Njemačka zajednica Belgije
Deutschsprachige Gemeinschaft Belgiens | |||||
|---|---|---|---|---|---|
| |||||
| |||||
| Službeni jezik | njemački | ||||
| Glavni grad | Eupen | ||||
| Vlada | |||||
| - Ministar predsjednik | Karl-Heinz Lambertz | ||||
| Površina | |||||
| - ukupno | 854 km² | ||||
| Stanovništvo | |||||
| - ukupno ([[{{{godina popisa}}}]].) | 73.119 stanovnika | ||||
| - gustoća | 83,49/km² | ||||
Njemačka zajednica u Belgiji (Deutschsprachige Gemeinschaft Belgiens) je savezni entitet u Belgiji, koji je jedan od tri zajednice ove zemlje. Teritorij ove zajednice nalazi se na istoku Valonije u pokrajini Liège (Lüttich), okrug Verviers u kantonima Eupen i Sankt Vith.
Ovo je najmanja zajednica u Belgiji prema površini i prema broju stanovnika.
Područje Njemačke zajednice na sjeveru se nalazi na tromeđi Belgije, Njemačke i Nizozemske, na istoku graniči također s Njemačkom, a na jugu s Luksemburgom.
Njemačka zajednica u Belgiji sastoji se od devet općina. To su:
 |
|
Općine Malmedy i Weismes (fr. „Waimes“) pripadaju Francuskoj zajednici, te na potpadaju pod Njemačku zajednicu. Zbog zajedničke prošlosti često se neslužbeno devet općina njemačke zajednice i Malmedy i Weismes nazivaju „Istočna Belgija“, „Istočni kantoni“, „Eupen–Malmedy–St.-Vith“ ili „Eupen–Malmedy“.
Unutar Europske unije Njemačka zajednica je dio euroregije Meuse-Rajna i euroregije SaarLorLux.
Tzv. „Istočni kantoni“ koji uz općine ove zajednice uključuju i općine Malmedy i Weismes, bili su dio Rajnske pokrajine u tadašnjoj Pruskoj u Njemačkoj sve do 1920. godine. Tada su okruzi (Landkreise) Eupen i Malmedy pripojeni Belgiji prema Versajskom ugovoru, nakon poraza Njemačke u Prvom svjetskom ratu. Stanovništvo pripojenog područja koje se protivilo prihvaćanju belgijske nacionalnosti i koje je priželjkivalo ponovno pripojenje Njemačkoj, bilo je prisiljeno na registraciju.
Sredinom 1920-ih, postojali su tajni pregovori između Belgije i Njemačke o prodaji pripojenog područja, kako bi se popravila financijska situacija u Belgiji. U pregovorima je spomenuta cijena od 200 milijuna goldmaraka[1]. Nakon francuske intervencije ovi pregovori su otkazani.
Ovo područje ponovno je osvojila Njemačka u Drugom svjetskom ratu. Stanovništvo je najvećim dijelom odobravalo ovo pripojenje. Nakon poraza Njemačke 1945., kantone ponovno pripaja Belgija. Zbog suradnje s nacistima belgijske vlasti provode degermanizaciju ovog područja.
Početkom 1960-ih, Belgija biva podijeljena u četiri jezična područja, nizozemsko, francusko, dvojezično u Bruxellesu, te njemačko u istočnim kantonima. Godine 1973., osnovane su tri zajednice i tri regije sa znatnom autonomijom. Tada je osnovan i Parlament Njemačke zajednice (Rat der Deutschsprachigen Gemeinschaft). Danas Njemačka zajednica uživa znatnu razinu autonomije, pogotovo u pogledu kulture i jezika, ali je i dalje dio Valonije. Zadnjih nekoliko godina u Belgiji se vode rasprave o izdvajanju Njemačke zajednice iz Valonije i osnivanju posebne njemačke regije u Belgiji. Jedan od najžešćih zagovornika potpune regionalne autonomije je ministar predsjednik Njemačke zajednice Karl-Heinz Lambertz.
