Kava
Za biljku, vidite članak Kafa (biljka).
Kafa, kava ili kahva (coffea) je kuvano piće sa prepoznatljivom aromom i ukusom, koje se priprema od prženih zrna kafe, koja su semenke iz bobica biljke Coffea. Biljke kafe se uzgajaju u preko 70 zemalja, prvenstveno u ekvatorijalnim regionima Amerika, Južne Azije, Indije i Afrike. Dve vrste koje se najčešće uzgajaju i koje imaju najveću potražnju su arabica, i manje sofisticirana, ali jača i izdržljivija robusta. Ova druga vrsta je otporna na kafinu listnu rđu, Hemileia vastatrix, mada ima gorči ukus. Kad sazru, zrna kafe se ubiraju, obrađuju i suše. Zelena (nepržena) zrna kafe su jedan od najprodavanjih poljoprivrednih proizvoda u svijetu. Nakon prodaje, zrna se prže do različitih stepena, u zavisnosti od željenog ukusa, nakon toga se melju i kuvaju da bi dobila kafa.
Kafa je blago kisela (pH 5.0–5.1[1]) i može da ima stimulišući efekat na ljude zbog svog sadržaja kafeina. Kafa je jedan od najpopularnijih pića na svetu.[2] Ona se može pripremiti i služiti na mnogo načina. Efekat kafe na ljudsko zdravlje je bio predmet mnogih studija; međutim, rezultati su varirali u pogledu relativne koristi od kafe.[3] Većina nedavnih istraživanja ukazuje na to da je umereno konzumiranje kafe benigno ili blago korisno kod zdravih odraslih osoba. Međutim, diterpeni u kafi mogu da povećaju rizik od bolesti srca.[4]
Kultivacija kafe je prvobitno započeta u južnoj Arabiji;[5] Najranija kredibilna evidencija konzumiranja kafe se javlja iz sredine 15. veka u Sufi svetilištima Jemena.[5] U Afričkom rogu i Jemenu, kafa je korištena u lokalnim religioznim ceremonijama. Kako su te ceremonije bile u konfliktu sa verovanjima hrišćanske crkve, Etiopijska crkva je zabranila sekularno konzumiranje kafe sve do vladavine cara Menelika II.[6] Piće je takođe bilo zabranjeno u Otomanskoj Turskoj tokom 17. veka iz političkih razloga,[7] i bilo je povezivano sa buntovničkim političkim aktivnostima u Europi.
Kofa je značajna izvozna roba: ona je bila najvažniji poljoprivredni eksport za dvanaest zemalja 2004. godine,[8] sedmi po veličini legalni poljoprivredni eksport u svetu 2005. godine,[9] i „druga najvrednija izvozna roba zemalja u razvoju“, od 1970 do c. 2000.[10][11][12] Zelena (nepržena) kafa je jedan od najprodavanijih poljoprivrednih proizvoda na svetu.[13] Postoje izvesne kontroverze u pogledu uzgoja kafe i njenog uticaja na životnu sredinu. Konsekventno, zastupljenost organske kafe na tržištu je u porastu.
Kafa se dobiva od biljaka roda Coffea, iz obitelji Rubicaceae. Postoji mnogo vrsta u ovom rodu biljaka, ali se uglavnom koriste zrna Coffea arabica (typica i bourbon) i Coffea canephora (robusta), a arabica je poznata kao brazilska kava, dok se C.canephora uglavnom uzgaja u Africi. Obje vrste rastu u tropskim zonama s toplom, vlažnom klimom, no na različitim nadmorskim visinama. Tako na primjer Arabica raste na 2.000 metara dok Robusta uspijeva na nižim visinama. Jedino se arabica i robusta komercijalno uzgajaju s time da većina svjetske proizvodnje otpada na arabicu dok se robusta manje uzgaja zbog svoga gorko-kiselog okusa. Vodeće zemlje po proizvodnji kave danas su Brazil, Kolumbija, Etiopija, Uganda, Angola, Indija i Indonezija.
Kava je grm ili stablo, a plodovi su crvene bobice slične trešnji. Najbolje mješavine se dobivaju kombiniranjem zrna nekoliko vrsta, a najbolji i najskuplji način je da se beru jedna po jedna. Jeftiniji načini su trešnja i strojna berba, nakon kojih se mora izvršiti separacija nezrelih i prezrelih bobica.
Arabika je kvalitetna kafa, u ukupnoj svetskoj proizvodnji zastupljena je sa čak 75-80%. Raste na nadmorskoj visini od 600 do 2000 metara i na plantažama ne dostiže veću visinu od 3 metra. Mladici treba tri godine da bi počela da cveta. A tek naredne godine, posle prvog cvetanja može dati i prvi rod. Jedno drvo u proseku daje 1 do 3 kilograma plodova, a u Brazilu (gde je berba samo jednom godišnje) berba traje od maja do avgusta.
