Prijeđi na sadržaj

T-90

Izvor: Wikipedija
T-90

Indijski T-90

Namjena Glavni borbeni tenk (MBT)
Zemlja porijekla  Rusija
Historija proizvodnje
Dizajn Kartsev-Venediktov
Razvijen na temelju T-72
Početak razvoja kraj 1980-ih
Proizvođač Uralvagonzavod
Proizvodnja 1993. -
Broj primjeraka >500
Borbena povijest
Uveden u uporabu 1995.
Status u uporabi
Svojstva
Dužina 9,53 m
Širina 3,78 m
Visina 2,22 m
Težina 46,5 tona
Posada 3
Oklop i naoružanje
Oklop ploče pancirnog čelika i višeslojni oklop
Osnovno naoružanje 125 mm top (43 naboja)
Sekundarno naoružanje 7,62mm PKT (7000 naboja)
12,7mm NSVT strojnica (300 naboja)
Pokretljivost
Pogon Višegorivni motor V-84MS ili V-92S2 ili V-96

840 KS (618 kW) V-84MS
1000 KS (736 kW) V-92S2
1250 KS (919 kW) V-96

Ovjes torzijske poluge
Brzina 60-70 km/h (ovisno o tipu motora)
Snaga/težina 18,1 - 26,9 KS/tona ovisno o tipu motora
Doseg 550-650 km (ovisno o tipu motora)
Preuzeto sa Militaryfactory.com 31.10.2009.

T-90 je glavni borbeni tenk ruske vojske. Napravljen je spojem najboljih karakteristika tenka T-72 i T-80. Po svojim karakteristikama T-90 spada u najmodernije tenkove u svijetu, ali ima i nekoliko bitnih mana kao što je koncept smještaja municije ispod kupole koji je je izuzetno opasan (što se pokazalo u Čečeniji i u ratovima na prostoru bivše SFRJ), transmisija je zastarjela, motor je preslab (ranija V-84MS verzija) i ne postoji mogućnost njegovog brzog vađenja iz tenka. Prednosti T-90 u odnosu na zapadne tenkove su mogućnost lansiranja protuoklopnih vođenih raketa iz topa, niska silueta, mala masa, odlična pokretljivost i prohodnost, efikasan reaktivni oklop, posjedovanje samozaštitnog sistema Štora, napredni sustav upravljanja paljbom (noviji modeli) i niža cijena.

Razvoj

[uredi | uredi kod]
T-90 za vrijeme vojne vježbe

Krajem osamdesetih godina konstruktori tenkova u Njižnjem Tagilu počeli su rad na projektu modernizirane varijante tenka T-72B, sa ciljem da se vatrena moć, pokretljivost i oklopna zaštita dovedu na nivo sličan tenku T-80U (koji je razvijen u konkurentskom birou u Sankt Petersburgu). Tijekom razvoja vozilo je bilo označeno Objekt 188. Tenk je prošao državna ispitivanja 1989. godine, a manja serijska proizvodnja je počela u studenom 1993. u tvornici "Uralvagonzavod". Ruska vojska je tenk prvobitno označila T-72BU, ali je zatim oznaka promijenjena u T-90.

Vatrena moć

[uredi | uredi kod]

Osnovno naoružanje je top 125 mm 2A46M-2 glatke cijevi. Top je u potpunosti stabiliziran u dvije ravnine, a dužina cijevi je 6,0 m. Zadržan je sistem automatskog punjenja sa 42 dvodijelne granate smještene u obrtnom transporteru ispod kupole. Koristi se sva standardna ruska municija kalibra 125 mm, uključujući i protuoklopne vođene rakete 9M119M (AT-11 Sniper), ali i posebno razvijena potkalibarna-razorna granata (pogodna za gađanje žive sile u zaklonu i niskoletećih helikoptera). Također, u uborabi je i jedan od najefikasnijih potkalibriranih penetratora na svijetu BM-48 čija probojnost od ~800 mm oklopa nadmašuje američki M829 A3 koji ima probojnost od ~760 mm oklopa. Sposoban je gađati ciljeve iz pokreta.

Pomoćno naoružanje se sastoji od strojnice 7,62 mm PKT spregnutom sa topom i protuavionske strojnice 12,7 mm NSVT postavljene na krov kupole. Noviji modeli T-90 imaju KORD 12,7 mm tešku strojnicu umjesto NSVT. Uz pomoć ciljaničkog sustava PZU-7 zapovjednik tenka može iz unutrašnjosti vozila upravlja protuavionskom strojnicom.

Sustav za upravljanje paljbom (SUP) napredniji je nego kod T-80U i znatno je boljih karakteristika u odnosu na ranije tenkove porodice T-72. Zapovjednik raspolaže s PNK-4S/SR AGAT dnevnim i noćnim sustavom za upravljanje paljbom koji omogućuje otkrivanje tenkova noću na udaljenosti do 1 km. Topnik raspolaže širokom paletom uređaja koji uključuju: 1G46 dnevni i noćni (SUP) koji uključuje laserski daljinomjer sposoban za otkrivanje ciljeva veličine tenka na rastojanjima 5-8 km, 2E42-4 stabilizator paljbe, 1V528 balističko računalo i DVE-BS mjerač vjetra. Vozač koristi TVN-5 dnevni i noćni vidokrug. T-90 koristi ESSA infracrveni nišan koji se služi CATHERINE-FC infracrvenom kamerom razvijenom u suradnji s francuskim Thales-om.

