Vladimir Bartol

Vladimir Bartol
Vladimir Bartol
	Vladimir Bartol 1953.
Biografske informacije
Rođenje	24. 2. 1903.; Trst, Austro-Ugarska
Smrt	12. 9. 1967. (dob: 64); Ljubljana, SR Slovenija, SFRJ
Počivalište	Centralno groblje Žale, Ljubljana
Obrazovanje
Alma mater	Univerzitet u Ljubljani; Univerzitet u Parizu
Zanimanje	dramski pisac, dramaturg, teatarski kritičar, esejist, novelist, romanopisac, novinski urednik i publicist
Opus
Književne vrste	historijski roman i dr.
Jezik	slovenski
Znamenita djela
	Alamut (1938)

Vladimir Bartol (Trst, 24. 2. 1903. – Ljubljana, 12. 9. 1967), slovenski pisac, dramaturg, esejist i publicist, najpoznatiji po knjizi Alamut izdanoj 1938. godine. Prevedena je na mnoštvo jezika, te je cijenjena u cijelom svijetu. Nakon Drugog svjetskog rata bio je dramaturg "Slovenskoga narodnog gledališča" u Trstu, gdje je i poslije živio kao književnik i kazališni kritičar. Egzotičnim motivima, napetim i logičkim pripovjedanjem stekao je mnogo čitatelja. U poslijeratnim spisima više ga zanima tršćanska nacionalna i socijalna problematika.

Život

Rođen je kao treće dijete u građanskoj obitelji oca Gregora Bartola, poštanskoga službenika i majke Marice Bartol-Nadlišek, po zvanju učiteljice, koja se bavila i pisanjem. Roditelji su mu priuštili odličnu izobrazbu, majka ga je upoznala sa slikarstvom, a otac mu je približio biologiju. U svojoj autobiografiji opisao se kao pretjerano osjetljivo dijete, koje je samo sebe doživljavalo kao pomalo drugačije od druge djece, zbog bogate mašte. Oduševljavale su ga brojne stvari, a najviše biologija, filozofija, psihologija, umjetnost, a posebice književnost i kazalište. Kao znanstvenik je skupljao i proučavao leptire.

Školu je pohađao u Trstu i završio je u Ljubljani. Zatim se je upisao na sveučilište i studirao biologiju i filozofiju. Posebice se zanimao za djela Sigmunda Freuda. Diplomirao je 1925. godine, te nastavio studij u znamenitoj Sorboni u Parizu, od 1926. do 1927. godine. 1928. odslužio je vojni rok u Petrovaradinu u Srbiji. Od 1933. do 1934. živio je u Beogradu, radeći kao urednik novina. Potom se je vratio u Ljubljanu, gdje je živio kao slobodan umjetnik do 1941. godine. Nakon Drugog svjetskog rata prvo je obavljao dužnost tajnika SNG u Ljubljani, zatim se vratio u Trst i okrenuo se životu kulturnog djelatnika. Godine 1956. ponovno se vratio u Sloveniju i preuzeo dužnost djelatnika organizacije SAZU. Tu je radio do svoje smrti, 12. rujna 1967.

U njegovim djelima vidi se utjecaj Friedricha Nietzchea, ekspresionizma i psihoanalize. Tako u njegovim djelima često nalazimo psihološke i filozofske ideje, koje poglavito govore o želji za moći, istini i laži, manipulaciji s ljudima i spoznavanju svjetovnih, intelektualnih načela. Kako je pisao u vrijeme socijalnoga realizma, njegove teme nisu dovoljno dolazile do izražaja. Do toga dolazi tek u osamdesetim godinama 20. stoljeća.

Vladimir Bartol po nekim je podacima simpatizirao primorsku organizaciju TIGR i prema mišljenju svojeg suvremenika, kritičara Line Legiše, kojeg podržava Miran Hladnik, preko alegorija iz islamskog svijeta govorio je o njihovoj borbi, pa i u zbirci Al Araf i romanu Alamut.

Djela

Lopez (1932, drama)
Al Araf (1935, zbirka kratkih novela)
Alamut (1938, roman)
Empedokles (1945)
Tržaške humoreske (1957, zbirka kratkih novela)
Čudež na vasi (1984, roman)
Don Lorenzo (1985, novela)
Med idilo in grozo (1988, zbirka novela)
Zakrinkani trubadur (1993, izbor eseja)
Mladost pri Svetem Ivanu (2001, autobiografija)

Izvori

Slovenski veliki leksikon. Ljubljana: Mladinska knjiga, 2003. (COBISS)

Vanjske veze

Miran Hladnik: Razmerje med Bartolovo kratko in dolgo prozo (Al Araf in Alamut)