1. siječnja 2005. u Njemačkoj zajednici živjelo je 72.521 stanovnik (84,9 stan./km²). 60 % stanovništva živjelo je u kantonu Eupen (sjeverni dio), a 40 % u kantonu St. Vith (južni dio). Odnos gustoće stanovnika između dva kantona vrlo je različit:
- kanton Eupen: 190,4 stan./km²
- kanton St. Vith: 46,3 stan./km²
Od oko 72.500 stanovnika, 18,4 % čine stranci (većinom njemačkog podrijetla). 89 % stranaca živi u kantonu Eupen.
U Njemačkoj zajednici zaposleno je oko 21.000 osoba. Stopa nezaposlenosti od 8,3 % je jedna od najnižih u Valoniji.
Stanovništvo većinom koristi standardni njemački jezik u upravu, školstvu, crkvi, te u međusobnim odnosima. Uz standardni njemački koriste se i dva njemačka dijalekta:
- kanton Eupen: donjofrankonski i ripuarski
- kanton St. Vith: mozelski frankonski i ripuarski
Najznačajnija jezična manjina, koja se nalazi na sjeveru općina Kelmis, Lontzen i Eupen, govori francuski.
Stanovništvo je najvećim dijelom rimokatoličke vjeroispovijesti. Područje je podijeljeno u tri dekanata s 32 župe, koje su dio biskupije u Liègeu. Također ovdje postoji i manja protestantska zajednica.
Kao i ostale zajednice u Belgiji, i njemačka ima autonomiju u područjima obrazovanja, kulture, zdravstva, pomoći osobama, te u upotrebi vlastitog jezika kao službenog u upravi i u drugim područjima.
Zakonodavno tijelo je Parlament Njemačke zajednice (Parlament der Deutschsprachigen Gemeinschaft) koji se sastoji od 25 zastupnika koji se biraju glasovanjem na mandat od pet godina. U trenutnom mandatu od 2004. do 2009. stranke i zastupnici u parlamentu su:
| Stranka | Z. mjesta | |
|---|---|---|
| Kršćansko-socijalna stranka (CSP) | 8 | |
| • | Stranka za slobodu i napredak (PFF) | 5 |
| • | Socijalistička partija (SP) | 5 |
| • | Stranka germanofonih Belgijanaca i Juropa (PJU-PDB) | 3 |
| Ecolo | 2 | |
| Vivant | 2 | |
| Ukupno |
25 | |
Stranke koje su trenutno na vlasti označene su točkom (•)
Parlament Njemačke zajednice daje jednog senatora koji predstavlja Njemačku zajednicu na saveznoj razini.
Izvršnu vlast čini vlada Njemačke zajednice. Trenutno se ona sastoji od koalicije PFF-a, SP-a i PJU-PDB-a). Vlada se sastoji od četiri ministra:
- Karl-Heinz Lambertz (SP): ministar predsjednik (premijer), financije, unutarnji poslovi i vanjski odnosi.
- Bernd Gentges (PFF): socijalni poslovi i zaposlenost.
- Oliver Paasch (PJU-PDB): obrazovanje
- Isabelle Weykmans (PFF): kultura, mladi, mediji.
Ministri predsjednici
| Ime | Početak mandata | Kraj mandata | Stranka |
|---|---|---|---|
| Bruno Fagnoul | 30. siječnja 1984. | 11. studenog 1986. | PFF |
| Joseph Maraite | 11. studenog 1986. | 6. srpnja 1999. | CSP |
| Karl-Heinz Lambertz | 6. srpnja 1999 | danas | PS |
- (de)(nl)(fr)(en)Službena stranica Njemačke zajednice
- (de)(nl)(fr)(en)Parlament Njemačke zajednice
- ↑ „Povijest Njemačke zajednice”. Arhivirano iz originala na datum 2007-06-26. Pristupljeno 2011-06-26.