Poznate arabike:
- Minas
- Santos
- Sigri
- Maragogip
- Kostarika
- Moka harar
Ova vrsta kafe se uzgaja u Africi i Aziji (Indiji, Indoneziji, Vijetnamu), na nadmorskoj visini do 600 metara). Uzgoj ove vrste je lakši, a otpornija je i na bolesti. Zastupljena je sa 20-25% u ukupnoj svetskoj proizvodnji. Karakteriše je sitnije zrno, svetlije boje, nepravilnog oblika. Napitak koji bi bio od čiste robuste ne bi bio odgovarajućeg ukusa, već opor i gorak, bez arome. Zbog toga se ova vrsta koristi prvenstveno za mešavine, budući da daje punoću ukusu. Najveći proizvođači su: Vijetnam, Indonezija, Uganda, Indija i Obala Slonovače..
Sirova kafa ima oštar ukus, tako da se prava svojstva, kao i karakterističan miris i ukus dobijaju tek posle obrade.
- Prva faza - termička obrada
Ovo je zapravo sušenje zrna tokom koga ona gube oko 12% svoje mase, a vremenski ova faza predstavlja polovinu ukupnog vremena prženja kafe.
- Druga faza - prženje
Tokom prženja kafe se odvijaju mnoge fizičke i hemijske promene kafe, menja se boja, smanjuje vlažnost, gubi težina i dobija aroma. Tokom prženja je najbitnija tolplota, tačnije temperatura koja određuje i boju koja će se postići, na višoj zrna postaju tamnija, a na nižoj se zadržava svetlija boja kafe. Toplota prouzrokuje i rast zapremine, oslobađajući ugljen-dioksid dolazi do „kokičastog praska“, odnosno u ćeliji kafe se oslobađa pritisak koji može biti i do 26 bara. Postoji nekoliko načina prženja kafe: „AFTER-DINNER“, cimet, američko, moderno, bečko, italijansko pečenje kafe.
- Treća faza - hlađenje
Za hlađenje se korite vazduh ili voda, smatra se da je najbolja kafa koja se naglo ohladi vodom.
Pržena kafa na otvorenom može stajati najviše nedelju, a mlevena samo dva do tri dana.
Postoji nekoliko pretpostavki o počecima korištenja kave kao napitka i sve one u sebi sadrže, u većoj ili manjoj mjeri, elemente legende. Najpopularnija je ona koja kaže da je etiopski pastir Kaldi jednoga dana primjetio da se njegove koze "čudno" ponašaju nakon što su se najele bobica s njemu nepoznata grma. Kako su životinje postale prilično živahne Kaldi je i sam odlučio probati plodove. Zaključio je da mu one vraćaju snagu pa je svoje otkriće podjelio s koptskim svećenicima u obližnjem samostanu. Svećenici su usvojili naviku konzumiranja plodova koje bi najprije namočili u vodu i zatim pojeli dok bi vodu u kojoj su se bobice namakale popili. Kava je prihvaćena među svećenicima jer ih je odražavala budnima za vrijeme dugotrajnih molitvi. Uz etiopske kopte kavu su koristili i pripadnici nekih drugih istočnoafričkih plemena i to tako da bi plodove jeli pomješane sa životinjskom masti. Takvi obroci održavali su im snagu prilikom dugih pješačenja.
Samo porijeklo imena kava vezano je za prostor Etiopije i Arapskog poluotoka. Prema jednoj verziji naziv je izveden od imena etiopske provincije Kaffa dok su neki skloniji tezi prema kojoj današnji naziv kava dolazi od arapske riječi ghahweh – vino. Naime, vrlo rano je otkriveno da plodovi kave mogu fermentirati te se upravo na taj način kava u početku i spravljala. Kada je kava stigla u Europu nazivana je "arapskim vinom".
S prostora afričke visoravni kava je najkasnije do 9. st. prešla Crveno more i udomaćila se u Arabiji. Iz Arabije potječe napitak koji mi danas nazivamo kavom. Negdje oko 1000. g. počeo se spravljati napitak od sušenih i isprženih sjemenki kave koji je ubrzo postao širom prihvaćen u čitavoj Arabiji. Središte trgovine kavom postao je grad Mocha u Jemenu prema kojem se i naziva jedna od najpopularnijih vrsta kave – caffe mocca. Arapi su brižno čuvali tajnu spravljanja kave, a za svaki pokušaj krijumčarenja biljke bila je predviđena smrtna kazna. Prodor kave prema Europi počeo je s osmanskim osvajanjima. U Turskom se carstvu u 16. st. razvio običaj svakodnevnog ispijanja kave. Navika je uzela tolikog maha da su državne vlasti bile prisiljene uvesti zabranu konzumiranja kave jer su smatrale da to oduzima previše vremena sultanovim podanicima. Zabrani unatoč, polovicom 16. st. otvorene su u Istanbulu prve kavane.
