Rukomet na Ljetnim olimpijskim igrama

Rukometni turnir na; Olimpijskim igrama za žene
	Općenito
Utemeljeno	1976.
Broj momčadi	12
Aktualni prvak	Norveška (treći naslov)
Najuspješnija momčad	Danska; Norveška; (tri naslova)

Rukometni turnir na; Olimpijskim igrama za muškarce
	Općenito
Utemeljeno	1936. (veliki rukomet); 1972. (dvoranski rukomet)
Broj momčadi	12
Aktualni prvak	Danska (drugi naslov)
Najuspješnija momčad	Francuska (tri naslova)

Rukomet se na Ljetnim olimpijskim igrama prvi put pojavio 1936. godine u Berlinu i to u formi velikog rukometa, koji se igrao na otvorenom. Nakon berlinske Olimpijade, rukomet nije bio dio olimpijskog programa sve do 1972. godine, kada je dvoranski rukomet postao službeni olimpijski sport za muškarce, odnosno 1976. godine, kada je rukomet dobio i natjecanje u ženskoj konkurenciji. Od tog trenutka, rukomet je standardni sport na Ljetnim olimpijskim igrama.

Turnir za muškarce

Rukometni turnir za muškarce na Ljetnim olimpijskim igrama igra se svake četiri godine u sklopu Olimpijskih igara. Muški turnir je, u formi velikog rukometa, prvi put odigran na Olimpijskim igrama 1936. godine u Berlinu, ali je onda ukinut i nije igran sve do Olimpijskih igara 1972. godine u Münchenu. Od 1972. godine, turnir se igra na svim Olimpijskim igrama.

Trenutno na glavnom turniru sudjeluje 12 reprezentacija sa svih kontinenata osim Oceanije,^[1] a aktualni prvak je Francuska, kojoj je to rekordni treći naslov. Nakon Francuske, po dva naslova imaju Sovjetski Savez, SFR Jugoslavija, Hrvatska, Danska i Rusija, s tim da je potonja svoj prvi naslov osvojila kao Ujedinjeni tim.

Historija

Unatoč njegovoj globalnoj popularnosti u suvremenom svijetu sporta, rukomet je relativno kasno uveden u službeni program Olimpijskih igara. Prva pojava ovog sporta bila je u sklopu Olimpijskih igara 1936. godine u Trećem Reichu, ali u formi velikog rukometa, koji se danas više ne igra. Na turniru je sudjelovalo ukupno šest reprezentacija (Sjedinjene Države kao jedina neeuropska reprezentacija), a igralo se u grupnom sustavu u kojeme je, na kraju, slavio domaćin - Treći Reich.

Zbog Drugog svjetskog rata, Olimpijske igre nisu ponovno organizirane sve do 1948. godine, međutim rukomet nije uvršten kao sport na tim igrama. Na Olimpijadi 1952. u Helsinkiju, veliki rukomet je uvršten kao demonstracijski sport, a jedinu utakmicu odigrale su Švedska i Danska, međutim isti se nikada nije formalno vratio na Olimpijske igre. Iako je 1954. godine došlo do obnove Svjetskog prvenstva u dvoranskom rukometu, isti se na Olimpijadi nije pojavio sve do Igara 1972. godine u Münchenu. Te je godine organiziran samo muški turnir, na kojemu je sudjelovalo ukupno 16 reprezentacija sa četiri kontinenta; prvak je bila SFR Jugoslavija, koja je u finalu svladala Čehoslovačku 21:16.

Od minhenske Olimpijade, rukomet je postao standardni dio olimpijskog programa te se kontinuirano igra na svim Olimpijadama. Na Olimpijadi 1976. sudjelovalo je 11 ekipa, dok je od Olimpijade 1980. godine u Moskvi ustaljen broj od ukupno 12 sudionika završnog turnira.

Olimpijskim turnirima u vrijeme Hladnoga rata mahom su dominirale zemlje Istočnog bloka. Tako je SFR Jugoslavija na turniru u Los Angelesu 1984. godine osvojila svoje drugo zlato, dok je Sovjetski Savez osvajao titule 1976. i 1988. godine; olimpijski turnir u Moskvi osvojila je Istočna Njemačka, kojoj je to bio jedini osvojeni međunarodni turnir. Na Olimpijskom turniru 1992. pobjedu je odnio Ujedinjeni tim, koji je predstavljao 12 od 15 zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza (Baltičke zemlje nastupale su samostalno); danas se ta medalja pripisuje Rusiji, koja je zlato osvojila i 2000. godine.

Francuska rukometna reprezentacija je 2012. godine postala prva i jedina muška reprezentacija koja je uspješno obranila olimpijsko zlato.

Olimpijski turnir 1996. godine u Atlanti osvojila je Hrvatska, koja je, vođena izbornikom Kljaićem, tako osvojila svoje prvo zlato. Drugi put će postati prvaci 2004. godine pod vodstvom izbornika Červara. Kada je Onestina Francuska 2008. i 2012. osvojila zlatnu medalju, postala je prva muška reprezentacija u historiji koja je obranila olimpijsko zlato.

