Oakland Raiders
| Država | Kalifornija |
| Grad | Oakland |
| Stadion | O.co Coliseum (53.200 mjesta) |
| Službena stranica | http://www.raiders.com/ |
| Vlasnik | Mark Davis |
| Generalni menadžer | Reggie McKenzie |
| Glavni trener | Dennis Allen |
| Koordinator napada | Greg Olson |
| Koordinator obrane | Jason Tarver |
| Koordinator specijalnih timova | Bobby April |
| Osvojenih prvenstava | AFL: 1967. Super Bowl: 1976., 1980., 1983. |
| Konferencijski naslovi | AFC: 4 |
| Divizijski naslovi | AFL Zapad: 3 AFC Zapad: 12 |
| Sezona u doigravanju | AFL: 3 NFL: 18 |
Oakland Raiders su momčad američkog nogometa sa sjedištem u Oaklandu u Kaliforniji. Natječu se u zapadnoj diviziji AFC konferencije. Klub je osnovan 1960. te se do 1969. natjecao u AFL ligi. Od 1982. do 1994. imali su sjedište u Los Angelesu, a dosad su osvojili jedan naslov prvaka AFL-a i tri naslova prvaka NFL-a. Domaće utakmice igraju na stadionu O.co Coliseum.
Oakland je 1960. dobio AFL momčad nakon što je jedan od prvotnih gradova kandidata (Minneapolis) umjesto ponude AFL-a prihvatio ponudu NFL-a za momčad.[1] Prve dvije sezone Raidersi su igrali domaće utakmice na stadionima u San Franciscu, da bi se tek 1962. preselili u Oakland, na privremeni stadion Frank Youell Field. Prvi uspjesi stižu 1967. kada momčad predvođena quarterbackom Daryleom Lamonicom nakon 13 pobjeda u 14 utakmica regularnog dijela sezone osvaja naslov AFL lige. U toj prvenstvenoj utakmici pobijedili su Houston Oilerse 40:7 i tako ušli u drugi Super Bowl u povijesti. U Super Bowlu ih pobjeđuje legendarna momčad Green Bay Packersa predvođena trenerom Vinceom Lombardijem i quarterbackom Bartom Starrom 33:14. Iduće dvije sezone Raidersi osvajaju diviziju, ali gube u finalu AFL-a protiv New York Jetsa (1968.) i Kansas City Chiefsa (1969.). Također, 1969. momčad preuzima trener John Madden,[2] budući član "Kuće slavnih" NFL-a.
Raidersi 1976. konačno osvajaju svoj prvi naslov u povijesti. Regularni dio sezone završavaju sa 13 pobjeda i po peti put zaredom osvajaju diviziju. Pobjedama nad New England Patriotsima i ozlijedama oslabljenim Pittsburgh Steelersima u doigravanju dolaze do svog drugog finala. Uz pomoć MVP-a Super Bowla, wide receivera Freda Biletnikoffa, Raidersi pobjeđuju 32:14. Raidersi su pri vrhu i iduće tri sezone, a nova sezona iz snova im slijedi 1980. Momčad ovaj put vodi trener Tom Flores, a Raidersi predvođeni ofanzivnim linijašima Artom Shellom i Geneom Upshawom pobjeđuju San Diego Chargerse u konferencijskom finalu i ulaze u Super Bowl. U Super Bowlu XV pobjeđuju favorite Philadelphia Eaglese 27:10 i postaju prvaci po drugi put.
Raidersi 1982. sele u Los Angeles [3] i u sezoni skraćenoj štrajkom pobjeđuju osam puta u devet utakmica, ali gube u divizijskoj rundi od Jetsa. Sezonu kasnije osvajaju diviziju sa 12 pobjeda. Predvođeni zvijezdama kao running back Marcus Allen, defensive end Howie Long i quarterback Jim Plunkett, u doigravanju pobjeđuju Pittsburgh Steelerse (38:10), Seattle Seahawkse (30:14) i u finalnoj utakmici Washington Redskinse sa čak 38:9. Tom pobjedom osvajaju treći Super Bowl u povijesti. Nakon trećeg osvojenog prvenstva, sreća počinje napuštati Raiderse. Unatoč tome, do 1994. pet puta dolaze u doigravanje, najdalje stižu 1990. kada u konferencijskom finalu gube od Buffalo Billsa s čak 51:3.
