Пређи на садржај

Deidentifikacija

С Википедије, слободне енциклопедије
Dok se osoba obično može lako identifikovati na osnovu slike snimljene direktno na njoj, zadatak da se ona identifikuje na osnovu ograničenih podataka je teži, ali ponekad moguć.

Deidentifikacija je proces koji se koristi da se spreči otkrivanje nečijeg ličnog identiteta. Na primer, podaci proizvedeni tokom istraživanja ljudi mogu biti deidentifikovani da bi se sačuvala privatnost učesnika istraživanja. Biološki podaci mogu biti deidentifikovani kako bi se uskladili sa HIPAA propisima koji definišu i propisuju zakone o privatnosti pacijenata.[1]

Kada se primeni na metapodatke ili opšte podatke o identifikaciji, proces je poznat i kao anonimizacija podataka. Uobičajene strategije uključuju brisanje ili maskiranje ličnih identifikatora, kao što je lično ime, i potiskivanje ili generalizovanje kvazi-identifikatora, kao što je datum rođenja. Obrnuti proces korišćenja deidentifikovanih podataka za identifikaciju pojedinaca poznat je kao ponovna identifikacija podataka. Uspešne ponovne identifikacije[2][3][4][5] dovode u sumnju efikasnost deidentifikacije. Sistematski pregled četrnaest različitih napada ponovne identifikacije otkrio je „visoku stopu ponovne identifikacije […] kojom dominiraju male studije o podacima koji nisu deidentifikovani prema postojećim standardima“.[6]

Deidentifikacija je usvojena kao jedan od glavnih pristupa zaštiti privatnosti podataka.[7] Obično se koristi u oblastima komunikacija, multimedije, biometrije, velikih podataka, računarstva u oblaku, rudarenja podataka, interneta, društvenih mreža i audio-video nadzora.[8]

  1. ^ Rights (OCR), Office for Civil (2012-09-07). „Methods for De-identification of PHI”. HHS.gov (на језику: енглески). Приступљено 2020-11-08. 
  2. ^ Sweeney, L. (2000). „Simple Demographics Often Identify People Uniquely”. Data Privacy Working Paper. 3. 
  3. ^ de Montjoye, Y.-A. (2013). „Unique in the crowd: The privacy bounds of human mobility”. Scientific Reports. 3: 1376. Bibcode:2013NatSR...3E1376D. PMC 3607247Слободан приступ. PMID 23524645. doi:10.1038/srep01376. 
  4. ^ de Montjoye, Y.-A.; Radaelli, L.; Singh, V. K.; Pentland, A. S. (29. 1. 2015). „Unique in the shopping mall: On the reidentifiability of credit card metadata”. Science. 347 (6221): 536—539. Bibcode:2015Sci...347..536D. PMID 25635097. doi:10.1126/science.1256297Слободан приступ. hdl:1721.1/96321Слободан приступ. 
  5. ^ Narayanan, A. (2006). „How to break anonymity of the netflix prize dataset”. arXiv:cs/0610105Слободан приступ. 
  6. ^ El Emam, Khaled (2011). „A Systematic Review of Re-Identification Attacks on Health Data”. PLOS ONE. 10 (4): e28071. Bibcode:2011PLoSO...628071E. PMC 3229505Слободан приступ. PMID 22164229. doi:10.1371/journal.pone.0028071Слободан приступ. 
  7. ^ Simson., Garfinkel. De-identification of personal information : recommendation for transitioning the use of cryptographic algorithms and key lengths. OCLC 933741839. 
  8. ^ Ribaric, Slobodan; Ariyaeeinia, Aladdin; Pavesic, Nikola (септембар 2016). „De-identification for privacy protection in multimedia content: A survey”. Signal Processing: Image Communication. 47: 131—151. doi:10.1016/j.image.2016.05.020. hdl:2299/19652Слободан приступ. 

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]