U Europi se kava najprije pojavila na jugu kontinenta.[14] Već 1570. mletački je trgovci dovoze u Veneciju zajedno s duhanom. Godine 1582., Francesco Morosini, mletački veleposlanik u Istanbulu, u svojemu izvješću navodi da se u gradu poslovi često sklapaju upravo uz šalicu kave u nekoj od brojnih istanbulskih kavana. Polovicom 17. st. otvorena je u Veneciji prva kavana, a uskoro su njezin primjer slijedili Milano, Torino, Genova i ostali talijanski gradovi. Oko 1760. g. samo je u Veneciji postojalo više od 200 kavana. Kavane su postale središtima društvenog života. Uz kavu su se plele zavjere na francuskom dvoru, podizale revolucije (bostonska čajanka u kavani Kod Zelenog Zmaja), pisale knjige (Voltaire, Balzac), skladale kantate (J. S. Bach "Kava kantata", 1743.), a savršenu formulu kave izrekao je veliki državnik Talleyrand: "Crna ko vrag, vruća kao pakao, čista kao anđeo i slatka kao ljubav."
Kako je kava dolazila iz muslimanskih zemalja konzervativniji talijanski vjernici tražili su od pape da je zabrani jer su je smatrali "pićem nevjernika". Papa Clement VIII (pontifex maximus od 1592. do 1605.) zahtjevao je da, prije zabrane, isproba novi napitak. Nakon što je kušao kavu, oduševljen njenziom aromom, odustao je od zabrane.
Turski pohod na Beč krajem 17. st. omogućio je i srednjoj Europi da se upozna s kavom. Nakon završetka bitke u turskim su šatorima pronađene vreće s kavom pa je već 1683. otvorena prva kavana u gradu na Dunavu. Na zapad kontinenta kava je stigla posredstvom nizozemskih trgovaca. Najprije je iz Arabije prokrijumčarena u Indiju, odakle se ubrzo proširila na nizozemske posjede u Indoneziji, naročito na otok Javu.
Europska potražnja za kavom toliko je narasla da je postalo neophodno proširiti područje njezinog uzgoja. Kava je već bila popularna u Europi i to uglavnom među aristokracijom jer je zbog malih količina njezina cijena bila izrazito visoka. Jedan od velikih obožavatelja novoga napitka bio je i francuski kralj Luj XIV. Preko nizozemskih moreplovaca došao je u posjed nekoliko sadnica. Namjera mu je bila započeti uzgoj u Francuskoj. Ubrzo je uvidio da biljke ne podnose niske temperature i mraz pa je za potrebe uzgoja izgradio prve staklenike na svijetu. Kako proizvodnja u staklenicima nije bila dostatna da zadovolji rastuće potrebe, Luj XIV. zapovijedio je Gabrielu Mathieu de Clieu da uzme nekoliko biljaka i brodom ih prebaci do francuskih posjeda u Karibima. De Clieu je pristao na Martinique na kojemu je ubrzo procavao uzgoj kave pa je polovicom 18. st. na otoku raslo više od 15 milijuna grmova ove biljke. Nedugo nakon što je stigla na Martinique kava je dospijela i u Latinsku Ameriku. Na visoravnima ovoga kontinenta kava je naišla na podneblje slično onome u njezinoj pradomovini - Istočnoj Africi. Iz toga će razloga zbog uzgoj kave upravo na prostoru Latinske Amerike doživjeti svoj najveći uzlet.
Posljednji kontinent koji je usvojio uzgoj kave bila je Afrika, kontinent s kojeg je ova biljka i krenula na pohod po svijetu. Krajem 19. st. prve plantaže kave zasađene su u Tanzaniji i Keniji. Iz središnje Afrike uzgoj se proširio ubrzo na Zapadnu Afriku, Angolu i Madagaskar, a prokrijumčarena je i u Indokinu, posebice u Vijetnam. Tako je kava postala prva poljoprivredna kultura koja se uzgajala u cijelome svijetu.
Na svojem tisućugodišnjem putovanju kava je povezala različite civilizacijske krugove uspješno se udomaćivši na svim kontinentima. Crni napitak u nekoj od svojih bezbrojnih varijanti bio je, može se slobodno reći, svojevrsna prethodnica onoga što danas volimo nazivati globalizacijom.
Najpoznatiji i najvažniji sastojak kave je kofein, koji se apsorbira, odnosno prelazi direktno u krv gdje se zadržava otprilike do 4 sata. Kofein stimulira centralni živčani sustav, odnosno mozak te povećava budnost, pažnju, raspoloženje, a u prosječnoj ga šalici kave ima oko 100 do 150 miligrama.