Raidersi se 1995. vraćaju u Oakland,[4] ali prvih nekoliko sezona nemaju zapaženije uspjehe. Jon Gruden preuzima momčad kao trener 1998.[5] i za dvije godine ih dovodi do osvajanja divizije i konferencijskog finala gdje gube od kasnijih prvaka Baltimore Ravensa 16:3. Sličan uspjeh ponavljaju 2001. kada ih u divizijskoj rundi izbacuju New England Patriotsi. Nakon te sezone Raidersi otpuštaju Grudena i za novog trenera postavljaju Billa Callahana. Najbolju sezonu u novije doba Raidersi imaju 2002. Predvođeni quarterbackom Richom Gannonom (koji je izabran za MVP-a lige te sezone [6]) i po mnogima jednim od najboljih igrača američkog nogometa svih vremena wide receiverom Jerryem Riceom, Raidersi dolaze do Super Bowla po četvrti puta u povijesti. Tu ih čekaju Tampa Bay Buccaneersi koje predvode prošlogodišnji trener Raidersa Jon Gruden i defensive tackle Warren Sapp (budući član "Kuće slavnih"). Na poluvremenu Buccaneersi već vode 20:3, a utakmica završava pobjedom Bucsa 48:21.
Nakon Super Bowla 2002. Raidersi počinju niz loših sezona koji traje do danas. Do 2014. šest puta mijenjaju trenera i ni jednom ne uspijevaju doći do playoffa, a sve češće se pojavljuju i glasine o preseljenju momčadi nazad u Los Angeles.[7]
| Sezona | Divizija | Regularni dio sezone | Uspjeh u playoffu | |||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Pobjede | Porazi | Neriješeno | Plasman | |||
| 2002. | AFC Zapad | 11 | 5 | 0 | 1. | došli do Super Bowla (poraženi od Tampa Bay Buccaneersa 48:21) |
| 2003. | AFC Zapad | 4 | 12 | 0 | 3. | nisu se plasirali |
| 2004. | AFC Zapad | 5 | 11 | 0 | 4. | nisu se plasirali |
| 2005. | AFC Zapad | 4 | 12 | 0 | 4. | nisu se plasirali |
| 2006. | AFC Zapad | 2 | 14 | 0 | 4. | nisu se plasirali |
| 2007. | AFC Zapad | 4 | 12 | 0 | 4. | nisu se plasirali |
| 2008. | AFC Zapad | 5 | 11 | 0 | 3. | nisu se plasirali |
| 2009. | AFC Zapad | 5 | 11 | 0 | 3. | nisu se plasirali |
| 2010. | AFC Zapad | 8 | 8 | 0 | 3. | nisu se plasirali |
| 2011. | AFC Zapad | 8 | 8 | 0 | 3. | nisu se plasirali |
| 2012. | AFC Zapad | 4 | 12 | 0 | 3. | nisu se plasirali |
| 2013. | AFC Zapad | 4 | 12 | 0 | 4. | nisu se plasirali |
- ↑ „The Vikings Timeline”. vikingupdate.com. Pristupljeno 18. siječnja 2014.
- ↑ „John Madden Biography”. profootballhof.com. Pristupljeno 25. siječnja 2014.
- ↑ „Good guys wear black”. espn.go.com. 1. prosinca 2003.. Pristupljeno 25. siječnja 2014.
- ↑ „PRO FOOTBALL; Raiders Run a Reverse Play Back to Oakland”. nytimes.com. 24. lipnja 1995.. Pristupljeno 25. siječnja 2014.
- ↑ „Gruden Starts on Road To Raider Turnaround”. sfgate.com. 28. siječnja 1998.. Pristupljeno 25. siječnja 2014.
- ↑ „Gannon named NFL MVP”. cbc.ca. 1. siječnja 2003.. Pristupljeno 25. siječnja 2014.
- ↑ „Oakland Raiders' stadium woes makes move to Los Angeles inevitable”. sportingnews.com. 14. kolovoza 2013.. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-24. Pristupljeno 25. siječnja 2014.