Pjesma Eurovizije 2002.
| Eurosong 2002. . | |
|---|---|
 | |
| Datum | 25. svibnja 2002. |
| Mjesto održavanja | Saku Suurhall Tallinn, Estonija |
| Voditelji | Annely Peebo Marko Matvere |
| Režiser | Marius Bratten |
| Radiotelevizijska kuća | ETV |
| Vebsajt | eurovision |
| Sudionici | |
| Broj sudionica | 24 |
| Povratnici |  Austrija Belgija Cipar Finska Makedonija Rumunjska Švicarska |
| Odustali |  Island Irska Nizozemska Norveška Poljska Portugal |
| Glasovanje | |
| Sistem glasovanja | Svaka zemlja sudionica dodijeljivala je 1-8, 10 i 12 bodova pjesmama koje su dobile najviše glasova publike u svakoj od zemalja. |
| Pobjednička pjesma |  Latvija"I Wanna" |
Eurosong 2002. bilo je 47. izdanje Eurosonga, koje se održalo u Estoniji, nakon što su godinu ranije u Kopenhagenu Tanel Padar, Dave Benton i 2XL pobijedili s pjesmom "Everybody". EBU i Eesti Televisioon (ETV) izabrali su tallinnsku Saku Suurhall za mjesto održavanja natjecanja. Voditelji su bili estonska operna pjevačica Annely Peebo i glumac Marko Matvere.[1] Bio je to prvi Eurosong koji je održan u nekoj od bivših republika Sovjetskog Saveza.
Na natjecanju su sudjelovale ukupno 24 države. Austrija, Belgija, Cipar, Finska, Makedonija, Rumunjska i Švicarska vratile su se nakon ispadanja godinu dana ranije zbog loših rezultata, dok zbog istog razlove na ovom izdanju nisu sudjelovale Irska, Island, Nizozemska, Norveška i Poljska; bio je to prvi i jedini put da su Irska i Norveška ispale s Eurosonga. Latvija je također trebala biti među potonjom skupinom, ali kada je Portugal potvrdio da zbog internih sukoba u nacionalnoj televizijskoj kući neće sudjelovati ove godine, Latvija je uskočila kao zamjena.
Ovo se ispostavilo kao jako zanimljivo jer će upravo latvijska pjesma, "I Wanna", koju je izvodila Marie N, pobijediti u Tallinnu ispred Malte, Ujedinjenog Kraljevstva, Estonije i Francuske. Drugo mjesto za Maltu bio je najbolji plasman u historiji te zemlje na Eurosongu. S druge strane, iako je Danska bila jedan od favorita prije početka natjecanja, zauzela je posljednje (24.) mjesto, što mi je bio najgori rezultat do tada.
Službeni slogan natjecanja bio je "A Modern Fairytale" (sh. "Moderna bajka"), što je motiv koji se provlačio i kroz razglednice zemalja sudionica. Bio je to prvi puta u historiji natjecanja da je Eurosong imao službeni slogan.[2]
Nedugo nakon iznenađujuće estonske pobjede u Kopenhagenu, mediji su počeli pisati kako postoji mogućnost da ETV neće moći organizirati natjecanje u Estoniji zbog nedostatka prikladne dvorane, kao i novca. Temeljem tih informacija, Malta i Nizozemska ponudile su se kao potencijalni zamjenski organizatori za slučaj da ETV doista ne bude mogao organizirati natjecanje.[3][4] Ipak, situacija se smirila kada je ETV kroz niz humanitarnih aktivnost uspio skupiti dio novca, dok je Vlada Estonije odobrila ostatak potrebnih sredstava, tako da je time potvrđeno kako će se Eurosong ipak održati u Estoniji.[1]
Službena potvrda ove informacije stigla je 19. lipnja 2001. godine.[5] Za dvoranu domaćina odabrana je Saku Suurhall u Tallinnu, koja je bila izgrađena 2001. godine i koja je s kapacitetom od 10,000 mjesta bila najveća dvorana u Estoniji. Dvorana je svoj naziv dugovala tvrtci za proizvodnju pića, Saku Õlletehase AS.
