Prerana sahrana
Prerana sahrana ili ukop živih je naziv za sahranu, odnosno inhumaciju živih osoba. Ljudi i životinje mogu biti živi zakopani bilo slučajno ili namjerno. Kada se to dogodi namjerno, obično predstavlja jedan od oblika mučenja, ubistva ili pogubljenja; nekada se može dogoditi uz pristanak zakopane osobe, bilo kao kaskaderski trik (sa namjerom naknadnog izbavljenja) bilo kao oblik samoubistva. Žrtve nekada mogu biti žive sahranjene zbog pogrešnog uvjerenja da su već umrle. Biti živ zakopan je jedan od najraširenijih strahova kod ljudi.[1]
Osobe koje su žive zakopane u pravilu umiru, i to od asfiksije, dehidracije, izgladnjivanja ili hipotermije (u područjima hladne klime). Ukoliko grobnica ima određen pristup zraku, može preživjeti u roku od nekoliko dana. Svjedočanstava osoba koje su bile izbavljene iz te situacije navode strahovite fizičke i psihološke patnje, odnosno osjećaj klaustrofobije.
Iracionalni strah od prerane sahrane se naziva tafofobija. Bio je pogotovo izražen u 19. vijeku, te poslužio kao inspiracija kako za razne izume kojima se prerano sahranjenim osobama omogućavalo da pokušaju pobjeći iz groba ili upozore žive, odnosno književna i umjetnička djela. Danas je čest motiv djela horor žanra.
- ↑ Jan Bondeson, Buried Alive: The Terrifying History of Our Most Primal Fear. W.W. Norton & Co., 2002.
- Article detailing real-life case
- "Nightmares from the Mind of Poe" Arhivirano 2011-02-08 na Wayback Machine-u full text, summary and film information.