Beck
Ovo je članak o muzičaru. Za ostala značenja, vidi Beck (razvrstavanje).Beck | |
|---|---|
 | |
| Lični podaci | |
| Ime po rođenju | Bek David Campbell[1][2] |
| Datum rođenja | 8. 7. 1970. |
| Mjesto rođenja | Los Angeles, Kalifornija, SAD |
| Muzički rad | |
| Period aktivnosti | 1988 — |
| Žanr | Alternative rock Indie rock Anti-folk Hip-hop eksperimentalna muzika |
| Instrumenti | vokali, gitara, klavijature, bas, bubnjevi, usna harmonika, sitar |
| Diskografska kuća | Interscope Geffen DGC Bong Load |
| Ostalo | |
| Službene stranice | www.beck.com |
Bek David Campbell, poznatiji pod umjetničkim imenom Beck, također poznat i kao Beck Hansen, rođen 8. srpnja 1970. godine, američki je glazbenik i tekstopisac.
Beck Hansen rođen je u Los Angelesu, Kalifornija, od oca Davida Campbella, glazbenika, i majke Bibbe Hansen, vizualne umjetnice. Nakon razvoda roditelja ostaje s majkom i bratom u L.A.-u, gdje na njega utječe širok spektar glazbe: sve od hip-hopa do latino glazbe, kao i umjetnička scena kojem mu je majka bila dijelom; sve će se to odraziti na njegovo kasnije stvaralaštvo.
Beckova glazba se često smatra tipičnim zvukom popularne alternativne glazbe 1990-ih - ne mari za konvencije žanra, kombinirajući različite, često oprečne stilove, te spaja živu instrumentalnu glazbu sa sempliranom i sintetičkom. Međutim, ono što ga je istaklo među drugim grupama tog smjera poput Mr Bungle i avangardnih skladatelja poput Johna Zorna (koji je eksperimentirao sa sličnim miješanjem žanrova kao Beck) su njegovi slobodni, neobični, često apsurdni tekstovi. Uspoređivan sa Bobom Dylanom iz neobičnih faza, Beck je postao karika između beatničke prošlosti i hip-hop sadašnjosti.
Nakon napuštanja srednje škole sredinom 1980-ih, Beck se posvetio samoobrazovanju i putovanjima. U Njemačkoj provodio je vrijeme s djedom, umjetnikom fluxusa Alom Hansenom; u New York Cityju iskusio je anti-folk glazbeni pokret inspiriran punkom.
Po povratku u L.A. na prijelazu desetljeća, nastupao je svugdje: od punk-klubova do kafića; a u duhu mladog umjetnika, njegovi su nastupi pamćeni kao kombinacije humora i ekscentričnosti.
U tom periodu kreativnosti, nezavisna izdavačka kuća Bong Load Custom Records otkrila je Becka, i izdana je singlica Loser. Pjesma je izazvala pravu senzaciju na radijskim valovima i ubrzo, velike izdavačke kuće su se bijesno nadmetale kako bi Beck potpisao za njih (on je odabrao kuću Geffen, za koju i danas izdaje, jer su mu dopustili da uz izdavanje albuma za njih izdaje i nezavisne albume).
1994. album Mellow Gold napravio je od Becka mainstream uspjeh i stvorio od njega današnjeg predstavnika 'zabušanata' na alternativnoj rock sceni.
Uprkos uspjehu Mellow Golda kritičari su Becka smatrali čudom jednog hita, a publika često nije marila za njegove ostale skladbe nakon hita Loser. Takav se stav prekinuo izlaskom albuma Odelay iz 1996., suradnje s producentskim tandemom The Dust Brothers. Najavni singl Where It's At žestoko se vrtio na radiju i TV-u, a sam album je ocijenjen najvišim ocjenama u časopisima Rolling Stone i Spin, našao se na brojnim popisima najboljih albuma godine, i nagrađen je brojnim nagradama, uključujući dva Grammyja.
1998. izlazi nasljednik Odelaya, Mutations koji se sastoji od 14 pjesama snimljenih u dva tjedna, zamišljen kao popunjavanje rupe do slijedećeg albuma. Producent Nigel Godrich (Radiohead) album je učinio manje elektronički usmjerenim od Odelaya, a Beckove pjesme su pisane pod jakim utjecajem folka i bluesa.
Tijekom 1998., Beck i Al Hansen održali su zajedničku umjetničku izložbu pod nazivom "Beck & Al Hansen: Playing with Matches", s kojom su gostovali po SAD-u i Kanadi.
1999. kuća Geffen je izdala dugo očekivan album Midnite Vultures, povratak energičnom Becku iz vremena prije izlaska Mellow Golda, uz koji je uslijedila i ogromna svjetska turneja.
Nakon Midnite Vultures, 2002. je uslijedio album Sea Change, neobično emotivan album kojeg je producirao Godrich. Sea Change prati stadije koji slijede nakon raskida veze, a na albumu gostuje Beckov otac David Campbell i the Flaming Lips. Niti jedan singl nije izdan, a album je postao prvim Beckovim albumom koji je ušao među prvih deset na američkoj ljestvici albuma.
U kasnoj 2004. godini, Beck se vraća u studio i radi na svom šestom studijskom albumu za Geffen, Guero. Na tom albumu, izdanom 2005., kao producenti se vraćaju the Dust Brothers, a zapažene su i suradnje s Davidom Campbellom i Jackom Whiteom iz grupe The White Stripes. Album je vrlo dobro prihvaćen kod kritike, dosegao je drugo mjesto Billboardove ljestvice albuma, time postavši komercijalno najuspješnijim Beckovim albumom, a najavni singl E-Pro postao je stalnim dijelom repertoara brojnih alt-rock klubova. Drugi singl, Girl, synth-pop pjesma o ljetnoj ljubavi, se također vrlo često vrti na brojnim postajama, a trenutno se snima i video spot za istu.
U travnju 2004. godine, Beck je oženio Marissu Ribisi (sestru Giovannia Ribisija, koja mu je nedugo prije rodila sina, Cosima Henria Hansena.
(službeni albumi otisnuti su masnim slovima)
- The Banjo Story (1988., samostalno izdanje)
- Golden Feelings (1993., za nezavisnu kuću Sonic Enemy)
- A Western Harvest Field by Moonlight (1994., nezavisnu kuću Fingerpaint Records)
- Stereopathetic Soul Manure (1994., za nezavisnu kuću Flipside)
- Mellow Gold (1994., za Geffen)
- One Foot in the Grave (1994., za nezavisnu kuću K)
- Odelay (1996., za Geffen)
- Mutations (1998., za Geffen)
- Midnite Vultures (1999., za Geffen)
- Sea Change (2002., za Interscope/Geffen)
- Guero (2005., za Interscope/Geffen)
- The Information (2006., za Interscope/Geffen)
- Modern Guilt (2008)
- Morning Phase (2014)
- Colors (2017)
- Hyperspace (2019)
- Hell Yes, the GameBoy Variations (2004.)
- Lightfield's Home Videos (2005., u pretprodukciji)
- Southlander (2001.)
- The Rugrats Movie (1998., glas)
- Službena Beckova web-stranica Arhivirano 2007-08-21 na Wayback Machine-u