Zanimljivo je primijetiti kako Švedska, koja je 90-ih godina dominirala svjetskim rukometom, nikada nije bila olimpijski prvak; čak su četiri puta igrali u finalu (tri puta uzastopno od 1992. do 2000. te 2012.), međutim svaki puta su osvajali srebrnu medalju.

Na turniru u Riju de Janeiru, Francuska reprezentacija je ulaskom u finale dobila priliku da postane prva muška reprezentacija koja će tri puta za redom osvojiti olimpijsko zlato. Međutim, u finalu su izgubili od Danske, kojoj je to bilo prvo olimpijsko finale i prva medalja na tom turniru. Francuska je, ipak, postala prva reprezentacija koja je osvojila tri olimpijska zlata u muškom rukometu 2021., kada je u finalu Igara 2020. godine pobijedila Dansku 25:23, postavivši tako novi rekord. Četiri godine kasnije, u Parizu, Danska je osvojila svoju drugu zlatnu medalju, pobijedivši Njemačku u finalu s rekordnom razlikom.

Format

Uz izuzetak Igara 1936. i 1972. godine, format natjecanja na Olimpijskim igrama je u potpunosti ujednačen. Na Olimpijskim igrama 1936. godine igrao se veliki rukomet i sudjelovalo je samo šest reprezentacija, koje su dobile pozivnice. Momčadi su bile raspoređene u dvije grupe po tri reprezentacije, a dvije prvoplasirane momčadi iz obaju grupa su prolazile u završnu grupu, gdje su igrale međusobno; pobjednik turnira bila je momčad s najviše bodova u drugoj grupnoj fazi, a posljednje momčadi iz prve grupne faze su međusobno igrale za peto i šesto mjesto. Što se tiče turnira 1972. godine, na njemu je sudjelovalo ukupno 16 reprezentacija. Reprezentacije su bile raspodjeljene u četiri grupe po četiri ekipe, a u drugu fazu su prolazile dvije najbolje plasirane momčadi iz svake skupine; ostale momčadi međusobno su igrale za plasman. Druga faza sastojala se također od grupa, točnije dvije grupe po četiri ekipe. Pobjednici grupa odlazili su u finale, a drugoplasirani u utakmicu za broncu, dok su treća i četvrta momčad igrale utakmice za plasman.

Od 1976. godine, olimpijski turnir je sveden na 12 reprezentacija i tako se zadržalo i do danas. Momčadi su se kvalificirale preko Svjetskog prvenstva i kvalifikacijskih turnira, a kasnije je omogućena kvalifikacija i preko kontinentalnih prvenstava. Dvanaest reprezentacija raspoređeno je u dvije grupe po šest, s tim da je kroz godine variralo koliko reprezentacija ide dalje. Tako do 1992. godine nije bilo faze na izbacivanje već su prvoplasirane momčadi iz grupa igrale u finalu, a drugoplasirane su se borile za broncu; ostale reprezentacije igrale su za plasman. Na turnirima 1992. i 1996. uvedeno je polufinale za dvije najbolje plasirane momčadi iz dvaju grupa, dok od 2000. godine iz grupne faze prolaze ukupno četiri reprezentacije koje igraju četvrtfinale, polufinale i finale; druga faza je, tako, faza na izbacivanje.

Rezultati

Pregled dosadašnjih turnira

Godina	Domaćin	Finale			Utakmica za 3. mjesto
Godina	Domaćin	Zlatni	Rezultat	Srebrni	Brončani	Rezultat	Četvrtoplasirani
1936.	Berlin, Treći Reich	Treći Reich	Grupni sustav	Austrija	Švicarska	Grupni sustav	Mađarska
Rukomet se od 1948. do 1968. nije igrao na Olimpijskim igrama
1972.	München, Zapadna Njemačka	SFR Jugoslavija	21:16	Čehoslovačka	SR Rumunjska	19:16	Istočna Njemačka
1976.	Montreal, Kanada	Sovjetski Savez	19:15	SR Rumunjska	Poljska	21:18	Zapadna Njemačka
1980.	Moskva, Sovjetski Savez	Istočna Njemačka	23:22 (produžeci)	Sovjetski Savez	SR Rumunjska	20:18	Mađarska
1984.	Los Angeles, Sjedinjene Države	SFR Jugoslavija	18:17	Zapadna Njemačka	SR Rumunjska	23:19	Danska
1988.	Seoul, Južna Koreja	Sovjetski Savez	32:25	Južna Koreja	SFR Jugoslavija	27:23	Mađarska
1992.	Barcelona, Španjolska	Ujedinjeni tim	22:20	Švedska	Francuska	24:20	Island
1996.	Atlanta, Sjedinjene Države	Hrvatska	27:26	Švedska	Španjolska	27:25	Francuska
2000.	Sydney, Australija	Rusija	28:26	Švedska	Španjolska	26:22	SR Jugoslavija
2004.	Atena, Grčka	Hrvatska	26:24	Njemačka	Rusija	28:26	Mađarska
2008.	Peking, Kina	Francuska	28:23	Island	Španjolska	35:29	Hrvatska
2012.	London, Ujedinjeno Kraljevstvo	Francuska	22:21	Švedska	Hrvatska	33:26	Mađarska
2016.	Rio de Janeiro, Brazil	Danska	28:26	Francuska	Njemačka	31:25	Poljska
2020.	Tokyo, Japan	Francuska	25:23	Danska	Španjolska	33:31	Egipat
2024.	Pariz, Francuska	Danska	39:26	Njemačka	Španjolska	23:22	Slovenija
2028.	Los Angeles, Sjedinjene Države		:			:
2032.	Brisbane, Australija		:			:

Uspješne reprezentacije

Uključujući i zemlje koje danas više ne postoje, ukupno 39 zemalja je sudjelovalo u završnom olimpijskom turniru za muškarce. Od tih 39 zemalja, njih je trinaest igralo u finalu (ne računajući turnir iz 1936., kada se igrala samo grupna faza), dok je ukupno osam zemalja osvojilo zlatnu medalju.

Od osam osvajača zlatne medalje, samo je Francuska osvajala zlato tri puta, dok su četiri reprezentacije to ostvarile dva puta. SFR Jugoslavija je prva momčad koja je postala dvostruki olimpijski prvak (1972. i 1984.), a to su još uspjele i reprezentacije Sovjetskog Saveza (1976. i 1988.), Hrvatske (1996. i 2004.) i Rusije (1992., kao Ujedinjeni tim, i 2000.); Francuska je jedina muška reprezentacija koja je uspješno obranila naslov olimpijskog prvaka, dok je treći naslov osvojen kasnije. Po jedno zlatno odličje imaju Njemačka (1936. kao Treći Reich), Istočna Njemačka (1980.) i Danska (2016.).

Francuska ujedno ima i pet osvojenih medalja ukupno, što je rekord olimpijskog turnira. S druge strane, reprezentacije Švedske, Rumunjske i Španjolske imaju najviše osvojenih medalja, bez da su ikada osvajale zlatno odličje; Švedska je četiri puta bila srebrna, Rumunjska je osvojila jedno srebro i tri brončane medalje, dok je Španjolska čak pet puta bila brončana. Četiri medalje ima još i Njemačka, međutim ta je reprezenetacija bila olimpijski prvak. Sve reprezentacije koje su se našle među četiri najbolje bile su iz Europe, osim Južne Koreje, koja je 1988. godine osvojila srebrnu medalju, i Egipta, koji je na Igrama 2020. godine osvojio četvrto mjesto.

Rang	Zemlja	Zlato	Srebro	Bronca	Ukupno
1	Francuska	3	1	1	5
2	Sovjetski Savez	2	1	0	3
2	Danska	2	1	0	3
4	SFR Jugoslavija	2	0	1	3
	Rusija*	2	0	1	3
	Hrvatska	2	0	1	3
7	Njemačka¹	1	3	1	5
8	Istočna Njemačka	1	0	0	1
9	Švedska	0	4	0	4
10	Rumunjska	0	1	3	4
11	Austrija	0	1	0	1
	Čehoslovačka	0	1	0	1
	Južna Koreja	0	1	0	1
	Island	0	1	0	1
15	Španjolska	0	0	5	5
16	Švicarska	0	0	1	1
16	Poljska	0	0	1	1
Ukupno		15	15	15	45

Napomena: Reprezentacije u italiku označavaju one zemlje koje su se u međuvremenu raspale ili spojile s drugim zemljama.

* Zlatna medalja koju je Ujedinjeni tim osvojio 1992. danas se pripisuje Rusiji.

¹ Uključuje i odličja koja je osvojila Zapadna Njemačka.

Nagrade

Igre	Najbolji strijelac					Najbolji golman	Najbolji igrač
Igre	Igrač	Gol.	Uda.	%	Uta.	Najbolji golman	Najbolji igrač
1936.	Hans Theilig	22	N/D	N/D	5	N/D	N/D
1972.	Gheorghe Gruia	37	N/D	N/D	7
1976.	Ștefan Birtalan	32	N/D	N/D	5
1976.	Bent Larsen	32	N/D	N/D	6
1980.	Jerzy Klempel	44	N/D	N/D	6
1984.	Björn Jilsén	50	N/D	N/D	6
1988.	Gang Jae-won	49	N/D	N/D	6
1992.	Talant Dujšebajev	47	N/D	N/D	7	Andrej Lavrov
1996.	Patrik Ćavar	43	60	72%	6	Mats Olsson
2000.	Stefan Lövgren	51	N/D	N/D	8	Peter Gentzel
2004.	Yun Gyeong-shin	58	N/D	N/D	8	Henning Fritz
2008.	Juanín García	49	65	75%	8	Thierry Omeyer
2012.	Niclas Ekberg	50	74	68%	8	Thierry Omeyer
2016.	Karol Bielecki	55	87	63%	8	Niklas Landin	Mikkel Hansen
2020.	Mikkel Hansen	61	100	61%	8	Vincent Gérard	Mathias Gidsel
2024.	Mathias Gidsel	62	83	75%	8	Niklas Landin	Mathias Gidsel
2028.
2032.