Oklopna zaštita

[uredi | uredi kod]

Oklop tijela tenka izrađen je varenjem ploča pancirnog čelika, a sa prednje strane je primijenjen višeslojni oklop. Testiranja krajem 90' tih u Rusiji pokazala su otpornost prednjeg oklopa na sva dotadašnja 125 mm i 120 mm tenkovska zrna kao i mnoge protutenkovske rakete. Na prednju gornju kosu ploču i na bočne štitnike gusjenica ("suknje") postavljeni su elementi eksplozivnog reaktivnog oklopa Kontakt-5. Kupola je izrađena od ljevanog čelika, sa dodatkom sloja od kompozitnog materijala u prednjem dijelu od 35 stupnjeva. Elementi reaktivnog oklopa Kontakt-5 postavljeni su i na kupolu. Time je oklopna zaštita tenka T-90 malo poboljšana u odnosu na zaštitu T-80U, koja je 1985. kad je T-80U predstavljen, bila jedna od najboljih na svijetu. No ipak, budući da je zaštita tenkova kao i protutenkovske municije nevjerojatno napredovala u zadnjih 20 godina, ta razina zaštite je ipak nedostatna ukoliko se uspoređuje s, primjerice, zaštitom Leopard 2A6 tenka. Na kupolu tenka T-90 postavljen je sustav aktivne zaštite TŠU-1-7 "Štora-1". Sustav se sastoji od detektora laserskog zračenja, bacača dimnih kutija i dvije IC lampe koje šalju signale za ometanje protuoklopnih vođenih raketa.

Pokretljivost

[uredi | uredi kod]

U osnovnoj varijanti tenk pokreće 12-cilindričnim višegorivi motor V-84MS. Maksimalna snaga motora je 618 kW (840 ks), što je nedovoljno za tenk mase 46,5 t. Zato je proizvođač kasnije ponudio i mogućnost ugradnje jačeg motora V-92S2 (1000 ks). Najjača verzija motora je V-96 koji razvija snagu od 1250 ks. Snaga se prenosi preko mehaničke transmisije, identične kao kod tenka T-72B. Mjenjač ima sedam stupnjeva prijenosa za kretanje naprijed i jedan za nazad. Primijenjen je sustav oslanjanja sa torzionim štapovima, a na prvom, drugom i šestom oslonsku točku su ugrađeni hidraulični amortizeri.

Korisnici

[uredi | uredi kod]
  •  Alžir: zemlja je u dvije narudžbe naručila ukupno 305 tenkova. Prva narudžba od 185 tenkova je ugovorena tijekom 2009. a druga od 120 tenkova 2011. godine. Vrijednost cijelog posla je iznosila 470 milijuna USD.[1]
  •  Azerbejdžan[2]
  •  Indija: indijska vojska trenutno koristi 620 T-90 tenkova koji su naručeni na temelju tri različite narudžbe. Prve dvije narudžbe iz Rusije su iznosile 310 odnosno 300 tenkova (2000. i 2006.).[3] Također, Indija namjerava opskrbiti svoju vojsku sa još dodatnih 1.000 tenkova koji bi se proizvodili kod kuće do 2020. godine. Prva pošiljka od 10 domaćih tenkova je dostavljena u kolovozu 2009.[4][5] 354 novih T-90MS tenkova bilo bi raspoređeno u šest indijskih tenkovskih pukovnija na kineskoj granici.[6]
  •  Rusija: ruska vojska je tijekom 2012. koristila 436 T-90A i 307 T-90 tenkova.[7]
  •  Turkmenistan: tijekom 2010. je naručeno deset T-90S tenkova ukupno vrijednih 30 milijuna USD dok je 2011. naručeno dodatnih 30 tenkova[1]
  •  Uganda: zemlja je sa Rusijom 2010. potpisala ugovor o nabavci T-90 tenkova. Već sljedeće godine Ugandi je dostavljen 31 tenk.[8][9][10]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ 1,0 1,1 Algeria, Turkmenistan To Buy Russian Tanks: Report[mrtav link]
  2. ↑ „Azerbaijan buys T-90C tanks from Russia – media”. Arhivirano iz originala na datum 2012-10-15. Pristupljeno 2013-06-19. 
  3. ↑ T-90S Main Battle Tank, Russian Federation
  4. ↑ „Indian Army inducts first indigenous T-90 tanks”. Arhivirano iz originala na datum 2014-10-21. Pristupljeno 2013-06-19. 
  5. ↑ Army to acquire nearly 1000 additional T-90 tanks by 2020
  6. ↑ Army scuttles Arjun trials to push through Russian T-90 purchase
  7. ↑ „T-90/S MBT”. Arhivirano iz originala na datum 2012-10-08. Pristupljeno 2013-06-19. 
  8. ↑ „Russia to export tanks to turbulent regions”. Arhivirano iz originala na datum 2014-04-22. Pristupljeno 2013-06-19. 
  9. ↑ В 2011 году «Рособоронэкспорт» заключил контракты на поставку ОБТ Т-90С Алжиру и Туркмении - «Ведомости»
  10. ↑ Рейтинг 10 наиболее значимых поставочных программ и экспортных контрактов России по итогам 2011 года в сегменте вооружений СВ

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Ostali projekti
U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: T-90
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: T-90
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=T-90&oldid=41176169