Wikipedija

Zlatko Hasanbegović

Zlatko Hasanbegović (Zagreb, 14. lipnja 1973.), hrvatski povjesničar i političar, poznat po zastupanju ideja radikalne desnice. Tokom nekoliko mjeseci 2016. je godine vršio dužnost ministra kulture u vladi Tihomira Oreškovića.

Zlatko Hasanbegović
ministar kulture
Na položaju
22. siječnja 2016 – 19. listopada 2016
PredsjednikKolinda Grabar-Kitarović
PremijerTihomir Orešković
PrethodiBerislav Šipuš
SlijediNina Obuljen
Lični detalji
Rođenje14. 6. 1973. (1973-06-14) (dob: 51)
Zagreb, SR Hrvatska, SFRJ
(danas Hrvatska)
Politička strankaNeovisni za Hrvatsku
ranije:
Hrvatski oslobodilački pokret (1996)[1][2]
Hrvatska čista stranka prava (1996-1997)[3]
Hrvatska demokratska zajednica (2015[4]-2017)
Djeca2
Alma materSveučilište u Zagrebu
Profesijapovjesničar
Religijaislam[5][6]

Životopis

uredi

Zlatko Hasanbegović rođen u Zagrebu, 1973. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu a jednopredmetni studij povijesti na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je magistrirao i doktorirao. Politikom se počeo baviti kao član Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, kako je godinama pisalo na službenim stranicama mladeži HČSP-a[7], čiji je bio predsjednik od 1996. Kad je ta informacija dospjela u javnost početkom 2016. i podigla buru reakcija, Hasanbegović je demantirao članstvo u HOP-u.[8] Tjednik Novosti je nedugo nakon toga objavio fotografije ministra iz mjesečnika Nezavisna Država Hrvatska iz 1996., kojeg je objavljivao HOP i u kojem se može vidjeti Hasanbegovićeva fotografija s ustaškom kapom[9], te fotografija ispod koje je potpisan kao član HOP-a. Hasanbegović je 1996. objavio najmanje dva autorska članka u glasilu HOP-a, te se njegovo ime nalazi u impressumu mjesečnika NDH.[10]

Radio je kao znanstveni suradnik i voditelj Centra za istraživanje života i djela dr. Ive Pilara pri Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar.[11] 2013. je urednik posljednjeg broja znanstvenog časopisa Pilar.[12] Zamjenik je predsjednika udruge Počasni bleiburški vod i Hrvatski križni put. Suradnik različitih inicijativa za utvrđivanje žrtava poratnog komunističkog terora, posebice među muslimanima u Bosni i Hercegovini te članom Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Zagreb.[13] Predmet njegovih znanstvenih interesa je odnos modernih hrvatskih nacionalnih ideologija, napose pravaštva i njegovih izdanaka, prema islamu i muslimanima u Bosni i Hercegovini u 19. i 20. stoljeću.[13] Istražuje muslimansku sastavnicu hrvatske građanske kulture do 1945. godine te političko-stranačke i vjersko-nacionalne odnose u Bosni i Hercegovini od Austro-Ugarske okupacije do komunističkoga preuzimanja vlasti.[13] Do dolaska na ministarsku poziciju objavio je ukupno 32 rada, od čega je tek manji dio punog znanstvenog karaktera. Jedan jedini rad (u koautorstvu s Nenadom Pokosom) objavljen je u časopisu CC kategorije, a svega četiri su označena kao izvorni znanstveni članci. Njegovi radovi su uglavnom objavljivani u časopisu koji izdaje institut u kojem je zaposlen, protivno "dobroj praksi" u znanstvenoj zajednici.[14]

U jesen 2015. godine, neposredno pred održavanje izbora, prelazi iz HČSP-a u Hrvatsku demokratsku zajednicu. 2016. godine je izabran za njenog potpredsjednika, pri čemu je od svih potpredsjedničkih kandidata dobio najveći broj glasova.

