024.
- ↑ Glamočko gluvo kolo: Dva puta je proglašeno za najbolje kolo u Europi, a uvršteno je i u svjetsku kulturnu baštinu - 26.01.2023. - pristupljeno 4.1.2024
- ↑ Svjetska baština na području Dinarskog gorja - Dinarsko gorje, www.dinarskogorje.com
- ↑ MNOGO VIŠE OD IGRE: Glamočko gluvo kolo se igra bez muzike
- ↑ OJ Kozaro - Antifašistički VJESNIK. 2019 - pristupljen 3.1.2024
- ↑ Kozaračko kolo povodom Dana pobjede 2022. - You tube
- ↑ Ljiljana Đokić: Detalj Kozaracko kolo
- ↑ Mali Mješoviti Zbor Radio Zagreba* – Kozaračko Kolo / Tito, Slobodo - Discogs - Pristupljeno 4.1.2024
- ↑ UNESCO: Nematerijalna kulturna baština u Srbiji - ich.unesco.org, Pristupljeno, 7.12.2023(en)
- ↑ „Kolo, tradicionalna narodna igra”. UNESCO - ich.unesco.org. Pristupljeno 9. 12. 2023.(en)
