Mongolsko-tatarske najezde
Mongolsko-tatarske najezde | |||||
---|---|---|---|---|---|
|
Mongolsko-tatarske najezde na Kijevsku Rusiju predstavljaju napad vojske Mongolske imperije na teritoriju Ruskih kneževina u periodu od 1237. do 1240. godine za vreme Mongolsko-ugarskih sukoba pod vođstvom Batu-kana i vođe Subutaja[1].
Predistorija
[uredi | uredi izvor]Planove zahvata Istočne Evrope mongolski feodali su imali još dugo pre ratnih pohoda Batu-kana. Već 1207. godine Džingis-kan je poslao svog starijeg sina Džuči na zahvat plemena koji su živeli severno od reke Selenge i u okolini Irtiša. Pri tome su u interesu bile i zemlje istočne Evrope koje bi trebalo da se pokore kasnije, ali Džingis-kan nije uspeo da realizuje datu ideju. 20-ih godina 13. veka mongoli su proveli isključivo pripremu, važan deo koje je bio pohod vojske Subutaja u dublje delove Kavkazskog regiona i Jugo-Istočnu Evropu u periodu 1222—1224. godine. On je imao kontra-obaveštajan karakter i bio namenjen detaljnijem proučavanju država Istočne Evrope. U tom periodu se desila važna bitka na reci Halhin, u kojoj je bila poražena ruska vojska. Ishod ove bitke je bio jako povoljan za mongolsku vojsku: detaljnije je sagledan vojni potencijal ruske vojske, dobijena je informacija o tome „kako stoje stvari“ u ruskim keževinama i, generalno, razmotrena je scena mogućeg vojnog nastupa. Dalje zadovoljna vojska je krenula u Istočnu Bugarsku, gde je bila razgromljena; ostatak vojske po stepama savremenog Kazahstana se vratio u srednju Aziju[2][3].
Odnos snaga
[uredi | uredi izvor]Mongoli
[uredi | uredi izvor]Tačan broj vojnika Mongolske imperije koji su ušli na teritoriju Kijevske Rusije je nepoznat. Većina ruskih dorevolucionih istoričara tvrdi da je cela Zlatna horda brojala 300.000 ratnika. Ali uzimajući u obzir i one koji su ušli u sastav za vreme pohoda, i vojnike pokorenih naroda, onda se broj drastično menja i dostiže čak 500.000 ljudi.[2] Približno iste ocene su dali i sovjetski istoričari. Istorijski dokumenti takođe ne daju tačan broj vojske, samo govore o tome da je broj ogroman, što potvrđuju i jermenski izvori. Međutim, ogromne brojeve navode evropski istoričari. Tako je na primer, Plano Kaprini govorio o 600.000 vojnika koji su učestvovali u opsadi grada Kijeva, a mađarski hronista Simon je naveo broj od 500.000 ljudi pri napadu na Mađarsku. Persijski istoričar Rašid-ad-Din pisao je o 140.000 ratnika, ali u taj broj nisu uračunate vojne formacije koje su bile pridružene mongolskoj vojsci[2].
Rusi
[uredi | uredi izvor]Ruski istorijski dokumenti takođe ne sadrže tačan broj vojnika ruskih kneževina koji su učestvovali u vojnim nastupima. Prema mišljenju istoričara S. I. Solovjova, severne kneževine u slučaju opasnosti bi mogle da obezbede 50.000 vojnika, isto broj bi bio i sa strane južnih. Sovjetski vojni istoričar Strokov A. A. je pisao da „u slučaju izvanredne opasnosti Rusija bi mogla da stvori vojsku od 100.000 ljudi"[4].
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Gorelkin, M. (2002). Armii mongolo-tatar X-XIV vekov. Voinskoe iskusstvo, oružie, snarяženie. 87. Vostočnый gorizont. str. 30.
- Žarko S. B., Martыnюk A. V. (2003). Istoriя vostočnыh slavяn. Mongolьskoe našestvie na Rusь. 108. BGU. str. 32—34.
- Boyle, J.A. The Mongol World Enterprise, 1206-1370 (London 1977)
- Hildinger, Erik. Warriors of the Steppe: A Military History of Central Asia, 500 B.C. to A.D. 1700
- May, Timothy (15. 5. 2012). The Mongol Conquests in World History. London: Reaktion Books. ISBN 978-1861898678.
- Morgan, David. The Mongols (2nd ed. 2007)
- Rossabi, Morris (2012). The Mongols: A Very Short Introduction. Oxford University Press.
- Saunders, J. J. (29. 3. 2001). The History of the Mongol Conquests. ISBN 0812217667.
- Smith, Jr., John Masson (1998). „Review: Nomads on Ponies vs. Slaves on Horses”. Journal of the American Oriental Society. American Oriental Society. 118 (1): 54—62. JSTOR 606298. doi:10.2307/606298.
- Turnbull, Stephen (2003). Genghis Khan and the Mongol Conquests 1190-1400.
- Rossabi, Morris (2011). The Mongols and Global History: A Norton Documents Reader.,