Ministar kulture

uredi

Krajem siječnja 2016. godine imenovan je ministrom kulture u Vladi Republike Hrvatske. Njegov izbor je izazvao najviše negativnih reakcija, uz izbor ministra branitelja Mije Crnoje[15] koji je smijenjen već nakon šest dana od imenovanja s dužnost zbog niza otkrivenih afera.[16]

Prva odluka koju je donio kao ministar kulture je bila odluka o razrješenju Stručnog povjerenstva za neprofitne medije što je izazvalo negativne reakacije u Hrvatskom novinarskom društvu s obzirom da razrješenje nije objašnjeno a nije ni obavljeno po pravnim propisima[17] Taj napad na treći medijski sektor je ocijenjen kao napad na slobodu govora i kritičkog mišljenja.[18] Reagirala je čak i Međunarodna federacija novinara s priopćenjem u kojem osuđuje odluku ministra kulture.[19]

Nova afera se podigla oko razrješenja dužnosti v. d. ravnateljice Hrvatskog povijesnog muzeja Nataše Mataušić koja je bila kustosica Zbirke fotografija, filmova i negativa u Muzeju revolucije naroda Hrvatske, a od 1999. i predsjednica Upravnog vijeća Spomen-područja Jasenovac.[20] Prethodni ministar je Berislav Šipuš je izjavio da je “svojim potpisom 20.1.2016. ovjerio Rješenje kojim sam imenovao dr. sc. Natašu Mataušić za novu ravnateljicu HPM-a, na mandat od četiri godine” no to rješenje administracija Ministarstva kulture nikad nije otpremila u Vladu te tako opstruirala proceduru do dolaska ministra Hasanbegovića.[21]

Hasanbegović je za vrijeme svog mandata postao jedan od favorita "tvrde" desne struje HDZ-a. Kao takav je sudjelovao na izvanrednim izborima u rujnu 2016. godine na stranačkoj listi, te je izabran putem preferencijalnih glasova. Nakon pobjede HDZ-a i sastavljanja nove koalicijske vlade je, međutim, za novog ministra kulture imenovana Nina Obuljen; nedugo prije toga bila javno optuživana za razne financijske nepravilnosti u HAVC-u, odnosno financiranje kontroverznih filmova kojima se hrvatske snage optužuju za zločine u Domovinskom ratu; sam Hasanbegović objavio kompromitirajuće podatke o upravnom nadzoru te institucije. U većini hrvatskih medija se to tumačilo kako nastojanje Hasanbegovića da sačuva svoj položaj, odnosno nastojanje njegovih stranačkih istomišljenika da se suprostave umjerenoj politici novog stranačkog vođe i premijera Andreja Plenkovića.

Hasanbegović je u proljeće 2017. pred izbore za gradonačelnika Zagreba odlučio podržati zastupnicu Brunu Esih umjesto službenog stranačkog kandidata Drage Prgometa. Iako je neposredno prije toga svojim glasom omogućio HDZ-u da spriječi smjenu ministra Zdravka Marića odnosno smijeni predsjednika Sabora Božu Petrova , u svibnju 2017. je isključen iz članstva stranke.

Reakcije na izbor Zlatka Hasanbegovića na mjesto ministra kulture

uredi

Negativne

uredi

Pred njegov izbor su održani javni prosvjedi ispred Hrvatskog sabora u organizaciji Platforme 112 tj. sedamdeset organizacija civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava, demokratizacijom i izgradnjom mira. Tražili su od Tihomira Oreškovića, tad mandara na mjesto premijera da povuče nominaciju Zlatana Hasanbegovića na mjesto ministra kulture zbog toga što smatraju "apsolutno neprimjerenom osobom za taj položaj" zbog: nijekanja vrijednosti kao što je antifašizam, netrpeljivosti prema zagovaranju ljudskih prava što proglašava protudržavnom aktivnošću, dosadašnjeg javnog djelovanja kao revizionističkog povjesničara i političara krajnje desnih stranaka i organizacija.[22]

Hrvatsko društvo pisaca, Hrvatski P.E.N. centar i Hrvatskoj dizajnersko društvo uputili su i pismo prosvjeda povodom izbora Zlatka Hasanbegovića na mjesto ministra kulture. Oni smatraju da će njegov izbor i "mandat služiti samo ideološkim zaoštravanjima i čistkama". Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske je ustvrdio da smatra "opasnim ministra kulture Hasanbegovića, jer on negira općenarodnu antifašističku borbu i sve žrtve koje su pale za pobjedu nad mračnim silama nacizma i fašizma".[23] Hrvatsko novinarsko društvo najoštrije se usprotivilo imenovanju Zlatka Hasanbegovića ministrom kulture te je izrazilo zgražanje činjenicom da je takva osoba uopće mogla biti predložena za ministra.[24]