Zabluda vezana za kavu je da povisuje krvni pritisak, što je samo djelomično točno jer će taj efekt povisivanja pritiska biti samo kratkotrajan. Posle toga će vrijednost krvnog pritiska opasti više nego što je prvobitno porasla, tako da se može reći i da kava snižava krvni pritisak. No, pretjerivanje s kavom, kao i pretjerivanje u bilo čemu, nije dobro. Najčešći problemi koji se javljaju su nesanica, uznemirenost, lupanje srca, bol u želucu.
Pojavom kafe na evropskom tržištu u 17. veku dolazi do velikih promena. Opsednutost ovim napitkom i biljkom dovodi do toga da kafa bude proglašena satanističkim napitkom od strane nekih katoličkih sveštenika. Oni su naime smatrali da bi kafa mogla da potisne upotrebu crvenog vina, koje je po njihovom mišljenju posvetio Isus Hrist. Ipak, kada je papa Klemenet VIII probao kafu, navodno je odmah promenio mišljenje. Rešio je tu religioznu dilemu tako što je „krstio napitak“, čineći ga time prihvatljivim za katolike.
Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, na planeti se svakog dana popije oko 1.5 milijardi šoljica kafe.[15]
Smrtonosna doza kofeina, prirodnog alkaloida, koji se dobija iz zrna kafe (kao i iz listova čaja i iz kakaovih zrna) iznosi 150 miligrama po jednom kilogramu telesne težine, što znači čoveka od 80 kg može da umre od 12 grama kofeina, tj. 100 šoljica kafe. Izračunato je da je najveća bezopasna količina 9 šoljica dnevno, ali pošto se za 4 do 6 sati uticaj kofeina izgubi, dnevna doza može biti i znatno veća.[16]
Dve šoljice kafe sadrže istu količinu stimulansa kao i jedna tableta kofeina. Smatra se da se upotrebom kafe smanjuje asorbcija vitamina i minerala, otežava varenje, da kofein, kao psihoaktivna susptanca izaziva blagu zavisnost, nesanicu, ponekad i gorušicu. Kafa može biti uzročnik palpitacije, ubrzanog rada srca i glavobolje. Ipak, kofein, kao blagi stimulant ima pozitivno dejstvo na raspoloženje i budnost, a neke studije su dokazale da podiže nivo psihofizičke spremnosti, sprečava pad koncentracije, smanjuje depresiju i anksioznost.
Sorta Kopi Luwak (na idnonežanskom Kopi znači kafa[17]) je izuzetno retka, godišnje se, zbog specifičnosti, proizvede mala količina ove kafe, pa se tako 100g se prodaje za 75 američkih dolara. U Kaliforniji se šoljica ove kafe prodaje po ceni od 5 dolara i po rečima vlasnika restorana ovako niska cena opravdava se željom da što veći broj ljudi može da isproba čudesan ukus ovog napitka.
Ova sorta kafe se pravi na ostvima Sumatra, Java i Sulavesi, na kojima žive cibetke (lat. paradoxurus). Ovi torbari hrane se plodovima kafe i zato su smatrani štetočinama, sve dok nije otkriveno da zrno koje prođe kroz njihov digestivni trakt dobije specifični ukus, koji mu daju enzimi iz želuca ove životinje. Polusvarena zrna se skupljaju i od njih se pravi najskuplja kafa na svetu bogate i jake arome.
Pre upotrebe zrna kafe se suše, zatim prže i melju. Prženje bi trebalo da traje između 7 i 14 minuta (svelta se prži 7, srednja 9-13, a tamna 14 minuta), na temperaturi do 240 stepeni C. Tokom prženja, tačnije između 11 i 12 minuta razvija se veliki broj aroma (preko stotinu), dolazi do gubitka vlage i promene u boji zrna (od zelene preko braon do potpuno crne). Takođe se smanjuju šećer i kiselost, a dobija se gorčina. Usled prženja se stvara ulje koje zrnu kafe daje sjaj. Najbolja kafa se melje neposredno pre kuvanja.
Postoji nekoliko načina kako se kafa priprema:
- Espreso je kafa za koju se smatra da je nastala u Italiji, iako je prvi aparat napravljen u Francuskoj, još početkom 19. veka.
- Filtar kafa — smatra se da je prvi put napravljena 1908. Slična je espreso kafi, sa tom razlikom što se voda ne pušta pod pritiskom i slabija je od espresa.
- Crna kafa (nazvana još i turska, srpska, grčka, domaća) bitno se razlikuje u tome što ima talog (koji se kod espreso i filtar kafe zadržava u filtru)
- Instant kafa je u obliku kakvom je danas poznajemo (i koristimo) nastala 30-ih godina 20. veka. Priprema je veoma jednostavna i brza, granule se samo preliju toplom ili hladnom vodom.