Najbolja momčad

Olimpijske igre	Golman	Pivot	Lijevo krilo	Lijevi vanjski	Sredni vanjski	Desni vanjski	Desno krilo
Berlin 1936.	N/D
München 1972.
Montreal 1976.
Moskva 1980.
Los Angeles 1984.
Seoul 1988.
Barcelona 1992.	Andrej Lavrov	Per Carlén	Valerij Gopin	Denis Lathoud	Talant Dujšebajev	Pierre Thorsson	Jo Chi-hyo
Atlanta 1996.	Mats Olsson	Dmitrij Torgovanov	Patrik Ćavar	Frédéric Volle	Magnus Andersson	Stéphane Stoecklin	Irfan Smajlagić
Sydney 2000.	Peter Gentzel	Dragan Škrbić	Baek Won-cheol	Rafael Guijosa	Talant Dujšebajev	Stefan Lövgren	Lav Voronjin
Atena 2004.	Henning Fritz	Christian Schwarzer	Juanín García	Carlos Pérez	Ivano Balić	Ólafur Stefánsson	Mirza Džomba
Peking 2008.	Thierry Omeyer	Bertrand Gille	Guðjón Valur Sigurðsson	Daniel Narcisse	Snorri Steinn Guðjónsson	Ólafur Stefánsson	Albert Rocas
London 2012.	Thierry Omeyer	Julen Aguinagalde	Jonas Källman	Aron Pálmarsson	Nikola Karabatić	Kim Andersson	Ivan Čupić
Rio de Janeiro 2016.	Niklas Landin	Cédric Sorhaindo	Uwe Gensheimer	Mikkel Hansen	Nikola Karabatić	Valentin Porte	Lasse Svan Hansen
Tokyo 2020.	Vincent Gérard	Ludovic Fabregas	Hugo Descat	Mikkel Hansen	Nedim Remili	Jahia Omar	Aleix Gómez
Pariz 2024.	Niklas Landin	Lukas Jørgensen	Daniel Fernández	Simon Pytlick	Juri Knorr	Renārs Uščins	Blaž Janc
Los Angeles 2028.
Brisbane 2032.

Rekordi i statistike

Kapetani i izbornici reprezentacija olimpijskih prvaka

Igre	Kapetan	Izbornik	Reprezentacija
1936.	N/D	Otto Günther Kaundinya	Treći Reich
1972.	N/D	Vlado Štencl	SFR Jugoslavija
1976.	N/D	Anatolij Jevtušenko	Sovjetski Savez
1980.	N/D	Paul Tiedemann	Istočna Njemačka
1984.	N/D	Branislav Pokrajac	SFR Jugoslavija
1988.	N/D	Anatolij Jevtušenko	Sovjetski Savez
1992.	N/D	Spartak Mironovič	Ujedinjeni tim
1996.	Goran Perkovac	Velimir Kljaić	Hrvatska
2000.	N/D	Vladimir Maksimov	Rusija
2004.	Slavko Goluža	Lino Červar	Hrvatska
2008.	Olivier Girault	Claude Onesta	Francuska
2012.	Jérôme Fernandez	Claude Onesta	Francuska
2016.	Niklas Landin	Guðmundur Guðmundsson	Danska
2020.	Michaël Guigou	Guillaume Gille	Francuska
2024.	Niklas Landin	Nikolaj Jacobsen	Danska
2028.
2032.