Na dan imenovanja ministra na zgradi Ministarstva kulture se pojavila i "ploča" s natpisom te institucije iz doba tzv. NDH[25] A prvi radni dan su ga dočekali novi performansi i prosvjedi pa je tako Udruga Domino na zgradu Ministarstva kulture projicirala Hasanbegovićev citat: "Antifašizam je floskula".[26] Ispred zgrade Ministarstva kulture u Zagrebu osvanuo je i transparent "Kultur Macht Frei? Nein, Zlatko, Nein!", i grafiti "Hasan no pasaran", a na zgradi Instituta "Ivo Pilar", grafit "Zlatko vrati se kući"[27]

Njegovu ostavku su zahtijevali i mnogi kulturni djelatnici, kazališne redateljice Snježana Banović[28] i Nora Krstulović[29], glumac Leon Lučev[30] i glumica Nina Violić, koja je pozvala kolege na pobunu kontra ministra.[31] Nakon javnih istupa Nine Violić, glumici su započele stizati fašističke prijetnje[32]: progonom, smrću i silovanjem.[33] Vodstvo Hrvatskog društva dramskih umjetnika je priopćenjem podržalo ministra i nije stavilo glumicu pod zaštitu već poručilo da "svako ekstremno svjetonazorsko i političko istupanje u javnosti čine isključivo u svoje ime i na svoju osobnu odgovornost". Rezultat toga je izlazak preko 50 poznatih glumaca iz društva zbog dugogodišnjeg nezadovoljstva radom društva[34], što je na kraju kulminiralo i ostavkom Slavka Jurage čelnog čovjeka HDDU-a i uprave društva.[35]

I na Velikom prosvjedu "Izdajnika" koji je organizirala Radnička fronta na Markovu trgu na kojem se okupilo preko tisuću prosvjednika tražena je ostavka cjelokupne Vlade a jasno se aludiralo i na ekstremni nacionalizam i anti-antifašizam.[36] A na jednom od transparenata organizatora prosvjeda je pisalo: 'IZDAJA je kad handžar divizija vodi kulturu'[37]

Neformalna Inicijativa Kulturnjaci 2016 , 4. veljače 2016. održala je ispred zgrade Vlade protest protiv ministra Hasanbegovića te predali potpise 1100 kulturnih djelatnika na tekst peticije kojom traže njegovu smjenu od premijera Oreškovića. I njihovi razlozi za smjenu su bili: nekompetentnost te "krajnje neprihvatljivih reakcionarnih ideoloških stavova".[38] Inicijativa je ubrzo skupila 3500 potpisa kulturnih radnika nezadovoljna s izjavama ministra u kojima je osudio ustaške zločine al se nije ogradio i od svog 20-godišnjeg djelovanja.[39]

Antifašistička liga je nabrojala mnoštvo argumenata u kojem su nabrojali sve njegove afere i kontroverzne izjave u svoj javnom zahtjevu za smjenu ministra Hasanbegovića, .[40]

Hrvatska Inicijativa mladih za ljudska prava podnijela je zahtjev premijeru Tihomiru Oreškoviću, kao članica Europske antirasističke mreže (European Grassroots Antiracist Movement - EGAM) da smjeni ministra Hasanbegovića zbog relativizacije antifašizma. Dobili su podršku više desetina organizacija za ljudska prava iz cijele Europe koje smatraju da je "on je poricatelj Holokausta i povijesni revizionist, a uz to nije uopće stručan u resoru koji mu je dan."[41]

Efraim Zuroff, ravnatelj Centra Simon Wiesenthal, pozvao je Vladu Republike Hrvatske da odmah smijeni ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, jer on "sramoti zemlju pred cijelim svijetom". Izravno su ga nazvali fašistom, te ga prozvali zbog povijesnog revizionizma, objave "zloglasnih knjiga" te jer "odbija prepoznati genocidnu prirodu ustaškog režima, a prezire hrabre hrvatske antifašiste koji su se protiv njega borili. "[42]

Istaknuti francuski književnik i prestavnik škole "Novih filozofa", Pascal Brucker, pri svom posjetu Zagrebu se u više navrata kitički osvrnuo na ministra Hasanbegovića.[43] U nastupu na HRT-u je ministra opisao kao osobu sa starim revizionističkim idejama koja hoće rehabilitirati Pavelića. Smatra da je povezanost moderne Hrvatske i ustaša strašna te da se ne smije svesti na ideje iz Drugog svjetskog rata jer se ipak većina Hrvata borila u partizanskim jedinicama protiv fašizma, pa je neprihvatljivo da Hrvatska ima ministra koji simpatizira ustaše i fašističke muslimane.[44] Na razgovoru s publikom je pojasnio da se 1990tih godina zauzimao za prava Hrvatske i da se tad borio protiv stereotipa da su Hrvati ustaše, te da bi se imenovanje Hasanbegovića moglo negativno odraziti na ugled Hrvatske i vratiti ga u prošlost. Otkrio je i da je dvaput razgovarao s Predsjednicom o Hasanbegoviću.[45]