Postoji veoma veliki broj različitih toplih napitaka od kafe sa raznim dodacima. To su bečka kafa, moka, ajskafe, kapučino, Cafe Coretto, Cafe Mexicano, Cafe Marnier, Jamaican Coffee, Irish Coffee...
U kafu se dodaju šećer, mleko, pavlaka, šlag, sladoled, razna alkoholna pića, cimet, smokve, čokolada, lešnik, jaje, vanila itd.
Espresso je kofeinski napitak podrijetlom iz Italije, koji se pravi tako što se pod velikim pritiskom vruća voda forsira kroz fino mlijevenu zbijenu kafu. Veoma je bitno da kafa bude fino mlijevena da ne bi curila prebrzo (ako je grubo samljevena) ili presporo (ako je prefino samljevena). Espresso se poslužuje u maloj šalici.
Jaki okus kafe u napitku se očuva uz pomoć 3 disperzne faze espressa:
- Emulzija uljnih kapljica
- Suspendirana kruta tvar
- Sloj mjehurića pjene
Espresso je gušći od ostalih kafa. Sadrži više kofeina po jedinici volumena, no zbog malih količina posluživanja, jedna šalica espressa zapravo sadrži manje kofeina nego šalica obične skuhane kafe. U Italiji, espresso se pije isključivo za šankom tako sto se prije ispijanja grlo pročisti običnom ili mineralnom vodom, kafa se potom brzo ispija kako se ne bi ohladila.
Od raznih varijacija espressa najpoznatija je Freddo espresso koja je nastala tako što se pomiješaju dvije doze espressa sa šećerom i 2-3 kocke leda. Napitak je najpopularniji u Grčkoj za vrijeme ljeta.
Espresso se koristi kako podloga za brojne druge kofeinske napitke (caffe americano, caffe latte, cappuccino, macchiato) te se zbog toga smarta kraljem kafa.
Glavne varijable u posluživanju espressa su „ količina“ i „ dužina“. Što se tiče količine, postoji singl, dupla i trostruka doza. Kada naručite espresso dobit ćete singl dozu, naručite li doppio dobit ćete duplu dozu. Kada je u pitanju „ dužina kafe“ tu postoje ristretto (kratka), normale ili uobičajena doza , or lungo (produžena)[18]
Doppio je dupla doza espressa. Priprema se tako što se iscijedi dvostrukim filterom za kafu na portafilteru. Danas se doppio smatra kao standardna doza espressa. Singl doze espressa zahtijevaju drugu košaricu za filter.[18]
Ristretto znači u prijevodu sa talijanskog „kratki“ espresso. Za ristretto kafu se kaže da na prvo mjesto stavlja kvalitet ne hvantitet te da izvlači ono najbolje iz kafe, a ubrzo ćete saznati i zašto je to tako. Savršen kratki napitak možemo dobiti tako što se duplo manja količina vode, u odnosu na espresso, pod jakim pritiskom propušta kroz kafu dok ekstrakcija traje kraće, svega oko 15-ak sekundi, u odnosu na klasičan espresso gdje traje oko 25 sekundi. Ista količina kafe ulazi u ristretto kao i za klasičan espresso.
Upravo ova tehnika izvlači najbolje iz kafe. Ako smo uspiješno napravili ristretto trebali bi dobiti kafu sa intenzivnijom aromom, ne toliko gorkim, ali punijim ukusom.[18]
Lungo (tal. dugo) ili produženi espresso. Dobiva se tako što singl dozu espressa pomiješamo sa duplo, pa čak nekad i troduplo, više vode čime se dobiva veća kafa koja se duže ispija. Lungo je slabija kafa od espressa, ali je zato do izražaja dolazi gorčina. S obzirom da ide mnogo vode koja u kafi razlaže ono što bi inače ostalo netaknuto.[18]
Caffe Americano je napitak od kafe, koji se pravi tako što se singl ili dupla doza espressa razblaže sa vrućom vodom. Tijekom procesa pravljenja trebala bi se dijelomično razdijeliti kremasta pjena na vrhu espressa. Kako okus ne bi bio toliko gorak poželjno je kremu žličicom sa vrha maknuti. Jačina kafe ovisi o količini i omjeru espressa i vode, a okusom podsjeća na filter kafu. Nastala za vrijeme Drugog svjetskog rata tako što su Američki vojnici u Italiji razgađali espresso s vrućom vodom kako bi postigli okus kafe na koju su navikli u Sjedinjenim Američkim Državama.[18]
Naziv Caffe Latte dolazi od talijanske riječi caffe e latte što u prijevodu znači kafa i mlijeko, tako da ćete ju u svakodnevici čuti spomenutu kao bijela kafa.