Nastupi kroz historiju

Momčad	1936.	1972.	1976.	1980.	1984.	1988.	1992.	1996.	2000.	2004.	2008.	2012.	2016.	2020.	2024.	2028.	2032.	Ukupno
Alžir	X	•	•	10.	12.	10.	•	10.	•	•	•	•	•	•	•	•	•	4
Argentina	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	10.	10.	12.	12.	•	•	4
Australija	•	•	•	•	•	•	•	•	12.	•	•	•	•	•	•	•	Q	2
Austrija	2.	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	1
Bahrein	X	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	8.	•	•	•	1
Brazil	•	•	•	•	•	•	12.	11.	•	10.	11.	•	7.	10.	•	•	•	6
Čehoslovačka	•	2.	7.	•	•	6.	9.	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X	4
Danska	•	13.	8.	9.	4.	•	•	•	•	•	7.	6.	1.	2.	1.	•	•	9
Egipat	•	•	•	•	•	•	11.	6.	7.	12.	10.	•	9.	4.	5.	•	•	8
Francuska	•	•	•	•	•	•	3.	4.	6.	5.	1.	1.	2.	1.	8.	•	•	9
Grčka	•	•	•	•	•	•	•	•	•	6.	•	•	•	•	•	•	•	1
Hrvatska	Vidi SFR Jugoslavija						•	1.	•	1.	4.	3.	5.	•	9.	•	•	6
Island	•	12.	•	•	6.	8.	4.	•	•	9.	2.	5.	•	•	•	•	•	7
Istočna Njemačka	X	4.	•	1.	•	7.	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X	3
Japan	•	11.	9.	•	10.	11.	•	•	•	•	•	•	•	11.	11.	•	•	6
Južna Koreja	X	•	•	•	11.	2.	6.	•	9.	8.	8.	11.	•	•	•	•	•	7
Kanada	•	•	11.	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	1
Katar	X	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	8.	•	•	•	•	1
Kina	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	12.	•	•	•	•	•	•	1
Kuba	•	•	•	11.	•	•	•	•	11.	•	•	•	•	•	•	•	•	2
Kuvajt	•	•	•	12.	•	•	•	12.	•	•	•	•	•	•	•	•	•	2
Mađarska	4.	8.	6.	4.	•	4.	7.	•	•	4.	•	4.	•	•	10.	•	•	9
Norveška	•	9.	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	7.	6.	•	•	3
Njemačka	1.	Vidi Zapadna Njemačka					10.	7.	5.	2.	9.	•	3.	6.	2.	•	•	8
Poljska	•	10.	3.	7.	•	•	•	•	•	•	5.	•	4.	•	•	•	•	5
Portugal	X	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	9.	•	•	•	1
Rumunjska	5.	3.	2.	3.	3.	•	8.	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	6
Rusija	Vidi Sovjetski Savez						1.	5.	1.	3.	6.	•	•	•	•	•	•	5
Sjedinjene Države	6.	14.	10.	•	9.	12.	•	9.	•	•	•	•	•	•	•	Q	•	7
Slovenija	Vidi SFR Jugoslavija						•	•	8.	11.	•	•	6.	•	4.	•	•	4
SFR Jugoslavija	X	1.	5.	6.	1.	3.	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X	5
Sovjetski Savez	•	5.	1.	2.	•	1.	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X	4
Srbija	Vidi SFR Jugoslavija						•	•	•	•	•	9.	•	•	•	•	•	1
Španjolska	•	15.	•	5.	8.	9.	5.	3.	3.	7.	3.	7.	•	3.	3.	•	•	12
Švedska	•	7.	•	•	5.	5.	2.	2.	2.	•	•	2.	11.	5.	7.	•	•	10
Švicarska	3.	•	•	8.	7.	•	•	8.	•	•	•	•	•	•	•	•	•	4
Tunis	X	16.	•	•	•	•	•	•	10.	•	•	8.	12.	•	•	•	•	5
Velika Britanija	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	12.	•	•	•	•	•	1
Zapadna Njemačka	X	6.	4.	•	2.	•	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X	3

Turnir za žene

Rukometni turnir za žene na Ljetnim olimpijskim igrama igra se svake četiri godine u sklopu Olimpijskih igara. Ženski turnir je prvi puta uveden na Olimpijskim igrama 1976. godine u Montrealu, četiri godine nakon što je odigran prvi muški turnir u dvoranskom rukometu. Od 1976. godine, turnir se igra na svim Olimpijskim igrama.

Trenutno na glavnom turniru sudjeluje 12 reprezentacija sa svih kontinenata osim Oceanije,^[1] a aktualni prvak je Norveška, kojoj je to treći naslov. Najuspješnije reprezentacije u historiji su Danska, koja je od 1996. do 2004. godine tri puta uzastopno osvajala olimpijsko zlato, te Norveška, koja je 2024. godine osvojila treće olimpijsko zlato.

Historija

Ženski rukomet prvi put je na Olimpijsim igrama uveden u Montrealu 1976. godine, kada je sudjelovalo ukupno šest reprezentacija. Natjecanje se igralo kroz jednu grupu u kojoj je svaka reprezentacija igrala međusobno, a medalje su se dijelile sukladno plasmanu u grupi. Prvu zlatnu medalju odnijela je reprezentacija Sovjetskog Saveza, koja je uspješno obranila titulu i na Igrama 1980. godine u Moskvi.

Sovjetske reprezentativke nisu mogle obraniti naslov 1984. godine zbog bojkota tako da je zlato otišlo u ruke SFR Jugoslavije, koja je u finalu porazila Južnu Koreju. Koreanke su u Seoulu 1988. uspjele, na domaćem terenu, osvojiti zlatnu medalju, koju su i obranile 1992. godine u Barceloni. Nakon toga je uslijedila dominacija Dankinja, koje su osvajile tri uzastopna zlata na igrama 1996., 2000. i 2004. godine. Danska dominacija prekinuta je 2008. godine, kada su zlato odnijele Norvežanke, koje su ga uspješno obranile u Londonu 2012. godine.

Na turniru u Riju de Janeiru, zlato su odnijele reprezentativke Rusije, koje su u finalu svladale Francuskinje. Francuskinje su ipak osvojile svoj prvi naslov na Igrama 2020. godine u Tokyu; kako je muška reprezentacija te godine također osvojila zlato, Francuska je postala prva zemlja nakon SFR Jugoslavije 1984. godine koja je iste godine osvojila zlato i u muškom i u ženskom rukometu. Francuskinje su 2024. godine na domaćem terenu također igrale u finalu, ali su poražene od Norvežanki.