I "Njemačka zgroženost Hasanbegovićem ne prestaje".[46] Kritički tekst izišao je u njemačkim novinama Die Zeit, a u novinama Frankfurter Rundschau kritički osvrt na izjave i postupke Hasanbegovića objavio je ekspert za jugoistočnu Evropu i autor više knjiga o njoj Norbert Mappes-Niediek.[47]

Pozitivne

uredi

Nakon negativnih rekacija u javnosti, premijer Tihomir Orešković je stao u obranu svog ministra za kojeg misli da je "povjesničar koji dobro zna povijest" te da je "uvjeren da je on antifašist"[48], bez obzira što je Hasanbegović u više navrata iznosio iznimno negativne ocjene o antifašistima kao "zloglasnim titoistima", te negira antifašističke temelje moderne Hrvatske i naziva ih floskulom.[49]

Pismo podrške kolegi Hasanbegoviću potpisalo je i 77 povjesničara i 68 "uglednika" koji smatraju da se ministar napada zbog “iskrivljenih prenošenja i neznalačkih tumačenja”, te da se vodi "nezabilježen napad na ministra u Vladi RH". Jedan i druga tvrdnja su netočne, s obzirom da su se prenosili cijeli članci i intervjui Zlatka Hasenbegovića, te da su njegova ideološka stajališta konstatna u dotadašnjih 20 godina javnog djelovanja, a rasprava o ministru je neusporediva s agresijom i napadima na ministra Predraga Matića od strane "šatoraša". Iza ove petcije stoji Ivo Banac a potpisali su ga i pola splitskog Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta, dobar dio zadarskog, značajan broj zaposlenika s Hrvatskog instituta za povijest, kao i s Instituta Ivo Pilar, s Hrvatskih studija te dva povjesničara s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

I dio kulturnih djelatnika je dao podršku novom ministru kulture: intendant osječkog HNK Božidar Šnajder, glumac koji blisko surađuje s HDZ-om Joško Ševo i redatelj i književnik Miroslav Međimorec. Oglasio se i Ivan Zvonimir Čičak preko njegove „tzv. nevladine udruge za ljudska prava“ koji smatra da se ministra napada "lažima i klevetama". Bruna Esih iz Hrvatskoga križnog puta, te izaslanica predsjednice na Bleiburgu u emisiji Bujica je rekla kako je „puno surađivala s Hasanbegovićem i da oboje dolaze s Instituta Ivo Pilar“ pa da može posvjedočiti da je on: uključiv, legalist i "superioran u novim temama". Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor je zadovoljan što je ministar uočio problem arhiva i arhivske djelatnosti te smatra da ga napadaju udruge koje su na svoj račun dobile velika sredstva. Novoosnovana udruga Hrvatski novinari i publicisti, koja okuplja novinare desničarske orijentacije[50] je također stala u obranu ministra, te su zatražili ispriku od Centra Simon Wiesenthal.[51] Beogradski povjesničar Bojan Dimitrijević - "osvedočeni nedićevac“, se također obradovao imenovanju novog ministra kulture.,[52]

Na hutbi za vrijeme džume namaza koju je izrekao glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Zagreb hafiza Aziz ef. Alilija, stalo su obranu člana svog Izvršnog odbora Zlatka Hasanbegovića. Pri tom je zanijekano pravo kritike Centru Simon Wiesenthal zbog šutnje po pitanju zločina u Palestini, te Pascalu Bruckneru zbog svojih "antiislamske naravi". Stalo se i u obranu Huseina ef. Đoze koji je okrakteriziran kao "kamen temeljac suvremene islamske misli u Bošnjaka". A kritike upućene prema Hasanbegoviću su ocijenjene kao "antiislamske i islamofobne naravi".[53] Nakon par dana ta hutba je nestala sa stranica islamske zajednice[54] i pojavilo se priopćenje Islamske zajednice u Hrvatskoj potpisano od strane predsjednika Mešihata muftije dr. Aziz ef. Hasanovića. Negirali su da je hutba koja se našla u medijma stav Islamske zajednice već osobni stavov imama. Štetnima i neutemeljenima su proglasili okarakteriziranje napada na Hasanbegovića kao islamofobne i antiislamske. A njegov trenutni status u društvu su proglasili rezultatom njegovih ideoloških stavova.[55]

