istući
Izgled
Srpskohrvatski
[uredi]Izgovor
[uredi]- IPA: /ǐstuːt͡ɕi/
- Hifenacija: i‧stu‧ći
Glagol
[uredi]ìstūći (ćirilica ѝстӯћи) svrš.
Značenja:
- (značenje izvedeno preko sinonima) prebiti, smrviti, izlupati, istabati, išamarati, izbatinati, isprašiti, isprebijati, izgruvati, izbubecati, namlatiti, izmlatiti, nalupati, zgnječiti, smožditi, natući, srediti, izudarati, išćuškati, pretući, izbubetati, premlatiti, išibati, sastaviti (sa zemljom), napraviti od nekoga paprikaš, dati (po turu), namestiti (nekome kosti), propustiti kroz šake, očerupati, polomiti, polomiti rebra, ispljuskati, sasuti zube u grlo, ubiti boga, dati (po njušci), reg. izdevetati reg., fam. ispeglati fam., izlomiti fam., unakaziti fam., izgaziti fam., izlemati fam., razbiti fam., žarg. uvoštiti žarg., olešiti žarg., ret. izvoštiti ret. [1]
Sinonimi:
- prebiti, smrviti, izlupati, istabati, išamarati, izbatinati, isprašiti, isprebijati, izgruvati, izbubecati, namlatiti, izmlatiti, nalupati, zgnječiti, smožditi, natući, srediti, izudarati, išćuškati, pretući, izbubetati, premlatiti, išibati, sastaviti (sa zemljom), napraviti od nekoga paprikaš, dati (po turu), namestiti (nekome kosti), propustiti kroz šake, očerupati, polomiti, polomiti rebra, ispljuskati, sasuti zube u grlo, ubiti boga, dati (po njušci), reg. izdevetati reg., fam. ispeglati fam., izlomiti fam., unakaziti fam., izgaziti fam., izlemati fam., razbiti fam., žarg. uvoštiti žarg., olešiti žarg., ret. izvoštiti ret. [1]
Konjugacija
[uredi] Konjugacija glagola istući
Infinitiv: istući | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: ìstūkāvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
istučem | istučeš | istuče | istučemo | istučete | istuku | |
Budućnost |
Futur I. |
istući ću | istući ćeš | istući će | istući ćemo | istući ćete | istući će |
Futur II. |
budem istukao1 | budeš istukao1 | bude istukao1 | budemo istukli1 | budete istukli1 | budu istukli1 | |
Prošlost |
Perfekt |
istukao1 sam | istukao1 si | istukao1 je | istukli1 smo | istukli1 ste | istukli1 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam istukao1 | bio si istukao1 | bio je istukao1 | bili smo istukli1 | bili ste istukli1 | bili su istukli1 | |
Aorist |
istukoh | istuče | istuče | istukosmo | istukoste | istukoše | |
Kondicional I. |
istukao1 bih | istukao1 bi | istukao1 bi | istukli1 bismo | istukli1 biste | istukli1 bi | |
Kondicional II. |
bio bih istukao1 | bio bi istukao1 | bio bi istukao1 | bili bismo istukli1 | bili biste istukli1 | bili bi istukli1 | |
Imperativ |
- | istuci | - | istucimo | istucite | - | |
Glagolski pridjev radni |
istukao m. / istukla f. / istuklo n | istukli m. / istukle f. / istukla n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
istučen m. / istučena f. / istučeno n | istučeni m. / istučene f. / istučena n | |||||
1 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola |
Reference
[uredi]- „istući” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1