Format

Zbog čestih promjena u broju reprezentacija koje su sudjelovale u završnom turniru, format ženskog rukometnog turnira na Olimpijskim igrama mijenjao se nekoliko puta prije nego se 2008. godine uskladio s formatom muškog turnira.

Od 1976. do 1984. godine, na turniru je sudjelovalo samo šest reprezentacija, koje su međusobno igrale u jednoj grupi po jednu utakmicu. Nakon pet odigranih kola, medalje su se dodjeljivale ovisno o plasmanu u grupi. Godine 1988., broj reprezentacija povećan je na osam, a iste su bile raspoređene u dvije grupe po četiri ekipe. Dvije najbolje momčadi iz svake grupe išle su u drugu grupnu fazu, gdje su međusobno igrale po jednu utakmicu, a medalje su se dodjeljivale ovisno o plasmanu u grupi u drugoj fazi; treća i četvrta reprezentacija iz prve grupne faze išle su u drugu grupu, gdje su igrale za plasman od petog do osmog mjesta.

Isti broj reprezentacija natjecao se i 1992., međutim uz promijenjen format. Prve dvije reprezentacije iz grupne faze odlazile su u polufinale, dok su treće i četvrte reprezentacije iz grupne faze igrale utakmice za plasman. Isti format zadržan je i u Atlanti 1996. godine.

U Sydneyju 2000. godine ponovo dolazi do povećanja sudionica, s osam na deset, što ujedno donosi i promjenu formata. Reprezentacije su raspoređene u dvije grupe po pet ekipa, četiri koje su išle u četvrtfinale. Gubitnici iz četvrtfinala međusobno bi razigravali za plasman, dok bi pobjednici išli u polufinale, odnosno utakmicu za broncu i finale. Nakon što je 2004. godine format ostao nepromijenjen, godine 2008. je došlo do povećanja broja sudionica na 12, mada je format ostao nepromijenjen i isti kao na muškom turniru; jedina razlika je što se grupna faza sastojala od dvije grupe po šest (ne više pet) reprezentacija, što znači da su dvije reprezentacije ispadale već u prvoj fazi.

Rezultati

Pregled dosadašnjih turnira

Godina	Domaćin	Finale			Utakmica za 3. mjesto
Godina	Domaćin	Zlatne	Rezultat	Srebrne	Brončane	Rezultat	Četvrtoplasirane
1976.	Montreal, Kanada	Sovjetski Savez	Grupni sustav	Istočna Njemačka	Mađarska	Grupni sustav	SR Rumunjska
1980.	Moskva, Sovjetski Savez	Sovjetski Savez	Grupni sustav	SFR Jugoslavija	Istočna Njemačka	Grupni sustav	Mađarska
1984.	Los Angeles, Sjedinjene Države	SFR Jugoslavija	Grupni sustav	Južna Koreja	Kina	Grupni sustav	Zapadna Njemačka
1988.	Seoul, Južna Koreja	Južna Koreja	Grupni sustav	Norveška	Sovjetski Savez	Grupni sustav	SFR Jugoslavija
1992.	Barcelona, Španjolska	Južna Koreja	28:21	Norveška	Ujedinjeni tim	24:20	Njemačka
1996.	Atlanta, Sjedinjene Države	Danska	37:33 (produžeci)	Južna Koreja	Mađarska	20:18	Norveška
2000.	Sydney, Australija	Danska	31:27	Mađarska	Norveška	22:21	Južna Koreja
2004.	Atena, Grčka	Danska	34:34 (pr.) (4:2 – 7m)	Južna Koreja	Ukrajina	21:18	Francuska
2008.	Peking, Kina	Norveška	34:27	Rusija	Južna Koreja	33:28	Mađarska
2012.	London, Ujedinjeno Kraljevstvo	Norveška	26:23	Crna Gora	Španjolska	31:29	Južna Koreja
2016.	Rio de Janeiro, Brazil	Rusija	22:19	Francuska	Norveška	36:26	Nizozemska
2020.	Tokyo, Japan	Francuska	30:25	ROO	Norveška	36:19	Švedska
2024.	Pariz, Francuska	Norveška	29:21	Francuska	Danska	30:25	Švedska
2028.	Los Angeles, Sjedinjene Države		:			:
2032.	Brisbane, Australija		:			:

Uspješne reprezentacije

Od uvođenja ženskog rukometnog turnira 1976. godine, ukupno su 34 ženske reprezentacije sudjelovale na završnom turniru; među njima su i neke zemlje koje danas više ne postoje. Među njima, samo se sedam reprezentacija ovjenčalo olimpijskim zlatom - tri otkako je uveden sustav na izbacivanje te četiri dok se igrao grupni sustav.

Najuspješnija ženska reprezentacija je ona Danske, koja je tri puta uzastopno (1996., 2000. i 2004.) osvajala olimpijsko zlato, s tim da ni prije ni poslije te serije više nije igrala u polufinalu i tako došla u šansu osvojiti medalju. Po dva zlata, sva osvojena uzastopno, imaju i reprezentacije Sovjetskog Saveza (1976. i 1980.), Južne Koreje (1988. i 1992.) te Norveške (2008. i 2012.), dok SFR Jugoslavija, Rusija i Francuska imaju po jedno zlato, osvojeno 1984., 2016., odnosno 2020. godine. Kao i u muškom rukometu, sve osvajačice medalja su iz Europe, uz izuzetak reprezentacije Južne Koreje. Najviše osvojenih medalja, njih sedam, ima Norveška.