Kontroverzne izjave

uredi

Odmah po saznanju da će Zlatko Hasanbegović biti kandidat za ministra kulture, mediji su izašli u javnost s njegovim kontroverznim izjavama koje je dao u emisiji HRT-a Otvoreno 8. svibnja 2015., povodom Dana pobjede nad fašizmom. Tad je izjavio: "Hrvatska je oslobođena 1990. godine. Obrambeni oslobodilački rat iz 90-ih godina je jedini rat u 20. stoljeću iz kojega su Hrvati izašli kao istinski pobjednici." Hasanbegović osporava pobjedu u Drugom svjetskom ratu, kojoj su svoj obol dali i hrvatski partizani, dok je Jugoslavija i službeno bila dio savezničkih snaga u borbi protiv fašističkih režima Njemačke i Italije. Hasanbegovićeva izjava je u suprotnosti i s Izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske.[56]

Hasanbegović tvrdi i da se u Ustavu nigdje ne spominje antifašizam iako je temelj državne suverenosti počiva na odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske. Isto tako povodom 60. obljetnice pobjede nad fašizmom Hrvatski sabor je 13. travnja 2005. godine donio Deklaraciju o antifašizmu.[57] U tom dokumentu stoji da su vrijednosti i visoki doprinos hrvatskog naroda u borbi protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu ugrađene u temelje samostalne Republike Hrvatske, u izvorišnim osnovama Ustava Republike, kojima su afirmirane i Odluke Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske.[58]

Gostujući u svibnju 2015. godine kao dopredsjednik Počasnog bleiburškog voda u kontroverznoj emisiji ‘Bujica’, Zlatko Hasanbegović kazao je da je državno pokroviteljstvo nad komemoracijom za žrtve ustaškog logora smrti u Jasenovcu "problem" i ustvrdio da se na njoj "ne komemorira žrtva, ne osuđuje počinitelj zločina, već se ona zloupotrebljava za rehabilitaciju jugoslavenskoga komunizma". Predstavnici židovske i srpske nacionalne manjine te antifašista su ostali šokirani tim neistinama te su još jednom pozvali na smjenu ministra.[59]

U intervjuu za „Oslobođenje“ iz 2013. godine[60] Hasanbegović je brano Huseina ef. Đozu koji je bio imam u 13. SS Handžar diviziji. Za Hasanbegovića podjela na fašiste ili antifašiste lažna podjela. On smatra da je Đozo jedna od „najmarkantnijih i najzanimljivijih bošnjačkih ličnosti“ koja se suprotstavila, zajedno sa SS Handžar divizijom, “zločinačkom djelovanju različitih ustaničkih i odmetničkih skupina, koje su barem formalno sebe vidjele i kao dio savezničke ratne strane”.[61]

U tekstu "Mi ne zaboravljamo" izadnom u mjesečniku ‘NDH’ 1996. godine, tada 23-godišnji Hasanbegović piše protiv pokušaja ‘podiele’ Bosne i Hercegovine. Protagoniste takve politike optužuje da u toj ‘paklenoj nakani nisu prezali ni od zlorabljenja časnih simbola i imena ustaških heroja, čije se mučeničke i šehidske kosti sada prevrću u zemlji od jada i stida što im nanesoše pedeset godina kasnije, njihovi tobožnji sljedbenici’. Kao alternativu tadašnjim ‘lažnim Starćevićancima’ Hasanbegović suprostavlja autentične sljedbenike Starčevića i ustaških ‘heroja’ i ‘mučenika’, poput njega, koji teže stvaranju Velike Hrvatske, sukladno Pavelićevim planovima. ‘Upravo zbog tih istinskih heroja, mučenika i šehida koji svoj život položiše na oltar domovine, od bleiburških poljana pa do Foče i Fazlagića kule, dužnost je svih nas, autentičnih hrvatskih nacionalista i starćevićanaca poniženih, prevarenih i poraženih muslimana i katolika, skinuti krinke sa lica današnjih opsjenara, licemjera i moralnih nakaza i pokazati put k izlazu iz ovog mračnog tunela, prema pomirbi slozi i vjerskoj toleranciji, u istinski slobodnoj i ujedinjenoj Domovini od Mure, Drave i Drine, pa do Jadranskog mora’.[62] Reakcije povjesničara Filozofskog fakulteta u Zagrebu na ovaj članak su bile takve da su ministra proglasili "apologetom ustaškog režima".[63]

