Tao II Hrabri
| Prethodi: Tao I Stariji |
Faraon Egipta | Slijedi: Kamose | ||||||||||||||
| Seqenenra Tao II | ||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Sekenenre Taa | ||||||||||||||||
| Vladavina | cca. 1560. pne. ili 1558. pne., vjerojatno samo nekoliko godina | |||||||||||||||
| Nomen |
Thot-aa | |||||||||||||||
| Praenomen |
Seqenenre Onaj koji udara kao Re[1] | |||||||||||||||
| Horusovo ime |
Khaemwaset On se pojavljuje u tebi | |||||||||||||||
| Potomci | Kamose, Ahmose, Ahmose-Nefertari | |||||||||||||||
| Otac | Tao I Stariji | |||||||||||||||
| Majka | Tetisheri | |||||||||||||||
| Grob | Mumija pronađena u gomili na lokaciji Deir el-Bahri | |||||||||||||||
| Najvažniji spomenici |
Palače i fortifikacije Deir el-Ballas | |||||||||||||||
Seqenenre Tao II, (također Sekenenra Taa), zvani "Hrabri", bio je posljednjih od lokalnih kraljeva tebanske oblasti Egipta u Sedamnaestoj dinastiji za vrijeme Drugog prijelaznmog perioda. Datumi njegove vladavine nisu pouzdani, ali je vjerojatno došao na vlast u deceniji koja je završila 1560. pne. ili 1558. pne. (prema vjerojatom datumu dolaska na vlast Ahmosea I, prvog vladara Osamnaeste dinastije) (v. Egipatska kronologija). Pripisuje mu se pokretanje početka oslobodilačkog rata protiv Hiksa. Smatra se kako je vrlo vjerojatno bio sin i nasljednika faraona Senaktenrea Taoa I Starijeg i kraljice Tetisheri.
Egipatska književna tradicija i kasnijeg Novog kraljevstva tvrdi da je Seqenenre Tao II došao u kontakt sa svojim suvremenikom na sjeveru, kraljem Hiksa Aawoserra Apopijem. Tradicija tvrdi kako je kralj Hiksa Apopi poslao glasnika Seqenenreu u Tebu i zahtjevao da se sruši tebanski bazen s vodenkonjima, jer je njihova buka bila takva da nije mogao spavati u udaljenom Avarisu. Ta mitska priča, s druge strane, historičarima služi kao ozubiljna indicija da je Egipat u doba Hiksa bio podijeljena zemlja, odnosno da su Hiksi vladali samo na sjeveru, dok su na jugu lokalni egipatski velmože vladali kao vazali, plaćajući danak kralju Hiksa.
Seqenenre Tao II je nakon toga započeo s diplomatskom prepiskom s Apopijem, koja se s vremenom svela na slanje međusobnih uvreda. Potom je započeo s manjim vojnim pohodima protiv Hiksa, a u jednom od njih je, sudeći po velikoj rani na glavi koja se može zamijetiti na njegovoj mumiji, poginuo. Njegov sin i nasljednik Wadj-kheper-re Kamose, posljednji vladar Sedamnaeste tebanske dinastije, je započeo konačni pohod u tebanskom ratu za oslobđenje od Hiksa. Rat je konačno završen pod Taovim drugim sinom Ahmoseom I.
Zbog relativno kratke vladavine, Tao II Hrabri nije iza sebe ostavio mnogo spomenika ili građevina, ali se zna da je na lokaciji Deir el-Ballas sagradio palaču od opeka. Na obližnjem brežuljku su pronađeni temelji zgrade za koju se vjeruje da je služila kao vojna osmatračnica.[2]
Na tom mjestu je pronađen i veliki broj grnčarije karakteristične za Kerma Nubijce, što neke egiptologe navodi na zaključak da je Tao II veliki broj Nubijaca koristio kao saveznike ili plaćenike u ratu protiv Hiksa.[3]
Mumija Taoa II je pronađena u grupi grobova Deir el-Bahri, otkrivenoj 1881. Bila je zakopana zajedno s kasnijim faraonima iz 18. i 19. dinastije kao što su Ahmose I (njegov sin), Amenhotep I, Tutmozis I, Tutmozis II, Tutmozis III, Ramzes I, Seti I, Ramzes II i Ramzes IX, kao i faraonima 21. dinastije kao Psusennes I, Psusennes II i Siamun.