U kafićima caffe latte se pravi od espressa i mlijeka zagrijanog pomoću raspršivaća pare, tako da u espresso ulijemo duplo više mlijeka zbog čega je ovaj napitak vrlo popularan među ljudima koji nisu veliki obožavatelji gorkog okusa kafe.
U Italiji se caffe latte skoro uvijek priprema doma uz doručak, i jedino uz doručak, tako što se kuha s kafetijerom na štednjaku i izlije u šalicu u kojoj se nalazi već zagrijano mlijeko.
Postoje razne varijante caffe latte, kao naprimjer mocha, što je caffe latte sa čokoladnim okusom, ili caffe latte sa sojinim mnlijekom ili mlijekom od badema. Također, se može poslužiti i hladno, tako da se espresso i ohlađeno mlijeko preliju preko kocki leda. Danas je u svijetu popularan termin latte art ( latte umjetnosti) što podrazumijeva stilizaciju prilikom pravljenja kafe na način da se na vrhu prave različiti uzorci, od kojih su najpopularniji srce, list, cvijet.[18]
Caffe macchiato ili espresso macchiato naziv je dobio po tome što su bariste morale dokazati da postoji razlika između espressa i espressa sa malo mlijeka. Macchiato u prijevodu sa talijanskog znači umrljan, sugerirajući na „mrlju“ mlijeka u kafi. Omjer kafe i mlijeka u ovome piću je najneravnomjerniji u usporedbi sa ostalim napitcima na bazi espressa jer cilj mrlje mlijeka u espressu je da doda malo slatkoće, a ne da preokupira i bude jedina stvar koju možemo okusiti.[18]
Kao i mnogi drugi napitci koji se baziraju na espressu Cappuccinu je podrijetlo iz Italije. Riječ Cappuccino u prijevodu sa talijanskog znači mali kapucin. Vjeruje se da je inspiracija za napitak bio kapucinski fratar Marco d` Aviano. Naziv je dobio zbog odora sa kapuljačom koje su nosili svećenici i časne sestre u redu kapicina. ( lat. Caputium – kapuljača ).
Tradicionalni Cappuccino se pravi sa jednom dozom espressa, istom količinom mlijeka zagrijanog pomoću parne mašine za espresso. Treći sloj napitka čini mliječna pjena. Druga varijanta je dupli cappucinno koji se pravi sa duplim espressom. Treba puno pažnje i iskustva da se točno pogodi omjer kako bi dobili savršeni cappuccino zbog čega je ovo jedan od najtežih kofeinskih napitaka za napraviti. Iskusne bariste pijenu od mlijeka znaju ukrasiti sa crtežima ( latte art).
Cappucinno se vrlo često uspoređuje sa caffe latte, no cappuccino je manje piće čija savršena doza treba biti 150 ml.
U Italiji cappuccino se pije uz doručak i ne poslije 11 ujutro.
Postoje različite varijacije ovog napitka koj uključuju kremu umjesto mlijeka, te razne dodatke za okus poput cimeta i čokolade. U Grčkoj je popularna hladna verzija Cappuccina, gdje se na vrh doda hladna pjena od mlijeka.[18]
Affogato se u Italiji smatra i svrstava pod grupaciju deserta, ali u brojnim restoranima i kafićima izvan Italije Affogato se smatra napitkom.[18]
Samo ime Espresso Con Panna nam u prijevodu otkriva esenciju ovog napitka, espresso sa šlagom. Sasvim jednostavno, espresso con panna se sastoji od singl ili duple doze espressa sa šlag kremom. Poslužuje se u maloj šalici ( demitasse šalici). Veoma staromdono piće, čije ime varira od mjesta do mjesta, ali još uvijek veoma popularno.[18]
Kavu je najbolje čuvati u zatvorenoj staklenoj posudi, jer su njeni najveći neprijatelji vlaga i zrak, a ne paše joj ni sunčeva svjetlost jer i tada gubi svježinu. Stoga ju treba čuvati u hermetičkoj, tamnoj posudi, udaljenoj od izvora topline.
Najbolji način da uvijek imate svežu kavu je da ju sami meljete jer svježe mljevena kava uvijek ima snažniju aromu od one koja je stajala (makar se radilo i o vakumiranoj kavi).
Postoji veliki broj napitaka od kave pa ju možete kombinirati sa čokoladom, mlijekom, alkoholnim pićima, šlagom, sladoledom...
Najbolja temperatura za kuhanje kave je 95 stupnjeva Celzijusa, odnosno neposredno prije nego što voda zavrije. Na nižoj temperaturi od ove, ne ekstrahira se dovoljno kofeina i esencijalnih ulja iz zrna pa je kava "slaba" dok se na višoj povećava kiselost.