Izdavaštvo

uredi

Zlatko Hasanbegović se bavi i izdavaštvom u "vlastitoj nakladi". Među knjigama izdanim u njegovoj nakladi su: "Europska nova desnica" Tomislava Sunića, koja se oglašava i na forumu Stormfront koji propagira superiornost bijele rase; "Intelektualni terorizam" Jure Vujića, poznatog kao plagijatora; "Industrija holokausta" Normana G. Finkelsteina, koja polazi od temeljne tvrdnje da izraelski establišment zlorabi sjećanje na holokaust; "Komunizam i nacizam" Alaina de Benoista, začetnika političke škole "Nouvelle Droite" čiji se argumenti mogu naći u retorici europske radikalne desnice (npr. Nacionalnog fronta) te knjiga ‘Vehabizam - kritički osvrt’ autora Hamida Algara.[64]

Djela

uredi
  • Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja, Medžlis Islamske zajednice u Zagrebu-Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2007. ISBN 9536358050
  • Jugoslavenska muslimanska organizacija 1929. - 1941. (U ratu i revoluciji 1941. - 1945.), Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju-Institut društvenih znanosti Ivo Pilar-Medžlis Islamske zajednice u Zagrebu, Zagreb, 2012. ISBN 978-953-55264-6-9

Literatura

uredi
  • Zlatko Hasanbegović, Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja, Medžlis Islamske zajednice u Zagrebu-Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2007. Bilješka o autoru, str 624. ISBN 9536358050