Rang	Zemlja	Zlato	Srebro	Bronca	Ukupno
1	Norveška	3	2	3	8
2	Danska	3	0	1	4
3	Južna Koreja	2	3	1	6
4	Sovjetski Savez	2	0	1	3
5	Rusija*	1	2	1	4
6	Francuska	1	2	0	3
7	SFR Jugoslavija	1	1	0	2
8	Mađarska	0	1	2	3
9	Istočna Njemačka	0	1	1	2
10	Crna Gora	0	1	0	1
11	Kina	0	0	1	1
	Ukrajina	0	0	1	1
	Španjolska	0	0	1	1
Ukupno		13	13	13	39

Napomena: Reprezentacije u italiku označavaju one zemlje koje su se u međuvremenu raspale ili spojile s drugim zemljama.

* Brončana medalja koju je Ujedinjeni tim osvojio 1992. danas se pripisuje Rusiji.

Nagrade

Igre	Najbolji strijelac					Najbolja vratarka	Najbolja igračica
Igre	Igrač	Gol.	Uda.	%	Uta.	Najbolja vratarka	Najbolja igračica
1976.	N/D					N/D	N/D
1980.
1984.
1988.
1992.	Natalija Morskova	41	61	67%	5	Marianna Racz
1996.	Im O-gyeong	41	58	71%	5	Susanne Lauritsen
2000.	Kjersti Grini	61	N/D	N/D	7	Heidi Tjugum
2004.	Bojana Radulovics	54	N/D	N/D	7	Rikke Schmidt
2008.	Ramona Maier	56	78	72%	8	Katrine Lunde Haraldsen
2012.	Katarina Bulatović	53	93	57%	8	Kari Aalvik Grimsbø
2016.	Nora Mørk	62	96	65%	8	Kari Aalvik Grimsbø	Ana Vjahireva
2020.	Nora Mørk	52	72	72%	8	Katrine Lunde	Ana Vjahireva
2024.	Nathalie Hagman	41	59	69	8	Laura Glauser	Katrine Lunde
2028.
2032.

Najbolja ekipa

Olimpijske igre	Golman	Pivot	Lijevo krilo	Lijevi vanjski	Sredni vanjski	Desni vanjski	Desno krilo
Montreal 1976.	N/D
Moskva 1980.
Los Angeles 1984.
Seoul 1988.
Barcelona 1992.	Marianna Racz	Heidi Sundal	I Mi Yeong	Natalija Morskova	Im O-gyeong	Silvia Schmitt	Marina Bažanova
Atlanta 1996.	Susanne Lauritsen	Erzsébet Kocsis	Kim Eun-mi	Anja Andersen	Im O-gyeong	Kjersti Grini	Hong Jeong-ho
Sydney 2000.	Heidi Tjugum	Véronique Pecqueux-Rolland	Anette Hoffmann	O Seong-ok	Bojana Radulovics	Kjersti Grini	Janne Kolling
Atena 2004.	Rikke Schmidt	Véronique Pecqueux-Rolland	Line Daugaard	Katrine Fruelund	I Sang-eun	Marina Vergeljuk	U Seon-hui
Peking 2008.	Katrine Lunde Haraldsen	Else-Marthe Sørlie Lybekk	Orsolya Vérten	Ljudmila Postnova	O Seong-ok	Irina Bliznova	Ramona Maier
London 2012.	Kari Aalvik Grimsbø	Heidi Løke	Jo Hyo-bi	Bojana Popović	Marta Mangué	Katarina Bulatović	Alexandra do Nascimento
Rio de Janeiro 2016.	Kari Aalvik Grimsbø	Heidi Løke	Polina Kuznjecova	Allison Pineau	Darja Dmitrijeva	Alexandra Lacrabère	Nathalie Hagman
Tokyo 2020.	Katrine Lunde	Pauletta Foppa	Polina Kuznjecova	Jamina Roberts	Grâce Zaadi	Ana Vjahireva	Laura Flippes
Pariz 2024.	Laura Glauser	Kari Brattset Dale	Emma Friis	Estelle Nze Minko	Stine Bredal Oftedal	Katrin Klujber	Alicia Toublanc
Los Angeles 2028.
Brisbane 2032.