Kod kuće možete pripremiti klasičnu „tursku“ kavu, a ukoliko želite espresso, za to će vam trebati poseban aparat
Posjedujete li aparat za espresso i capuccino te želite dobiti bogatu pjenu od mlijeka pod pritiskom, konobarski maheri u kuhanju kapuccina otkrili su da u mlijeko stavite nekoliko kapi mineralne vode i pjena će biti jednostavno božanstvena
Za obožavatelje kave sa šlagom, mala tajna usavršavanja okusa je da dok mutite šlag, u vrhnje dodate nekoliko kapi ruma
Ono što je najvažnije je sama ceremonija ispijanja kave koju su neki doveli do savršenstva. Bez obzira da li se radi o turskoj, espresso, capucinoo, machiatoo, kratkoj, srednjoj produženoj, sa šlagom ili alkoholom... kava se uvijek uživa polaganim ispijanjem, sami ili u ugodnom društvu.
- Johan Sebastijan Bah je jednu svoju kantatu posvetio kafi [15]
- Onore de Balzak je popio 50.000 šoljica dok je pisao „LJudsku komediju“ [15]
- Pol Erdeš, mađarski matematičar je govorio da je matematičar mašina za pretvaranje kafe u teoreme [15]
- 1675. engleski kralj je naredio zatvaranje svih kafana, zbog sumnje, da se u kafanama vode teorije zavere protiv njega.
- ↑ Coffee and Health. Thecoffeefaq.com (2005-02-16). Retrieved January 22, 2013.
- ↑ Villanueva, Cristina M.; Cantor, Kenneth P.; King, Will D.; Jaakkola, Jouni J.K.; Cordier, Sylvaine; Lynch, Charles F.; Porru, Stefano; Kogevinas, Manolis (2006). „Total and specific fluid consumption as determinants of bladder cancer risk”. International Journal of Cancer 118 (8): 2040–2047. DOI:10.1002/ijc.21587. ISSN 0020-7136. PMID 16284957.
- ↑ Kummer 2003: str. 160–165
- ↑ Cornelis, MC; El-Sohemy, A (2007). „Coffee, caffeine, and coronary heart disease”. Current Opinion in Clinical Nutrition and Metabolic Care 10 (6): 745–751. DOI:10.1097/MCO.0b013e3282f05d81. PMID 18089957.
- ↑ 5,0 5,1 Weinberg & Bealer 2001: str. 3–4
- ↑ Pankhurst, Richard (1968). Economic History of Ethiopia. Addis Ababa: Haile Selassie I University. str. 198.
- ↑ Hopkins, Kate (March 24, 2006). „Food Stories: The Sultan's Coffee Prohibition”. Accidental Hedonist. Arhivirano iz originala na datum 2012-11-20. Pristupljeno January 3, 2010.
- ↑ „FAO Statistical Yearbook 2004 Vol. 1/1 Table C.10: Most important imports and exports of agricultural products (in value terms) (2004)” (PDF). FAO Statistics Division. 2006. Arhivirano iz originala na datum 2008-06-25. Pristupljeno September 13, 2007.
- ↑ „FAOSTAT Core Trade Data (commodities/years)”. FAO Statistics Division. 2007. Arhivirano iz originala na datum 2007-10-14. Pristupljeno October 24, 2007. To retrieve export values: Select the "commodities/years" tab. Under "subject", select "Export value of primary commodity." Under "country," select "World." Under "commodity," hold down the shift key while selecting all commodities under the "single commodity" category. Select the desired year and click "show data." A list of all commodities and their export values will be displayed.
- ↑ Talbot, John M. (2004). Grounds for Agreement: The Political Economy of the Coffee Commodity Chain. Rowman & Littlefield. str. 50. »"So many people who have written about coffee have gotten it wrong. Coffee is not the second most valuable primary commodity in world trade, as is often stated. [...] It is not the second most traded commodity, a nebulous formulation that occurs repeatedly in the media. Coffee is the second most valuable commodity exported by developing countries."«
- ↑ Pendergrast, Mark (April 2009). „Coffee: Second to Oil?”. Tea & Coffee Trade Journal: 38–41. Arhivirano iz originala na datum 2014-07-10. Pristupljeno May 27, 2014.
- ↑ Pendergrast, Mark (1999). Uncommon Grounds: The History of Coffee and How It Transformed Our World. New York: Basic Books. ISBN 978-0-465-03631-8.
- ↑ Mussatto, Solange I.; Machado, Ercília M. S.; Martins, Silvia; Teixeira, José A. (2011). „Production, Composition, and Application of Coffee and Its Industrial Residues”. Food and Bioprocess Technology 4 (5): 661–672. DOI:10.1007/s11947-011-0565-z.
- ↑ Meyers, Hannah (7. 3. 2005.). „"Suave Molecules of Mocha" -- Coffee, Chemistry, and Civilization”. Arhivirano iz originala na datum 2005-03-09. Pristupljeno 3. 2. 2007.