Izvori

uredi
  1. ↑ „Mladež HČSP-a - Hrvatska starčevićanska mladež”. Hcsp.hr. Pristupljeno 6. III 2016. 
  2. ↑ „Ministar je o ustašama pisao da su heroji i lagao o članstvu u Pavelićevom pokretu –”. Telegram.hr. 2016-02-10. Pristupljeno 6. III 2016. 
  3. ↑ „Povijest Mladeži HČSP-a”. hcsp.hr. Pristupljeno 4. II 2016. 
  4. ↑ „Predsjednik Karamarko na sjednici Gradskog odbora HDZ-a Grada Zagreba”. hdz.hr. Arhivirano iz originala na datum 2016-11-06. Pristupljeno 4. II 2016. 
  5. ↑ Ante Srzić (2016-02-15). „'Čudno je da Srbi i Židovi kidišu na Hasanbegovića' - tportal.hr”. M.tportal.hr. Pristupljeno 6. III 2016. 
  6. ↑ Nermin Botonjić. „Islamska zajednica u Hrvatskoj – Priopćenje za javnost”. Islamska-zajednica.hr. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-22. Pristupljeno 6. III 2016. 
  7. ↑ „Povijest mladeži HČSPa”. Arhivirano iz originala na datum 2015-08-17. Pristupljeno 2015-08-17. 
  8. ↑ Lupiga, ANTIPOVJESNIČAR: Kako "antiantifašističke" stranice brišu nezgodnu povijest ministra. 3. 2. 2016.
  9. ↑ Novosti, Laži ministra Hasanbegovića, 13.2.2016.
  10. ↑ Hrvoje Šimićević, Novosti, Fotogalerija: Točka na U, 10.2.2016.
  11. ↑ Institut društvenih znanosti Ivo Pilar: Zaposlenici Instituta Ivo Pilar, pristupljeno 24. siječnja 2015.
  12. ↑ Hrčak Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske: PILAR - Časopis za društvene i humanističke studije, pristupljeno 24. siječnja 2015.
  13. ↑ 13,0 13,1 13,2 Tomislav Vuković, Dr. Zlatko Hasanbegović s Instituta društvenih znanosti »Dr. Ivo Pilar«. Vladaju nasljednici SUBNOR-a i »lakirani« titoisti, Glas Koncila, 23 (2033), 9. lipnja 2013., pristupljeno 24. siječnja 2015.
  14. ↑ Đurđa Knežević, Želite procijeniti Hasanbegovića u kontekstu? Nema problema![mrtav link], 5.2.2016.
  15. ↑ N1, Hasanbegović, "povjesničar što se divi fašističkim ustašama" Arhivirano 2016-02-03 na Wayback Machine-u, 29.01.2016.
  16. ↑ N1, Mijo Crnoja podnio ostavku: Ne želim biti teret Vladi Arhivirano 2016-02-01 na Wayback Machine-u
  17. ↑ Faktograf, Hasanbegović: Nema više potrebe za Povjerenstvom za neprofitne medije, 1.2.2016.
  18. ↑ N1, Hasanbegović razriješio Povjerenstvo za neprofitne medije! Arhivirano 2016-01-31 na Wayback Machine-u, 29.01.2016.
  19. ↑ N1, IFJ Oreškoviću: Zaustavite ministra i ušutkavanje novinara Arhivirano 2016-02-13 na Wayback Machine-u, 12.02.2016.
  20. ↑ tportal, RAZRIJEŠENA N. MATAUŠIĆ Hasanbegović imenovao novu ravnateljicu Hrvatskog povijesnog muzeja, 1.2.2016
  21. ↑ Jutarnji list, BERISLAV ŠIPUŠ O IZBORU NOVE RAVNATELJICE POVIJESNOG MUZEJA Imenovao sam Mataušić, ali to rješenje nije napustilo zgradu Ministarstva, 5.1.2016.
  22. ↑ N1, 'Smrt slobode izražavanja' - prosvjed protiv novog ministra Arhivirano 2016-02-23 na Wayback Machine-u, 21.1.2016.
  23. ↑ index.hr,"Tih ultradesničara ne bi se postidjela nijedna diktatura": Udruge zgrožene izborom dvojice ministara,22.1.2016.
  24. ↑ N1 ,HND protiv Hasanbegovića: Zgroženi smo njegovim imenovanjem Arhivirano 2016-01-26 na Wayback Machine-u, 22.01.2016.
  25. ↑ Forum.tm, Na Ministarstvu kulture osvanula 'ploča' s natpisom iz doba NDH, uz poruku: Neće proći!, 22.1.2015.
  26. ↑ N1,Ministra čeka projekcija na zidu i poruka o čuvanju leđa Arhivirano 2016-01-28 na Wayback Machine-u,25.1.2016.
  27. ↑ Forum.tm, "Kultur Macht Frei?/Nein Zlatko, Nein!" i "Hasan no pasaran", 12.2.2016.
  28. ↑ Novi list,Kazališna redateljica Snježana Banović zabrinuta: 'Na rubu smo građanskog rata', 7.2.2016.
  29. ↑ N1, Očekujem da Hasanbegović podnese ostavku Arhivirano 2016-01-31 na Wayback Machine-u, 25.01.2016.
  30. ↑ N1, Leon Lučev: Hasanbegović ne može biti ministar kulture Arhivirano 2016-02-04 na Wayback Machine-u,03.02.2016.
  31. ↑ N1, Violić zove kolege na pobunu kontra ministra: Nije smiješno! Arhivirano 2016-01-30 na Wayback Machine-u, 26.1.2016.
  32. ↑ N1, Ženske studije osudile 'fašističke napade' na Rakić i Violić Arhivirano 2016-01-30 na Wayback Machine-u,28.01.2016.
