Inowrocław
Inowrocław
| |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 52°47′N 18°15′E / 52.783°N 18.250°E | |
| Država |  Poljska
|
| Vojvodstvo | Kujavsko-pomeransko |
| Povjat | Inowrocław |
| Vlast | |
| - gradonačelnik | Ryszard Brejza |
| Površina | |
| - Ukupna | 30.4 km²[2] |
| Stanovništvo (2019.) | |
| - Grad | 72,561[2] |
| - Gustoća | 2,385 stan. / km²[2] |
| Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
| Poštanski broj | 88-100 i 88-115[2] |
| Karta | |
  Inowrocław Pozicija Inowrocława u Poljskoj | |
Inowrocław (njemački: Hohensalza) je grad 72,561 stanovnika[2]u Kujavsko-pomeranskom vojvodstvu.[1]
Inowrocław leži na rijeci Noteć udaljen četrdesetak km jugoistočno od svog vojvodskog centra Bydgoszcza.
Inowrocław je nikao kao trgovište u 11. vijeku, i to zahvaljujući soli koja se lako iskapala u okolici. Njegov sajam posjećivali su i strani trgovci o tom svjedoče brojne pronađene njemačke, engleske, češke, arapske, talijanske i bizantske kovanice.[1]
Kao trgovište je prvi put dokumentiran 1185. pod imenom u Novi Wladislaw. To ime sugerira da ga je možda osnovao Wladyslaw I Herman, koji je nakon pobune 1096. podržao razvoj novog mjesta i tamo smjestio svog kaštelana.[1]
Važnost naselja je vjerojatno rasla, budući da je krajem 12. vijeka sagrađena monumentalna crkva.[1]
U prvoj četvrtini 13. vijeka pjastovički vojvoda Kazimierz I sagradio je zamak u kom je 1237. (ili 1238.) dodjelio Inowrocławu - status grada po tadašnjem Magdeburškom zakonu uobičajenom po Šleziji. Nakon tog je u Inowrocław doveo Franjevce da pokrste pagane. Već prije 1320. najveći dio mjesta bio je opasan bedemom, zbog sve veće opasnosti od Teutonskih vitezova.[1]
Sve do 1327. Inowrocław je bio prijestolnica vlastitog vojvodstva. Kako se nalazio na teutonskoj granici bio je konstantno izložen njihovim napadima. Teutonski vitezovi su ga zauzeli 1332. i pet godina držali pod svojom vlašću. I nakon tog je stalno napadan, posljednji put 1431. kad su ga značajno oštetili.[1]
Vidljivi pad grada dogodio se u 17. vijeku za Švedsko-poljskih ratova. Nakon pljački i razaranja u gradu je živjelo samo 500 ljudi.[1]
Od januara 1773. nakon Prve podjele Poljske je kao Hohensalza dio Kraljevine Pruske i to je ostao slijećih 146 godina, sa kraćim prekidom za napoleonskih ratova.[1]
Pruske vlasti su 1819. raspustile franjevački red, srušile samostan a crkvu pretvorile u žitnicu i skladište hrane. Zauzvrat je stara židovska sinagoga pretvorena u tvornicu cigara.[1]
Njegov geografski položaj omogućio mu je da postane raskršće željezničkih pruga prema Poznańu, Bydgoszczu i Toruńu i industrijski centar. Sol se iskapala u novim rudarskim oknima, pivovara je počela s radom 1873., tvornica sode 1882. a nakon tog i brojni manji pogoni prehrambene industrije, tvornica poljoprivrednih mašina i tvornica parnih generatora Petzold u kojoj je radilo 750 radnika.[1]
Otkad je 1875. otvoreno lječilište na bazi slane vode iz rudnika, grad se proljepšao, podignuti su brojni pansioni, vile, a 1912. proradio je i tramvaj.[1]
Poraz Njemačke u Prvom svjetskom ratu oživio je nade Poljaka za nezavisnom državom . Te su se nade obistinile za Velikopoljskog ustanka 6. januara 1919. Grad je 1922. prezvan u Zdrojowisko Inowrocław (Lječilište Inowrocław).[1]
Za njemačke okupacije (1939.-1945.) Inowrocław je ponovno službeno Hohensalza.[1]
Inowrocław je i danas popularno lječilište i industrijski centar, uz to i velik garnizon poljske vojske.[1]