- ↑ 15,0 15,1 15,2 15,3 Tijana Krasić B92, NJeno kraljevsko visočanstvo, Kafa, Pristupljeno 8. 4. 2013.
- ↑ Gastronomija, Pristupljeno 8. 4. 2013.
- ↑ Kopi Luwak, Pristupljeno 8. 4. 2013.
- ↑ 18,00 18,01 18,02 18,03 18,04 18,05 18,06 18,07 18,08 18,09 popijkafu.com[mrtav link] Sve o kafi na jednom mjestu.
- Allen, Stewart Lee (1999). The Devil's Cup: Coffee, the Driving Force in History. Soho: Random House. ISBN 1-56947-174-6.
- Bersten, Ian (1999). Coffee, Sex & Health: A History of Anti-coffee Crusaders and Sexual Hysteria. Sydney: Helian Books. ISBN 0-9577581-0-3.
- Clarke, Ronald James; Macrae, R, ur. (1987). Coffee. 2: Technology. Barking, Essex: Elsevier Applied Science. ISBN 1-85166-034-8.
- Clifford, M. N.; Wilson, K. C., ur. (1985). Coffee: Botany, Biochemistry and Production of Beans and Beverage. Westport, Connecticut: AVI Publishing. ISBN 0-7099-0787-7.
- Ganchy, Sally (2009). Islam and Science, Medicine, and Technology. The Rosen Publishing Group. ISBN 1-4358-5066-1.
- Hünersdorff, Richard von & Hasenkamp, Holger G. (2002) Coffee: a bibliography : a guide to the literature on coffee London: Hünersdorff
- Jacob, Heinrich Eduard (1998). Coffee: The Epic of a Commodity. Short Hills, N.J.: Burford Books. ISBN 978-1-58080-070-9.
- Kummer, Corby (August 19, 2003). The Joy of Coffee: The Essential guide to Buying, Brewing, and Enjoying. Boston: Houghton Mifflin. ISBN 0-618-30240-9.
- Luttinger, Nina and Dicum, Gregory. The Coffee Book: Anatomy of an Industry from Crop to the Last Drop(Bazaar Book, 2006)
- Metcalf, Allan A (1999). The World in So Many Words: A Country-by-country Tour of Words that have Shaped our Language. Houghton Mifflin. ISBN 0-395-95920-9.
- Pendergrast, Mark (2001) [1999]. Uncommon Grounds: The History of Coffee and How It Transformed Our World. London: Texere. ISBN 1-58799-088-1.
- Rao, Scott. The Professional Barista's Handbook.
- Siasos, G.; Oikonomou, E.; Chrysohoou, C.; Tousoulis, D.; Panagiotakos, D.; Zaromitidou, M.; Zisimos, K.; Kokkou, E. i dr.. (2013). „Consumption of a boiled Greek type of coffee is associated with improved endothelial function: The Ikaria Study”. Vascular Medicine 18 (2): 55–62. DOI:10.1177/1358863X13480258. PMID 23509088.
- Siasos G, Tousoulis D, Stefanadis C; Tousoulis; Stefanadis (February 2014). „Effects of habitual coffee consumption on vascular function”. Journal of the American College of Cardiology 63 (6): 606–607. DOI:10.1016/j.jacc.2013.08.1642. PMID 24184234.
- Souza, Ricardo M (2008). Plant-Parasitic Nematodes of Coffee. シュプリンガー・ジャパン株式会社. ISBN 978-1-4020-8719-6.
- Weinberg, Bennett Alan; Bealer, Bonnie K (2001). The World of Caffeine: The Science and Culture of the World's Most Popular Drug. New York: Routledge. ISBN 0-415-92722-6.
- Weissman, Michaele. God in a Cup: The Obsessive Quest for the Perfect Coffee
- Coffee & Conservation - Many resources on sustainable coffee, including reviews, especially shade coffee and biodiversity
- Coffee and caffeine health information - A collection of peer reviewed & journal published studies on coffee health benefits is evaluated, cited & summarized.
- Benjamin Joffe-Walt and Oliver Burkeman, The Guardian, 16. septembar 2005, "Coffee trail" - from Ethiopian village of Choche to London coffee shop
- Coffee on a Grande Scale Arhivirano 2010-11-02 na Wayback Machine-u - Article about the biology, chemistry, and physics of coffee production
- This is Coffee - Short tribute to coffee in the form of a documentary film (1961), made by "The Coffee Brewing Institute". The movie includes some do's and don'ts of making "the perfect cup of coffee" and an overview of different ways to enjoy coffee throughout the world.
- Bhanoo, Sindya N. (2013-03-25). „The Secret May Be in the Coffee”. New York Times. Pristupljeno December 4, 2013.
- Osterweil, Neil. „Coffee and Your Health”. WebMD. Pristupljeno November 24, 2010.