Mumiju je 9.6. 1886. razotkrio Gaston Maspero te poslije detaljno opisao strahovite ozljede koje je zapazio na faraonovoj glavi. Maspero je bio uvjeren kako je faraon umro nasilnom smrću, od najmanje nekoliko udaraca sjekirom, od kojih ga je već prvi potpuno onesposobio.[4]
Dio egiptologa je na temelju forenzičke analize ustvrdio da ozljede odgovaraju vrsti bojne sjekire koja se nije koristila na egipatskom jugu, nego sjekiri karakterističnoj za arheološki lokalitet Tell el-Dab'a, na području pod vlašću Hiksa.[5] Na temelju rane se vjeruje da je faraon bio nagnut ili ležao u trenutku zadavanja rane.[3] Nedostatak ozljeda na rukama pokazuje da se faraon nije mogao ili nije stigao obraniti, odnosno da je ili ubijen na spavanju ili iznenađen u bitci s Hiksima.[6]
U prilog hipotezi da je smrt našao na vojnom pohodu ide i loša kvaliteta balzamiranja, odnosno da je mumificiranje izvršeno na brzinu, odnosno da nisu bili dostupni materijali koji su se inače koristili za mumifikaciju faraona preminulih na dvoru. Rendgendske snimke mumije pokazuju tragove mozga unutar lubanje, a istraživači James Harris i Kent Weeks su krajem 1960-ih ustanovili da je mumija Taoa II, najgore očuvana od svih kraljevskih mumija u Egiptu.[7]
Tao II danas predstavlja najstariju kraljevsku mumiju koja je dostupna posjetiteljima Egipatskog muzeja u Kairu.[8]
- ↑ Clayton, Peter. Chronicle of the Pharaohs, Thames and Hudson Ltd, paperback 2006. p.94
- ↑ Shaw, Ian. The Oxford History of Ancient Egypt. Oxford University Press, 2000. p.198.
- ↑ 3,0 3,1 Shaw, Ian. The Oxford History of Ancient Egypt. Oxford University Press, 2000. p199.
- ↑ Maspero, Gaston. History Of Egypt, Chaldaea, Syria, Babylonia, and Assyria, Volume 4 (of 12), Project Gutenberg EBook, Release Date: 16.12. 2005. EBook #17324. http://www.gutenberg.org/files/17324/17324.txt
- ↑ Shaw, Ian. The Oxford History of Ancient Egypt. p199. Oxford University Press, 2000.
- ↑ Smith, G Elliot The Royal Mummies. Duckworth Egyptology. 2000 (Reprint from original 1912 edition). ISBN 0-7156-2959-X
- ↑ Harris, James E., Weeks, Kent R. X-raying the Pharaohs. Charles Scribner's Sons. 1973. SBN 684-13016-5 p.122-123.
- ↑ Hawass, Zahi. Dancing with Pharaohs: The New Royal Mummies Halls at the Egyptian Museum, Cairo. KMT, Volume 17, Number 1, Spring 2006. p22.
- Gardiner, Sir Alan. Egypt of the Pharaohs. (Oxford, 1964).
- Hayes, William C. Egypt: From the Death of Ammenemes III to Sequenenre II," in Volume 2, Chapter 2 of the "Cambridge Ancient History", Revised Edition (Cambridge, 1965).
- Pritchard, James B. (Editor). Ancient Near Eastern Texts Relating to the Old Testament. Third Edition, with Supplement. (Princeton, 1969).
| Prethodi: Tao I Stariji |
Faraon Egipta Sedamnaesta dinastija |
Slijedi: Kamose |
