Kolegij kardinala
Kolegij kardinala (latinski: Collegium Cardinalium) je tijelo koje čine svi kardinali Katoličke crkve.[1]
Njegova osnovna svrha je savjetovanje pape o crkvenim pitanjima kada bude sazvano kao redovni konzistorij.[2] Također se okuplja nakon smrti ili ostavke pape kao papinska konklava kako bi izabrala nasljednika.[3] Kolegij nema nikakvih upravnih i izvršnih ovlasti osim u periodu sedisvakancije (prazne papske stolice), a i tada su mu ovlasti ograničene trenutnim propisima navedenim u apostolskoj konstituciji Universi Dominici Gregis i Osnovnom zakonu Države Vatikan.
Kardinali su kroz historiju predstavljali svećenstvo grada Rima, koji su služili rimskog biskupa kao papu, i obavljali redovne poslove u gradskim župama. Kolegij potiče od događaja vezanih uz krunidbu Heinricha IV kao kralja Njemačke i svetog rimskog cara od dobi od šest godina, nakon neočekivane smrti njegovog oca Heinricha III 1056. Do tog trenutka su svjetovne vlasti imale značajni uticaj na imenovanje papa, a posebno sveti rimski car koji ga je znao i imenovati. To je izazivalo značajne posljedice s obzirom da se interesi Carstva i Crkve nisu uvijek poklapali. Pripadnici pokreta kasnije poznatog kao Gregorijanska reforma su iskoristili mladost i nedostatak moći novog kralja te godine 1059. proglasili da papu može birati jedino Crkva. To je kasnije postalo dio šire borbe poznate kao Spor o investituri, u kome je Crkva nastojala steći više nadzora nad svećenstvom, a preko toga i nad zemljama i vlastima u svojoj nadležnosti. Ne uzimajući u obzir teološke implikacije, stvaranje kolegija je predstavljalo značajnu promjenu ravnoteže moći u ranosrednjovjekovnom svijetu. Od početka 12. vijeka Kolegij kardinala se počeo okupljati kao kolegij gdje su kardinali-biskupi, kardinali-svećenici i kardinali-đakoni djelovali kao razdvojene grupe.[4]
Dekan Kolegija kardinala i pod-dekan služe kao predsjednik i potpredsjednik Kolegija. Obojicu biraju kardinali iz suburbikanskih biskupija, ali izbor potvrđuje Papa. Osim predsjedanja, dekan nema ovlasti nad kardinali i umjesto toga služi kao primus inter pares (prvi među jednakima).
Državni sekretar, prefekti kongregacija rimske kurije, Kamerlengo Svete rimske crkve, generalni vikar Rima i patrijarsi Venecije i Lisabona su obično kardinali, uz nekoliko iznimaka. Osnovni zakon Države Vatikan propisuje da članovi imenovani u zakonodavno tijelo, Pontifikalnu komisiju Države Vatikan, budu kardinali.[5]
- The College of Cardinals — Holy See Press Office
- GCatholic.com - extensive information on all cardinals since the 17th century
- Cardinals of the Catholic Church Arhivirano 2006-08-29 na Wayback Machine-u - sortable list, often slightly out of date on deaths
- Catholic-Hierarchy.org, with entry into extensive databases.
- The Cardinals of the Holy Roman Church, by Salvador Miranda, with fuller biographical notices Arhivirano 2009-07-03 na Wayback Machine-u
- Cardinalrating.com- includes Collected Press Articles on present cardinals, in various languages Arhivirano 2016-07-08 na Wayback Machine-u
- ↑ 1983 CIC, Bk. II, Pt. II, Sec. I, Chap. III The Cardinals of the Holy Roman Church
- ↑ CIC 1983, can. 349
- ↑ John Paul II, Ap. Const. Universi Dominici Gregis in AAS 88 (1996)
- ↑ Broderick, J.F. 1987. "The Sacred College of Cardinals: Size and Geographical Composition (1099-1986)." Archivum historiae Pontificiae, 25: 8.
- ↑ Pope John Paul II (2000-11-26). „Fundamental Law of Vatican City State”. Arhivirano iz originala na datum 2008-02-26. Pristupljeno 2008-04-11.