  33. ↑ N1, Nina Violić: Prijete mi progonom, smrću i silovanjem Arhivirano 2016-01-31 na Wayback Machine-u, 27.1.2106.
  34. ↑ N1, Pedeset glumaca napustilo HDDU nakon ušutkavanja članova Arhivirano 2016-02-04 na Wayback Machine-u, 01.02.2016.
  35. ↑ N1, Slavko Juraga podnio ostavku Arhivirano 2016-02-07 na Wayback Machine-u,04.02.2016.
  36. ↑ Lupiga, 'IZDAJICE' TRAŽILE OSTAVKU VLADE: Prosvjed koji se nije samo 'lajkao' na Facebooku,1.2.2016.
  37. ↑ Lupiga, NA OPTUŽBE ZA ISLAMOBOFIJU: Radnička fronta odgovara Željki Markić – ovo je 'providan, opasan spin', 3.2.2106.
  38. ↑ N1, http://hr.n1info.com/a101415/Vijesti/Kulturnjaci-na-Markovom-trgu-uoci-sjednice-Vlade.html Arhivirano 2016-02-05 na Wayback Machine-u,4.2.2016.
  39. ↑ Novi list, Kulturnjaci2016 prikupili više od 3.500 potpisa za smjenu ministra Hasanbegovića, 16.2.2016.
  40. ↑ N1,Zašto Hasanbegović ne bi trebao biti ministar Arhivirano 2016-02-08 na Wayback Machine-u, 5.1.2016.
  41. ↑ Kulturpunkt, Obilježiti žrtve, osuditi zločine, 8.1.2016.
  42. ↑ Index.hr, Lovac na naciste Zuroff: Sramotite se pred svijetom, smijenite fašista Hasanbegovića, 5.2.2016.
  43. ↑ Nacional, INTERVJU: Pascal Bruckner: ‘Ne mogu biti politički korektan – nema integracije bez preispitivanja islama’, 08. 02. 2016.
  44. ↑ HRT, Bruckner za HRT: Kako sam se oslobodio oca antisemita. 07. 02. 2016., video prilog od 17 min 40 sec
  45. ↑ tportal, Hasanbegović bi Hrvatsku opet mogao vratiti u prošlost, 7.2.2016.
  46. ↑ Assheuer, Thomas (25.2.2016). „Das neue Ungarn: Kroatiens neuer Kulturminister verhamlost den Faschismus und erntet Protest von Künstlern” (njemački). Hamburg: Die Zeit. ISSN 0044-2070. Pristupljeno 25.2.2016. 
  47. ↑ Mappes-Niediek, Norbert (12.2.2016). „Kroatien im geistigen Bürgerkrieg” (njemački). Frankfurt na Majni: Frankfurter Rundschau. ISSN 0940-6980. Pristupljeno 17.2.2016. 
  48. ↑ „Orešković: 2017. uvodimo porez na nekretnine”. Arhivirano iz originala na datum 2016-01-28. Pristupljeno 2016-02-09. 
  49. ↑ Lupiga, MINISTAR KULTURE IZ PAVELIĆEVOG ŠINJELA: Zločinac U <3 Zlatka Hasanbegovića, 21.1.2016.
  50. ↑ Index.hr, Bujanec i klerodesničarska "novinarska" ekipa odabrali predsjednika, 7.11.2015
  51. ↑ Otvoreno pismo HNiP-a Centru Simon Wiesenthal Arhivirano 2016-02-20 na Wayback Machine-u, 8.2.2016.
  52. ↑ Ana Brakus/Libela i Goran Borković/Forum, Uvlačim se ministru u guzicu, 5.2.2016.
  53. ↑ N1, Islamska zajednica brani Hasanbegovića: On je čestit čovjek Arhivirano 2016-02-19 na Wayback Machine-u, 15.2.2106.
  54. ↑ Web lokacija na kojoj se nalazila: Džuma, 12.02.2016. / 05.05.1437. – Međuljudski odnosi (kr.hfz.mr.sc. Aziz ef. Alili)[mrtav link]14.2.2016.
  55. ↑ N1, Islamska zajednica se ograđuje od podrške Hasanbegoviću Arhivirano 2016-02-20 na Wayback Machine-u, 17.02.2016.
  56. ↑ Faktograf.hr, Hasanbegović: Domovinski rat jedini je u 20. stoljeću u kojem su Hrvati pobijedili,21.1.2016.
  57. ↑ Hrvatski sabor, Deklaracija o antifašizmu Arhivirano 2016-01-25 na Wayback Machine-u
  58. ↑ N1, HDZ-ov kandidat za ministra kulture negira Ustav Arhivirano 2016-01-23 na Wayback Machine-u, 21.01.2016.
  59. ↑ Novosti,Hasanbegović 2015. u ‘Bujici’: Problem je državno pokroviteljstvo nad komemoracijom u Jasenovcu, 8.2.2016.
  60. ↑ Oslobođenje, Intervju - Dr. sci. Zlatko Hasanbegović, povjesničar: Izlišno je pitanje treba li osnovna škola u Đozinu Podrinju nositi njegovo ime, 02.11.2013.
  61. ↑ Faktograf.hr, [1], 10.2.2016.
  62. ↑ Zlatko Hasanbegović, NDH, Hasanbegović: Ustaše su heroji, mučenici i šehidi, 10.2.2016.
  63. ↑ Index, Tri povjesničara analiziraju Hasanbegovićeve članke: "Ministar je apologet ustaškog režima", 11.2.2016.
  64. ↑ tportal, OD VEHABIZMA DO NOVE DESNICE Nepoznata strast novog ministra kulture, 27.1.2016

Vanjske veze

uredi
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Zlatko_Hasanbegović&oldid=41676113