Na natjecanju su sudjelovale ukupno 24 države - 17 najbolje plasiranih s prošlog Eurosonga i sedam povratnica koje su, zbog tadašnjih pravila, bile "ispale" s Eurosonga 2001. godine. Ove potonje zamijenile su šest najlošije plasiranih država s prethodnog izdanja, kojima je bilo "zabranjeno" nastupati 2002. godine zbog lošeg plasmana. Inicijalno su u finalu trebale biti 22 zemlje, ali EBU je naknadno dozvolio Izraelu i Portugalu pravo nastupa, povećavši tako broj sudionica na 24. Ipak, Portugal je na kraju odbio nastupiti zbog internih problema u nacionalnoj televiziji, tako da je to mjesto pripalo Latviji.[1][6] Raspored nastupanja izvučen je 9. studenog 2001. godine.[7]
Sljedeći izvođači ranije su, u različitim ulogama, nastupili na Eurosongu:[10]
| Izvođač | Država | Raniji nastup(i) |
|---|---|---|
| Hristina Argiri (back vokal) |  Cipar
|
2000. (članica benda Voice) |
| Konstantinos Hristoforu (član benda One) | 1996. | |
| Filipos Konstantinos (član benda One) | 1995. (kao back vokal za Aleksandrosa Panajija) | |
| Kenny Lübcke (back vokal) |  Danska
|
1992. (s Lotte Nilsson) |
| Sahlene | Estonija
|
1999. (za  Švedsku, kao back vokal za Charlotte Nilsson), 2000. (za  Maltu, kao back vokal za Claudette Pace)
|
| Monica Anghel | Rumunjska
|
1996. (kvalifikacije) |
Natjecanje je izazvalo kontrovrzu nakon što su televizijski komentatori iz Belgije i Švedske pozvali svoje sunarodnjake da ne glasuju za Izrael, što je naišlo na kritike. Izrael je na kraju dobio 0 bodova od Švedske i samo 2 boda od Belgije, završivši ukupno na 12. mjestu.[25]
Kao i neke ranije, odnonso naredne godine, i Eurosong 2002. godine bio je meta špekulacija da su neke zemlje međusobno razmjenjivale vlastite glasove, što je protivno pravilima Eurosonga. Prema norveškim novinama Dagbladet, predsjednik francuske delegacije izjavio je kako mu je ciparski kolega prišao s prijedlogom da dvije zemlje razmjene glasove. Uz Cipar, među optuženim zemljama našle su se i Grčka, Rusija, Makedonija, Malta i Rumunjska.[26]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Bakker, Sietse (2009-12-23). „The end of a decade: Tallinn 2002”. European Broadcasting Union. Pristupljeno 23 December 2009.
- ↑ Bakker, Sietse (2002-05-23). „Postcards about fairytales compared with Estonia”. ESCToday. Pristupljeno 2002-05-23.
- ↑ „Эстония может остаться без "Евровидения"”. May 23, 2001.
- ↑ „トイレつまりeurosong”. Arhivirano iz originala na datum 2001-11-09.
- ↑ „Эстония все же примет "Евровидение"”. June 19, 2001.
- ↑ Bakker, Sietse (2002-11-29). „EBU confirmed: Portugal resigns, Latvia is in”. ESCToday. Pristupljeno 2009-02-28.
- ↑ „Rules of Eurovision Song Contest 2002”. Myledbury. Pristupljeno 9 November 2014.
- ↑ „Eurovision Song Contest 2002”. The Diggiloo Thrush. Pristupljeno 5 March 2012.
- ↑ „Final of Tallinn 2002”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala na datum 8 April 2021. Pristupljeno 8 April 2021.
- ↑ „2002”. Diggiloo.net. Pristupljeno 7 December 2020.
- ↑ „Song Contest mit Stermann & Grissemann”. wien ORF.at. 2012-05-01. Pristupljeno 2012-09-29.
- ↑ „VRT zet grote kanonnen in” (nl). De Standaard. 17 April 2002. Arhivirano iz originala na datum 2 July 2022. Pristupljeno 2 July 2022.
- ↑ „Семь Дней Истории Белорусского Рок-Н-Ролла”.
- ↑ [1] Arhivirano September 2, 2011, na Wayback Machine-u
- ↑ „RTÉ so lonely after loss of Gerry - Marty”. 20 May 2010. Pristupljeno 29 May 2010. »He has been providing commentary for Irish viewers since 2000 and maintains great enthusiasm for the much lampooned contest.«
- ↑ „Dagblaðið Vísir - DV, 25.05.2002”. Timarit.is. Pristupljeno 2012-08-09.
- ↑ http://timarit.is/view_page_init.jsp?issId=250618&pageId=3445288&lang=is&q=Söngvakeppni evrópskra/
- ↑ www.eurovisionartists.nl. „Welkom op de site van Eurovision Artists”. Eurovisionartists.nl. Pristupljeno 2012-08-09.
- ↑ „Alt du trenger å vite om MGP - Melodi Grand Prix - Melodi Grand Prix - NRK”. Nrk.no. 2003-05-27. Pristupljeno 2012-08-09.
- ↑ „Dr. Peter Urban kommentiert - Düsseldorf 2011”. Duesseldorf2011.de. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-24. Pristupljeno 2012-08-09.
- ↑ „Swedes stay at home with Eurovision fever”. The Local. 2009-05-16. Arhivirano iz originala na datum 2013-05-15. Pristupljeno 2012-09-29.
- ↑ „Comic Eclair takes on Eurovision”. May 15, 2002. Pristupljeno 1 February 2021.
- ↑ Granger, Anthony (November 5, 2020). „United Kingdom: Former Head of Delegation Dominic Smith Has Passed Away”. Pristupljeno 1 February 2021.
- ↑ „УКРАИНА ВПЕРВЫЕ СТАЛА УЧАСТНИКОМ КОНКУРСА "ЕВРОВИДЕНИЕ"”. www.segodnya.ua.
- ↑ Ringby, Daniel. „Israeli government investigates ESC”. ESCToday. Arhivirano iz originala na datum 2016-10-18. Pristupljeno 2009-07-30.
- ↑ „Eurovision Cheating at the Eurovision Song Contest 2002? - ESCToday.com”. May 6, 2003.