Rekordi i statistike

Kapetanice i izbornici reprezentacija olimpijskih prvakinja

Igre	Kapetanica	Izbornik	Reprezentacija
1976.	N/D	Igor Turčin	Sovjetski Savez
1980.	N/D	Igor Turčin	Sovjetski Savez
1984.	N/D	Josip Samaržija	SFR Jugoslavija
1988.	N/D	N/D	Južna Koreja
1992.	N/D	Chung Hyung-kyun	Južna Koreja
1996.	Janne Kolling	Ulrik Wilbek	Danska
2000.	Janne Kolling	Jan Pytlick	Danska
2004.	Karen Brødsgaard	Jan Pytlick	Danska
2008.	Gro Hammerseng	Marit Breivik	Norveška
2012.	Marit Malm Frafjord	Þórir Hergeirsson	Norveška
2016.	Irina Bliznova	Jevgenij Trefilov	Rusija
2020.	Coralie Lassource	Olivier Krumbholz	Francuska
2024.	Stine Bredal Oftedal	Þórir Hergeirsson	Norveška
2028.
2032.

Nastupi kroz historiju

Momčad	1976.	1980.	1984.	1988.	1992.	1996.	2000.	2004.	2008.	2012.	2016.	2020.	2024.	2028.	2032.	Ukupno
Angola	•	•	•	•	•	7.	9.	9.	12.	10.	8.	10.	9.	•	•	8
Argentina	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	12.	•	•	•	•	1
Australija	•	•	•	•	•	•	10.	•	•	•	•	•	•	•	Q	2
Austrija	•	•	6.	•	5.	•	5.	•	•	•	•	•	•	•	•	3
Brazil	•	•	•	•	•	•	8.	7.	9.	6.	5.	11.	7.	•	•	7
Crna Gora	Vidi SFR Jugoslavija				•	•	•	•	•	2.	11.	6.	•	•	•	3
Čehoslovačka	•	5.	•	5.	•	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X	2
Danska	•	•	•	•	•	1.	1.	1.	•	9.	•	•	3.	•	•	5
Francuska	•	•	•	•	•	•	6.	4.	5.	5.	2.	1.	2.	•	•	7
Grčka	•	•	•	•	•	•	•	10.	•	•	•	•	•	•	•	1
Hrvatska	Vidi SFR Jugoslavija				•	•	•	•	•	7.	•	•	•	•	•	1
Istočna Njemačka	2.	3.	•	•	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X	2
Japan	5.	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	12.	•	•	•	2
Južna Koreja	•	•	2.	1.	1.	2.	4.	2.	3.	4.	10.	8.	10.	•	•	11
Kanada	6.	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	1
Kazahstan	Vidi Sovjetski Savez				•	•	•	•	10.	•	•	•	•	•	•	1
Kina	•	•	3.	6.	•	5.	•	8.	6.	•	•	•	•	•	•	5
Kongo	•	6.	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	1
Mađarska	3.	4.	•	•	•	3.	2.	5.	4.	•	•	7.	6.	•	•	8
Nigerija	•	•	•	•	8.	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	1
Nizozemska	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	4.	5.	5.	•	•	3
Norveška	•	•	•	2.	2.	4.	3.	•	1.	1.	3.	3.	1.	•	•	9
Njemačka	Vidi Zapadna Njemačka				4.	6.	•	•	11.	•	•	•	8.	•	•	4
Obala Slonovače	•	•	•	8.	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	•	1
Rumunjska	4.	•	•	•	•	•	7.	•	7.	•	9.	•	•	•	•	4
Rusija	Vidi Sovjetski Savez				3.	•	•	•	2.	8.	1.	2.	•	•	•	4
Sjedinjene Države	•	•	5.	7.	6.	8.	•	•	•	•	•	•	•	Q	•	4
Slovenija	Vidi SFR Jugoslavija				•	•	•	•	•	•	•	•	11.	•	•	1
SFR Jugoslavija	•	2.	1.	4.	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X	3
Sovjetski Savez	1.	1.	•	3.	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X	4
Španjolska	•	•	•	•	7.	•	•	6.	•	3.	6.	9.	12.	•	•	6
Švedska	•	•	•	•	•	•	•	•	8.	11.	7.	4.	4.	•	•	5
Ukrajina	Vidi Sovjetski Savez				•	•	•	3.	•	•	•	•	•	•	•	1
Velika Britanija	•	•	•	•	•	•	•	•	•	12.	•	•	•	•	•	1
Zapadna Njemačka	•	•	4.	•	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X	X	1

Reference

↑ ^1,0 ^1,1 Reprezentacije iz Oceanije mogu nastup ostvariti samo domaćinstvom, jer IHF ne priznaje OHF kao punopravnu kontinentalnu federaciju.

Vanjske poveznice

Olimpijske igre na stranici IHF-a

[Oceanija-1] 1,0 ^1,1 Reprezentacije iz Oceanije mogu nastup ostvariti samo domaćinstvom, jer IHF ne priznaje OHF kao punopravnu kontinentalnu federaciju.

[1]

Rukometni turnir na Olimpijskim igrama za muškarce

Općenito
Utemeljeno	1936. (veliki rukomet) 1972. (dvoranski rukomet)
Broj momčadi	12
Aktualni prvak	Danska (drugi naslov)
Najuspješnija momčad	Francuska (tri naslova)

Rukometni turnir na Olimpijskim igrama za žene

Općenito
Utemeljeno	1976.
Broj momčadi	12
Aktualni prvak	Norveška (treći naslov)
Najuspješnija momčad	Danska Norveška (tri naslova)