Ognjena zemlja
| Ognjena zemlja Tierra del Fuego | |
|---|---|
 | |
| Država |  Čile Argentina
|
Ognjena zemlja (španjolski: Tierra del Fuego) je arhipelag na krajnjem jugu Južne Amerike od koje je odvojen Magellanovim tjesnacom.[1]
Njegove sjeverne granice označava Magellanov tjesnac, južne Rt Horn (na Otoku Hornos), istočna granica je Rt San Juan na otoku Estados, a zapadna- Rt Deseado na otoku Desolación.[1]
Arhipelag je pravi labirint; otoka, otočića i hridi kojih ima - 2.532.[2]
Ukupna površina arhipelaga iznosi 73.746 km², od čega je oko 2 / 3 pripada Čileu, a 1 / 3 Argentini.[3]
Daleko najveći otok je Isla Grande de Tierra del Fuego (47.992 km²[4]). Ostali veći otoci su; Santa Inés, Navarino, Hoste, Dawson, Clarence, Capitán Aracena, Desolación, Londonderry, Gordon i Estados, svi oni veći su od 500 km².[1]
Fizičke karakteristike arhipelaga su vrlo različite, posljednje planine Anda protežu se zapadnim dijelom, a visoravan Patagonije istočnim.[5] Najviše planine nalaze se u Masivu Darwin na Otoku Isla Grande, one se uzdižu do visina od 2.000 do 2488 m (Darwin), na tom otoku se nalazi i veliko polje glečera dugo 140 km.[6]
Tu se nalaze najstarije geološke formacije - stijene stare 245 milijuna godina u zaljevu Lapataia. Pored Ushuaje ima morena i glečera.[6]
Klima u arhipelagu je monotono hladna i ljeti i zimi, s velikim kontrastom godišnjih padavina, od 4.600 mm na otoku Desolación (Čile), do 508 mm kod grada Río Grande (Argentina).[3]
Obalne ravnice su sumorne, brijane čestim jakim vjetrovima i natapane čestim kišama, dok su planine u unutrašnjosti vrlo hladne.[3]
Arhipelag je otkrio moreplovac Ferdinand Magellan 1520. kad je plovio tjesnacom nazvanim po njemu Magellanov, on je nazvao regiju Tierra del Fuego (Vatrena zemlja).[3] Ona je pored toga ostala slabo istražena sve do početka 19. vijeka.[5] Uvođenje ovčarstva i Zlatna groznica 1880-ih privukli su brojne koloniste iz Evrope, Argentine i Čilea. Oni su uz boleštine koje su donijeli - istrijebili starosjedioce Ognjene zemlje; One, Alakalufe iYahgane.[5]
Otkriće nafte u Manantialesu 1945. pretvorilo je sjever Ognjene zemlje u jedino čileansko naftno polje.[3]
Dva najveća grada u arhipelagu su Ushuaia i Río Grande oba u Argentini, na Otoku Isla Grande.[4]
Na čileanskoj strani najveća naselja su Porvenir na otoku Isla Grande de Tierra del Fuego u Magellanovom tjesnacu, koji je administrativni centar Provincije Tierra del Fuego i Puerto Williams, na otoku Navarino.[6]
Ognjena zemlja je administrativno podjeljena u dva dijela, istočni dio koji pripada Argentini (Provincija Ognjena Zemlja) i veći zapadni koji pripada Čileu (Regija Magallanes).[5]
Zapravo cijeli arhipelag pripada Čileu, osim otoka Estados i istočne polovice Otoka Isla Grande, koji pripadaju Argentini.[1]
Granica je dogovorena 1881., ona slijedi meridijan 68° 36′ 38 ″ W, od Rta Espíritu Santo na Atlantiku do Kanala Beagle na zapadu. Otoci Lennox, Picton i Nueva (i nekoliko manjih otočića) na istočnom ulazu u Kanal ostali su predmet spora između dviju država.[3]
Krajem 1978. dvije zemlje bile su na rubu rata zbog neslaganja oko granica, naročito u Kanalu Beagle i na otocima južno od njega. Posredovanjem Vatikana - 1984. sklopljen je Ugovor o miru i prijateljstvu između dviju država (ratificiran 1985.), kojim je okončan sukob i definitivno utvrđene južne granice između Argentine i Čilea.[1]
Privreda se bazira na eksploataciji nafte i turizmu, a ima i nešto pogona lake industrije. Ovčarstvo koje je nekad bilo važno, je danas u krizi.[5]
- ↑ „Magallania (Punta Arenas)” (španjolski). Scielo. Pristupljeno 14.10.2020.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 „Tierra del Fuego archipelago, South America” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 6.10.2020.
- ↑ 4,0 4,1 „Isla Grande de Tierra del Fuego (Argentina-Chile)” (španjolski). EcuRed. Pristupljeno 4.10. 2020.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 „Tierra del Fuego” (španjolski). Infoplease. Pristupljeno 6.10.2020.
- ↑ 6,0 6,1 6,2 „Qué es Tierra del Fuego?” (španjolski). Findelmundo. Pristupljeno 6.10.2020.
