Prijeđi na sadržaj

Westfalski mir

Izvor: Wikipedija
Westfalski mir
Westfälischer Friede
Banket amsterdamske straže nakon potpisivanja Westfalski mir (slika Bartholomeusa van der Helsta)
Banket amsterdamske straže nakon potpisivanja Westfalski mir (slika Bartholomeusa van der Helsta)
Banket amsterdamske straže nakon potpisivanja Westfalski mir (slika Bartholomeusa van der Helsta)

Westfalski mir (njemački: Westfälischer Friede) skupni je naziv za dva mirovna ugovora potpisana u oktobru 1648. u westfalskim gradovima Osnabrücku i Münsteru kojima su tadašnje evropske sile okončale seriju povezanih ratova poznatih kao Osamdesetgodišnji rat između Španjolske i Holandije kao i njemačku fazu Tridesetogodišnjeg rata.[1][2] Mir je okončao jedno od najdestruktivnijih razdoblje europske povijesti kada je u sukobima stradalo približno osam milijuna ljudi. U tim su ratovima sudjelovale i hrvatske i srpske jedinice iz Kraljevine Hrvatske i Slavonije i Vojne krajine poznati pod opštim imenom Krovaten, Krabaten otuda je došao i naziv kravata.[3]

Proces pregovora za postizanje Westfalskog mira bio je dugotrajan i složen, a razgovori su vođeni u dva grada jer je svaka strana htjela da se sastane na teritoriju pod svojom kontrolom. Preliminarni mir prije samih pregovora potpisan je u Hamburgu 1641. godine između Švedske, Francuske i Svetog Rimskog Carstva.[4] Uvjeti Westfalskog mira mira su dogovarani i u Münsteru i u Osnabrücku osiguravši tako mogućnost svakoj sastana da pregovara na svom teritoriju. Ukupno je 109 delegacija zaraćenih strana u različitim trenutcima prisustvovalo pregovorima. Španjolsko-holandski sporazum potpisan je 30. januara 1648.[1] Finalni sporazum potpisan je 24. oktobra 1648. od strane cara Svetog Rimskog Carstva Ferdinanda III, ostalih njemačkih kneževa, te predstavnika Francuske, Švedske Engleske i Poljske. Time je okončan tridesetogodišnji rat u Svetom Rimskom Carstvu u kojem su se na jednoj strani našli Habsburgovci i njihovi katolički saveznici, a na drugoj protestantske zemlje (Švedska i protestantske kneževine Svetog Rimskog carstva) u savezu s katoličkom ali izrazito antihabsburškom Francuskom Luja XIV.

Velika moskovska kneževina i Osmansko Carstvo bile su jedine evropske sile koje nisu bile zastupljene na tim pregovorima.[1] Značajan broj stručnjaka za međunarodno pravo u Westfalskom miru pronalazi ishodište osnovnih načela o suverenitetu zemalja ključnih za moderne međunarodne odnose koji su u literaturi zajednički poznati kao načela Westfalskog suvereniteta.[5] Međutim, neki povjesničari taj uvid smatraju anakronizmom sugerirajući da su se takva gledišta pojavila tijekom devetnaestog i dvadesetog stoljeća u odnosu na kasniju zabrinutost oko suvereniteta.[6] Papa je odbio priznati rezultate mira jer je u pregovorima bio posve marginaliziran dok su neke od glavnih ishoda sporazuma bili teritorijalno proširenje Francuske, jačanje Švedske, ograničavanje autoriteta cara kao i širenje prihvaćenog opsega pojma slobode savjesti i vjerske snošljivosti.[7]

Povezano

[uredi | uredi kod]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 Peace of Westphalia (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 28. 12. 2013. 
  2. „APW Einführung”. www.pax-westphalica.de. Arhivirano iz originala na datum 23 October 2020. Pristupljeno 2020-11-02. 
  3. Olga Zirojević (oktobar 2008). „Vestfalski mir (1648)”. Helsinška povelja (Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji) XIII (123–124): 51-52. 
  4. Wilson, Peter H. (2009). Europe's Tragedy: A History of the Thirty Years War. Allen Lane. str. 632. ISBN 978-0-7139-9592-3. 
  5. Patton, Steven (2019). „The Peace of Westphalia and it Affects on International Relations, Diplomacy and Foreign Policy” (en). The Histories. Arhivirano iz originala na datum 4 February 2021. Pristupljeno 2021-01-19. 
  6. Osiander, Andreas (2001). „Sovereignty, International Relations, and the Westphalian Myth”. International Organization 55 (2): 251–287. DOI:10.1162/00208180151140577. JSTOR 3078632. Arhivirano iz originala na datum 21 August 2021. Pristupljeno 21 August 2021. 
  7. Vestfalski mir. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 31. 1. 2023. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]