Prijeđi na sadržaj

Raketa na kruto gorivo

Izvor: Wikipedija
Skica rakete na kruto gorivo
Američka raketa Scout u letu

Raketa na kruto gorivo je tip rakete čiji motor koristi kruto gorivo.[1] Predstavlja najstariju vrstu raketnog pogona i korištena je uz pomoć baruta još od 13. vijeka od strane Kineza, Mongola, Indijaca i muslimana.[2] Raketni pogon na kruto gorivo koristi smjese koje sadrže i gorivo i oksidans, kao što je npr. bezdimni barut.[1] Danas se češće rabi vrlo fini aluminijski prah (gorivo) pomiješan s amonijevim perkloratom (oksidans), te povezan aditivima u viskoelastičnu masu. Kao oksidans ponekad se koristi i amonijev nitrat. Kruto gorivo ima manji specifični impuls nego tekuće, a prilikom izgaranja gorivo je izloženo velikim naprezanjima zbog izrazito visokih tlakova.[1] Nedostaci raketa s ovakvim gorivom su gotovo nemoguće upravljanje potiskom, gašenje ili ponovno paljenje motora jer se nakon paljenja goriva reakcija nadalje odvija spontano, te osjetljivost na oštećenja prilikom proizvodnje koja mogu dovesti do eksplozije raketnoga motora.[1] Također, amonijev perklorat je nagrizajući i otrovan, te produkti njegova gorenja uništavaju ozonski sloj.[1] Prednost krutih goriva je što uz pravilno održavanje mogu biti spremni za upotrebu dulje vrijeme i rad s njima znatno je lakši nego s tekućim gorivima, zbog čega se često rabe u vojne svrhe odnosno u astronautici za prve stupnjeve raketa-nosača (rakete potisnice) ili raketoplana.[1]

Povezano

[uredi | uredi kod]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Raketni pogon, Hrvatska enciklopedija (LZMK), preuzeto 24. 11. 2015.
  2. (en) Gruntman, Mike (2004): Blazing the trail: the early history of spacecraft and rocketry, pogl. 1–2, AIAA, ISBN 1-56347-705-X.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]